Pinkyju, zbog potpore i Pierrota kao simbola protuslovlja.

Predstave koja na osnovi literarnog predloška pokušava progovoriti o sanjarenju, o nadahnuću, o zabludama i o samoći, koja svojim obrisima pokušava opcrtati zagonetni lik Pierrota, koji je potekavši iz commedije dell ' arte s jedne strane evoluirao u svojevrstan simbol umjetnikova alter ega, a s druge završio kao kičasta figurica u trgovinama nezaobilaznih nepotrepština.

Na temelju tradicio - nalnog Pierrota je stvorio svoj lik popularnog Bipa. (>)

Nedjeljni večernji program bio je rezerviran za izvedbe Schönbergova Pierrota Lunairea/Pierrota mjesečara i Boulezova Čekića bez gospodara/Le marteau sans maître u koprodukciji MBZ-a i Zagrebačkog kazališta lutaka.

Pierrota je zorno uprizorio Siniša Miletić, povremeno se diveći (s punim pravom i permanentno, op. a.) solistici koja je od prvoga takta predvodila cjelokupnu izvedbu s dubokim razumijevanjem Schönbergovih avangardnih glazbenih ciljeva.

Prvih dana Biennala gledala sam u Zagrebačkom kazalištu lutaka Pierrota mjesečara Arnolda Schönberga.

Pokušavajući dešifrirati zašto Pierrot kao protagonist i zašto baš taj 21 rondel i tim redom, uputio sam se na traženje značenja Pierrota u povijesti umjetnosti uopče, pa su se tu i zapravo pokazale dodirne točke, poveznice izumeđu glazbe, likovne umjetnosti i kazališta, što je postalo prilično intrigantno i inspirativno. (..) Lutkarski se princip u stvari neprestano nameće kao način, kao princip pokretanja u predstavi.

U tom vremenu poslije nakon »nebajkovitu vremenu« usprkos, rekla bi autorica budi se neka žudnja poslije žudnje, život se priviđa u mjesečarskom oponašanju stvarnog, koje se čuje u jezi Sprechgesanga Giraud-Schönbergova Pierrota mjesečara kao zveckanje krhkih porculanskih figurica:

To se možda na najbolji način odrazilo u scenskom djelu programa ovogodišnjeg biennalea, budući da smo imali prilike vidjeti Posvećenje proljeća, Pierrota Lunairea i Čekića bez gospodara, koji se smatraju najvažnijim djelima klasične glazbe 20. stoljeća, te čiji su autori i sami bili gosti (Boulez i Stravinski) MBZ-a u njegovim počecima.

Pierrot ili tajne noći predstava je dobila nagradu za najbolju hrvatsku predstavu za djecu 1997. godine, a tekst francuskog pisca Michela Tourniera pravi je biser francuske književnosti o životnim zgodama Pierrota, pekara i Kolombine, pralje.

U koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem lutaka (ZKL) bit će postavljene lutkarske verzije " Pierrota mjesečara " Arnolda Schoenberga i " Čekića bez gospodara " Pierrea Bouleza.

S početkom u ritualnom Posvećenju proljeća na putovanju ka duhovnom Slavuju u velikom festivalskom finalu, i susretom u solarnom pleksusu glazbe početka stoljeća kako sam Stravinski naziva Schönbergova Pierrota mjesečara.

Čekić ima vrlo složenu unutrašnju strukturu, istodobno podsjeća i ne podsjeća na Pierrota.

Doduše, moram priznati da mi je sekvenca njegovih ubrzavajućih višestrukih pirueta malčice zasmetala, zamirisala na podilaženje publici, ali to je vjerojatno zato što smo istu vidjeli nešto ranije u šarmantnom (premda s laganim mirisom naftalina) Pas de troisu iz Vile lutaka braće Legat, gdje se Matvijenkova impresivna vrteška savršeno uklopila u karakter jednog od Pierrota.

Cantus ansambl stoga je odlučio izvesti jedno od njegovih najpoznatijih atonalitetnih djela Pierrota mjesečara u sklopu Muzičkog biennala Zagreb.

Figurativnost i apstrakcija Konce u rukama inače drže lutkari, a izvedbi Pierrota pridružio se i glumački ansambl Zagrebačkog kazališta lutaka pod redateljskom palicom Renea Medvešeka.

Medvešek se odlučio za figurativnu koncepciju Pierrota.

Medvešekovo tumačenje Pierrota izuzetno se dobro sklopilo s glazbom, pa se ovu izvedbu može smatrati i više nego uspjelom.

Slušati ih zajedno na istom koncertu itekako ima smisla, jer se Boulez donekle oslanjao na Pierrota mjesečara i kroz Čekić je unosio aluzije na taj kazališni komad.

Sličnim je ciljevima stremio i Pierre Boulez, barem kada je riječ o Čekiću bez gospodara, klasiku serijalizma koji se referirao i ugledao na Schönbergovog Pierrota, kritizirajući ga istovremeno.

Vokalna solistica ovdje je, za razliku od Pierrota, ravnopravno sudjelovala (tek) kao dio instrumentalnog ansambla s velikim artikulacijskim izazovima.

Slaven Vidak nova je glumačka akvizicija obližnjega Gradskog kazališta mladih, koji je svoju epizodu seljaka Pierrota iskoristio vrlo vješto za debi na splitskoj sceni, a Elvis Bošnjak, Robert Kurbaša i Josip Zovko, i kao epizode, pokazali su kako je riječ o glumcima od respekta.

Uz izvedbu Schönbergova Pierrota mjesečara i Boulezova Čekića bez gospodara na Muzičkom biennalu Zagreb 8. travnja 2013.

Pierrot lunaire (Pierrot mjesečar) Arnolda Schönberga iz 1912. na tekst pjesama Alberta Girauda u njemačkom prijevodu i Le marteau sans maître (Čekić bez gospodara) Pierra Bouleza iz 1955. na tekst pjesama Renea Chara, iako vremenski udaljeni skoro pola stoljeća na stanovit su način ipak povezani, jer se Čekić referira na Pierrota kao inspiracija, ali i kritika, odnosno paarafraza.

Boulez je sam napisao u predgovoru da je radio namjerne i izravne aluzije na Pierrota, ali i bitne razlike u tretiranju vokalne dionice.

Postavljanje Pierrota Lunairea i Čekića bez gospodara na scenu u režiji Renea Medvešeka i izvedbi ansambla Zagrebačkog kazališta lutaka i Cantus ansambla pokazalo sa kao prilično zanimljiv projekt dvojbenog uspjeha.

Govori nam o avanturama mladića Pierrota i njegovih prijatelja koji ulaze u razne stadije svog života i time uče o složenosti njihova tijela i evoluciji.

Ulogu Marianne, djevojke koja bježi od ubojica, glumi Anna Karina, a Ferdinanda, odnosno Pierrota, glumi Jean Paul Belmondo

Za početak je odjenula bijelu višeslojnu haljinu nalik na ogromni kostim tužnog klauna Pierrota, a za nastup je odabrala znatno smjeliji prozirni kostim koji je tek na strateškim mjestima i uzduž jedne noge bio prekriven bijelom čipkom.