Razgled gradske jezgre: palača Piccolomini - katedrala.

Moderna, humanistički uređena, carska kancelarija Luksemburgovaca seli tada iz Praga u Beč. [ 34 ] Na dvoru Friedricha III. djelovati će tada poznati talijanski humanist i svećenik, kasniji papa Pio II., Enea Silvio Piccolomini, apostol humanizma u Njemačkoj.

Carsko pješaštvo je držalo svoje položaje, a general Piccolomini je sa dijelom svojih konjaničkih regimenta uspješno izvršio protunapad i zaustavio napad turskog konjaništva.

Ovu analogiju s redovništvom ima pred očima i Aeneas Silvius Piccolomini (Pio II, 1458 ⠀ 1464) kada bosanske krstjane prikazuje kao Âťkrivovjerne manihejce koji u zabitnim brdskim dolinama imaju svoje samostane (hiže) ÂŤ.

Glasoviti humanist Eneja Silvije Piccolomini kao papa Pio II. (1458. 1464.) spremao se pohoditi Dubrovnik predvodeći vojnu zapadnih kršćana za oslobođenje Bosne, koju je nešto ranije osvojilo Osmansko Carstvo.

Idemo u Pienzu, gradić nazvan idealnim renesansnim gradom, kako ga je njegov idejni tvorac Enea Piccolomini (poznatiji kao Pio II.) osmislio i dao izgraditi u XV. stoljeću.

U Sieni izrađuje šest kopija prema Pinturicchiovim freskama u Libreria Piccolomini, nadahnjuje se sienskim slikarstvom quattrocenta (»toliko uzvišenog osjećaja, da čovjeka obuzme radost«), posebno naivnom jednostavnošću Sana di Pietra, likove kojega kopira prvi put zadovoljan svojim radom, i upoznaje austrijskoga slikara K.

Napokon se tako udobrovoljismo da je Talijan Piccolomini morao s čitavim našim provodom ići cjelivati izlijepljeni nos i brkove Mađaremberu.

Osnovao ga je i izgradio Enea Piccolomini, kasnije papa Pio II po njemu i naziv Pienza.

Povijesnu i znanstvenu neodrživost legende dokazali su mnogi znanstvenici, a među prvima je bio Enea Silvio Piccolomini, kasnije papa Pio II. (1448. - 1464.) i Bartolomeo Platina u XV. st. (1481.), zatim Onofrio Panvinio (l568.) i David Blondel (1590. - 1655.), nizozemski kalvinist, koji je 1649. godine dokazao da je priča o papisi Ivani povijesni falsifikat.

Njezin suvremenik Enea Silvio Piccolomini (poslije papa Pio II) žigosao je njezin život kao razuzdan i poročan.

At the same time, Contarini and his Jesuits made Aristotle a central component of the Catholic Counter-Reformation and the Council of Trent, and put Dante and Piccolomini on the Index of Prohibited Books.

Korpusi u kojima Török traži slična mjesta jesu korpus antičke latinske poezije (uključujući i poeziju kršćanske antike), te prozna i poetska djela nekoliko novolatinskih autora, uglavnom Panonijevih suvremenika, što talijanskih (Eneja Silvio Piccolomini, Basinio iz Parme, Galeotto Marzio, Christophoro Landino, Leonardo Bruni, Michael Tarchaniota Marullus, Naldo Naldi, Francesco Petrarca, Tito Vespasiano Strozzi), što ugarskih (Nikola Istvanffy, Johannes de Thurocz); među autorima loca similia susrećemo i dva imena iz hrvatske književnosti: Panonijeva ujaka Ivana Viteza od Sredne i povjesničara Stjepana Brodarića.

Dakako, specijalisti za razdoblje znat će u kojem pravcu treba tragati, pa će se na popisu mogućih izvora zacijelo naći bizantski povjesničar Laonik Halkokondila (De origine et rebus gestis Turcorum), Enea Silvio Piccolomini u Gobelinovu izdanju (Commentarii rerum memorabilium quae temporibus suis contigerunt), Poljak Jan D l ugosz itd.

Na Peristilu su se okupili brojni gledatelji kojima su pretorijanci pokazali borbenu formaciju mutatio, a legionari formaciji testudnem kojom se štite od nadolazećih strijela, a potom je trbušni ples otplesala 30 - godišnja Serena Piccolomini, inače ekonomistica u jednoj talijanskoj financijskoj instituciji.

Nakon pregledavanja i drugih značajnijih humanističkih historiografa onoga doba, kao što su Piccolomini, Biondo, Sabellico, Ransanus i D l ugosz, te nakon utvrđivanja da se u njih etnonim Besi tek uzgred ili uopće ne spominje, napokon je moguće s određenom sigurnošću rekonstruirati put kojim azijski Pečenezi postaju trački Besi, te konačno praoci žitelji Bosne (Bossinates).

Isto tako, Silvio Piccolomini, kasnije papa Pio II, ime Vlah (Vlacchus) objašnjava imenom čovjeka koja je svojedobno organizirao rimsku provinciju na prostorima Dacije, a zvao se Flaccus.

Schillerovu trilogiju, izvedenu u Weimaru 1798., čine tri drame: Wallensteinov logor, Piccolomini i Wallensteinova smrt.

Grad u to vrijeme nosi naziv Üsküb, pod kojim je bio poznat i u Europi sve donedavno. 1555. opet je razoreno u potresu, a 1689. osvaja ga austrijski general Piccolomini, koji je vodio austrijsku ofenzivu nakon turske opsade Beča.

Piccolomini je doista uspio prodrijeti vrlo duboko na teritorij Otomanskog carstva (uzmimo u obzir da Austrija tek 1699. mirom u Sremskim Karlovcima uspostavlja liniju na Savi i Dunavu, a ovaj je došao do Skopja), ali nije se uspio zadržati vrlo dugo.

Piccolomini je prodro do Skopja, kojeg je zapalio i potom krenuo na Kosovo (prezimiti) tu je iznenadno obolio i umro (Prizren, 9 studeni 1689.) Nakon toga se austrijska vojska stala povlačiti, potom je uslijedila velika vojna ofenziva tursko-tatarskih trupa na ustanike.

U 15. stoljeću ljekovitom vodom liječili su se papa Pio II Piccolomini i Lorenzo de Medici, poznati firentinski humanist i političar, oboje oboljeli od gihta.

U red poznatih talijanskih humanista ubraja se i Enea Silvio Piccolomini (1405. 1464.), kasniji papa Pio II., koji je napisao značajno historiografsko djelo Komentari o značajnim stvarima koje su se dogodile u njegovo doba. [ 29 ] Najznačajniji predstavnik talijanskog humanizma je Rimljanin Lorenzo Valla (1407. 1457.), koji je u svome spisu O izmišljenoj Konstantinovoj darovnici u koju se pogrešno vjerovalo iz 1440. ustao protiv miješanja Crkve u svjetovnu politiku dokazujući lažnost glasovite isprave prema kojoj je car Konstantin prepustio papi vlast nad Rimom i Italijom.

Riječ je o hrvatskome prijevodu talijanskoga izvornika koji su priredili Natalino Monopoli i Remo Piccolomini, a objavili su ga " Veritas - glasnik sv. Antuna Padovanskog " i suizdavač " Kršćanska sadašnjost " iz Zagreba u prigodi beatifikacije pape Ivana Pavla II.

Me đ utim, prvi ju je objavio talijanski humanist Enea Silvio Piccolomini (1405 1464), kasniji papa Pio II. (1458 64), koji ju je našao u Č eškoj i objavio u svojoj povijesti č eškog naroda.

Toga su uvjerenja bili talijanski humanisti Flavio Biondo (1392 - 1463) i Enea Silvio Piccolomini, kasniji papa pod imenom Pio II. (1458 - 64), češki povjesničar Jan Skala Dubravius (1485 - 1553), poljski povjesničari i humanisti Jan Dloguscz (1415 - 80) i Maciej Miechowita (1475 - 1532) i dr. Ovaj zadnji izrijekom navodi da su Česi i Poljaci potomci Hrvata i da govore istim jezikom.

Piccolomini proglasio ju je svetom 29. lipnja 1461. Bila je to svečana zahvala na svemu što je Katarina učinila za Apostolsku Stolicu ona je vratila papu iz Avignona u Rim.

Pod gornjim, neobičnim pseudonimom (Smeteni smušenjak) krije se Ales sandro Gregorio Piccolomini (1508 - 1578), talijanski književnik, prevodilac i filozof, prilično uvažena ličnost u talijanskoj literaturi 16. stoljeća.

Slikar Bernardino di Betto, poznatiji kao Pinturicchio glasovit po uspješnim dekorativnim zahvatima pred kraj svog života 1505. oslikao je Knjižnicu Piccolomini, pridruženu sijenskome Duomu.

Piccolominija rođenog u Sieni, poznatiji kao humanista i latinski pjesnik Enea Silvio Piccolomini, financirao gradnju tvrđave Revelin u Dubrovniku 1463. poslije pada Bosne pod Turke.