je da je kišno i sivo i nekako memljivo. je i da sam kratka s cigaretama, al ko mi kriv što ne znam otići spavati dok je kutija još barem poluprazna kad već nije polupuna nego se još dižem iz reveta i bosa tapkam po mraku, pipkam po kauču da nađem upaljač. crn je, neki reklamni i voli upast između onih jastuka pa se negdje unutra cereka dok ga tražim. a noćas sam i zapela za stolicu kraj vrata kao da nije tamo već sto godina i kao da sam u gostima pa ne znam raspored namještaja. a jebote, u ovoj kući mogu cijeli dan biti zatvoreniih očiju. i noge i ruke same znaju kamo i kako treba.. ipak, kava je jaka, i taman toliko slatka da ne bude gorka, vruća da zagrije a nisam opekla jezik. i to mi se zna dogodit. i krevet se još nije ohladio pa ću najvjerojatnije uzet neku knjigu na neviđeno, onako, samo pružim ruku pa ko u šahu taknuto-maknuto, zavući se natrag pod perinu i čitat dok se toto ne probudi ili dok me ne zaboli vrat ili ne utrne ruka od čitanja. pjesma.. pjesma je jaka. sjela mi je u jutarnje sivilo ko kec na desetku. naklon.. i da, ako slučajno imaš viška sunca tamo dole, daj pošalji koju kilu do mene, taman bi mi pasalo malo sunca kad krenem do trgovine po cigarete.. kupim danas šteku i odma sakrijem jednu kutiju, pa kad sljedeći put zaboravim zaspat i cijelu noć samo punim pepeljaru imat ću istraživačko jutro. tebi ću reći di je da mi možeš šapnut tajno mjesto jer ja ću ga sigurno zaboravit. a nije fora da em nemam cigarete, em znam da sam negdje na sigurno spremila rezervu baš za takva jutra. i da onda ne mogu naći.. kad malo bolje razmislim, šta ću je uopće skrivati.. ionako će otići u dim..