Pisah, u oslobađanju i osamostaljivanju Hrvatske sam i osobno sudjelovao, pa mi ničije trice o ratnim događajima ne mogu biti referentne o tom dobu.

guest kaže: je ' nti znao sam da bi ovo " unutar prostora i kroz tijek vremena " moglo napraviti problem, ma ni sam ne znam kako mi je upalo u post, nepotrebno skroz, palo mi napamet dok pisah i učinilo mi se ajde da bude unutra...

I tako nam već s prijelaza 11. stoljeća u 12. s Bašćanske ploče, u koju je glagoljicom uklesan natpis o darovanju, odjekuju riječi: Az opat Držiha pisah se o ledini juže da Zavanimir kralj hrvatski v dni svoje v svetuju Luciju.

Ta ista ruka zaplijenila je sve preporučene listove od moga zaručnika na mene, valjda u sporazumku s poštarom; i moj prvi i posljednji list što ga pisah Vinku nikada nije prispio u njegove ruke

Pisah ja v Lindare sedešći, i v to isto ljeto biše po Istre malo žita i gladno biše i ja dovole krat lačan bih... ».

Pisah vam, očevi, jer upoznaste Onoga koji je od početka.

Pisah vam, djeco, jer upoznaste Oca« (r. r. 12,13).

Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoj dane, svetoj Luciji.

jutro b b (blogeri i blogerice). ovak rano zbilja nigdar nis tipkala..... al eo za sve postoji prvi put. kisem ko mutava.. nos mi ko gnjili patlidjan. al ne znam zakaj. inace sve je pocelo s nabrijanom klimom u satoru studentskog centra. vani jest toplo, al ne tako da unutra klima luduje i hladi ko da je vani 60 u roku pet minuta sam sva u suzama bila.. osli sinusi u urac pisah o tome neki post ranije. no frka je kaj to jos traje, iako su oni smanjili klimu i ja nisam bila tam vise od 10 min. al kisem svakih 5 sekundi... sinusi otekli... grlo me grebe.. ma koma.

Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir kralj hrvatski u dane svoje Svetoj Luciji.

Sada vam se čini ovo nebulozno što pišem, ali kada to prođe shvatit ćete o čemu vam pisah

No, kako sam nakon rata bio jedini koji sam mogao prenijeti ovamo Heisenbergovu kvantnu teoriju, prihvatih katedru teorijske fizike pa gradnju Instituta Ruđer Bošković, ali istovremeno pisah drame i prvi dio Hrvatske tetralogije (dovršene tek ljeti 1993).

Ja napišem 29 heh, a još ja pisah o tom i aNa kakav je onda ovaj sad post??? ajm fanatik maybe.. warning: (((very, very cruel post))) khnjga 48235715 ' je suza isplakano.. voli vas sve (((maybe neee,, heh)) vaša od juče MoNiKa kRaViĆ,,,; J VAN KVEŠČN: KOJU ĆETE ŠKOLU UPISATI??? JA OPCUUUUUUUUUUUU.

Čim sahranih svoga pokojnoga gospodina, poslah odmah pismo Andriji Batoru neka mi bude na pomoći jer nam je nekakav rod, a Susjed i Stubica da je ionako zajedničko imanje moje i njegove obitelji; poslije pisah mu deset puta, ali nikad od njega odgovora.

Do sad pisah samo pjesme, price i haiku, a ovo je prvi uradak te vrste, nadam se da ce vam se svidjeti.

Pisah o tome:) Sto godina samoće mi je top of the pops i ad acta;) (Ariston illegale 24.02.2006. 12:14)

Oni koji još pate na kontinentu neka znaju da je i razlika u patnji kontinenta kontingentna (o čemu je vrlo učeno pisao Richard Rorty), jer more na kome mi zavidite, kao da pripada meni, a ne sebi, danas je bilo 28 stupnjeva toplo, vjetar je južni pa se more muti i sve je prljavije i neće to na dobro izaći, samo čekam meduze, o kojima pisah prošloga ljeta, i cvjetanje, koje je divna pojava kod cvijeća, ali nije divna kad se radi o moru, takav je bar moj osobni stav.

Opaziv kako im je upravo dogorjelo do nokata, da ne mogu biti ni živi ni mrtvi, pisah vam, prečasni gospodine biskupe

Zato vam pisah, zato vas molim i zaklinjem, učinite nešta da se taj bijedni narod umiri i da mu se život poboljša.

U vremenu oluje ruža pisah pjesmice njoj u čast, slagah rime da me želja mine, skrivah suze da ne uništim tu radosnu pjenu sreće iz koje se naš život kreće.

Žao mi je što pri povratku iz Dubrovnika i dolasku u Split nisam skoknuo do Brača, u svoju omiljenu konobu, o kojoj pisah na Bestseleru, to je mjesto na koje ću, nadam se, skoknuti još nemali broj puta.

Riječ je o kamenoj ploči oltarne pregrade (tzv. Bašćanskoj ploči) iz crkve Sv. Lucije u Jurandvoru na Krku, na kojoj je uklesan spomen na kraljevsku darovnicu (" Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju je dao Zvonimir kralj hrvatski... ").

Dalo bi se još puno toga reći o intelektualnom pehlivanstvu u tekstu Žarka Puhovskog, primjerice o krajnje zlonamjernom poistovjećivanju akcija CK SKH i Bedema ljubavi (), o etiketiranju neistomišljenika kao ' ' ostrašćene sekcije hrvatske populacije ' ' (u svoje ime mogu samo reći da tekst pisah ironično i pomalo rezignirano, a nipošto ostrašćeno, te da nisam član nikakve sekcije još od gimnazijskih dana kada su me nagovorili da pomognem literarnoj sekciji oko uređivanja školskog lista, nego mislim i pišem kao pojedinac s imenom i prezimenom) i konačnom poentiranju kako bi trebalo zabraniti govoriti onima koji se služe govorom mržnje (a što je govor mržnje, odlučit će, naravno, on kao neprikosnoveni stručnjak za Hrvate i građane Hrvatske) dalo bi se, velim, ali ja sam već pomalo umoran, a i tekst mi se rastegao pa se bojim da bih mogao poremetiti uredničku koncepciju, stoga s olakšanjem završavam ovu pisaniju o simpatičnom filozofu.

Ne s malim zaisto stidom pisah, jer kako znate da u jinih mnozih skrbljivih pečalah jesam ke sasvima od takova tega otklanjaju, i jer, jazik kim općimo pošpuren jest latinskim; i da bi me tumačenje blaženoga Hieronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se.

Baš o tome danas pisah na svom blogu.

Tijekom života Charles-Edouard Jeanneret, poznatiji kao Le Corbusier, osim antologijske kapelice u Ronchampu i nedovršene crkve u Firminyiju, o kojoj pisah u prethodnoj kolumni, realizirao je još samo jednu crkvenu građevinu onu u sklopu dominikanskoga samostana La Tourette, smještena na padini ponad Eveuxa-sur-l Arbreslea, tridesetak kilometara zapadno od Lyona.

Jer dok pisah što joj je Isus rekao, sjetih se da će se javiti genijalci s pitanjem: - A što ako je na instantu?

" I pisah upitnike ne u zraku, da ne isprljam ruke, nego u blatu, da isprljam nos... " Ali ovaj čudnovati momenat ko da bijaše nad zrakom.

Jos sam mlada i blesava i ne znam se bolje zabaviti =) Nije zabavan sam alkohol, proces opijanja je dapace prilicno zahtjevan jer pola alkoholnih pica uopce okusom nije ukusno =) Puno su zabavnije posljedice o kojima vec pisah ranije... =) Zasto pijemo?

Osim toga ako se o meni radi i ako si citao sto pisah po forumu kao forumas onda si vidio i to da nisam bas slijepi ljubitelj alternative.