I kad se u to zamislim, sav ti se naježim, a onda se uzškakljem, pa mi dođe i da se smijem i da plačem

Ta gospođa završila je svoje pismo ovim riječima: ' Zahvalna sam Bogu za godine koje smo skupa proživijeli no dođe mi da plačem kad se sjetim svih godina koje smo izgubili jer bijasmo vrlo tvrdoglavi i kratkovidni u svojoj okolnosti i umišljenosti da jedno drugoga ne trebamo i da jedno bez drugoga možemo živjeti.

- Ne plačem, nego pjevam - rekla je malena djevojčica.

Zadovoljan sam kad plačem dok mi tetoviraju unutarnji dio ruke, koji je jedno od najosjetljivijih mjesta za tetovažu.

sjedi moja majka podvijenih nogu sjedi pravo ko meštrovićeva ona ponosita majka hrvata sa istom šamijom na šiltetu i sećiji sjedi pravo jer joj je i život prav sav i pošten majka nas mujičića sjedi moja majka a jutro je i devet sati ja pišem zadaću i pitam je povremeno jel tako majka moja a ona stamena kamena božanska sjedi i cijeli svijet je njezin i ona mu je mjera i pravda i zakon jel tako majka pitam ja a to je neki račun il hrvatski a ona majka moja šuti ne odgovara i ni mukajet jel tako majka bojim se vikat će učitelj bolto i neću dobiti peticu kažem ja njegov miljenik miljenik i turek i jopec majka šuti i ne odgovara oči joj sklopljene ispod đozluka fildžan prevrnut u širokom krilu dimija a u kutu usne smiješak moćne podrške i zrnce šećera od kocke bijelog ja gledam pa skočim pa potrčim pa ljubim pa padnem pa plačem

Plačem i gledam koliko te povijesti i tih teorija ima

Ne bojim se stoga nikada dopustiti barem jedan dan da me razočaranje bode i da plačem.

I za to vrijeme ispuštaju grozan plač, koji se može usporediti s plačem novorođenčeta

ako ste slučajno došli do kraja teksta samo da vam kažem da sam skoro sve obrisala jer se pitam kaj prosječna osoba bez ubilačkih nagona treba radit i kako se ponašat. čemu ovaj tekst služi? dal da ostavim sve i odem volontirat u neku pustinju? il se trebam zatvorit u stan i ne izlazit i ne putovat nikud zbog straha od napada? da gledam dokumentarce o bijedi i bolestima i plačem? a ja kao idem na more danas ko je to odredio da ja mogu ić na more, a ne da sam mrtva na tržnici u iraku? jebote

- Zašto mi ne vjeruješ? - pita me podižući plavi pogled, a lijepo joj lice žalosno: pred plačem je, znam.

Ti k ' o ti-odmah zaokružiš više tema, pa neznam čemu sam se više nasmijala... a zbog nekih mi dođe da plačem.. napr.ovo kad nema političara na sceni... i ne brini, to su suze radosnice...

Dijete u fazi protesta, najčešće plačem, uporno pokušava uspostaviti kontakt sa svojim optimalnim okruženjem - majkom.

sad kada imam ponudu za promjenu posla (koja nije idealna ali ima više pro nego kontra) sad me pere depresija sad plačem i ne mogu...

Supruga uvaženog partnera grli me svom snagom, uvaženi partner jeca, ja plačem, a bome plače i moja tajnica kojoj sam uspjela onako šokirana reći par riječi.

Tada se okreće molitvi i moli da dobije; kao kad je kao novorođenče plačem zvao majku koju je nagon tjerao da molbu ushliši, sada sliku majke projecira u Boga koji će istim principom kao majka (bezuvjetno) ispuniti njegove molbe tj. molitve.

Matan ja ne plačem za nikim, ali pogledaj i sam kako su nam CESTAR-STRABAG očistili ulice po gradu

Evo što ja trubim i plačem i pričam.

Ever since ja plačem samo na sahranama ili kad ugledam boleštine na vidiku.

- Ti si jak, a ja... stalno plačem... ne mogu prestati plakati...

Iz sjenika se začuje potmuli udarac, zatim duboki hroptaj popraćen užasnutim Milkinim krikom i bolnim plačem.

hej snoopy ja imam 22 i zaposlila sam se tek prije 3 mj. moj prvi posao, nije bog zna što al bila sam sretna što su me primili.... prvi tjedan je bio užasan, svima sam nova i svi sve objašnjavaju 100 puta iako skužim i prvi put kad kažu, šefica rospija... užas....... druga 2 tjedna sam zapala u depresiju zbog posla i problema kod kuće i ne samo da mi se rigalo od pomisli ići na posao nego mi došlo da urlam i derem se od muke, plačem, govorim kako ne mogu i neću sutra opet tamo..... to je hvala bogu, trajalo samo 2 tjedna. jer da je trajalo više odustala bi jer sam takva da brzo odustajem od svega..... jedan ponedjeljak sam se probudila i doslovno je prošlo preko noći, neobjašnjivo, ne znam kako ni zašto......... dalje je bilo ok, bila sam zadovoljna.... sad sam na bolovanju al kad se sjetim da ću se morat vratit tamo opet mi je tako... ne kažem da će i tebi proći lako kao meni ali pročitala sam da imaš malo više godina nego ja i možda se bolje nosiš sa svime time jer ja bi odavno odustala da sam na tvome mjestu.... možda bi trebala uz taj posao tražiti drugi koji će te usrećit i ispunit... znam da danas nije lako naći dobar posao i da sve štima al ipak pokušaj.... želim ti puno sreće

nego, ovi pedersoni i kaboji, čuj kauboji: rolleyes: pa nisu sišli s brockeback mountain, a mažoretkinje, još plačem što zaključaše taj topić kod kokoša: cry: one su jedine bile tamo besplatno, volonterke prave, humanistice štoviše... i tako, još sam pod dojmom....

Pisala sam... napisala sam kompletan post... i razradila si u gravi sve ono što me mučilo, zašto sam i došla pisati ovdje, da se ispucam... i tražeći pjesmu da zaokružim priču sjetih se ove... ovo je moja pjesma za ispunit dušu... nije sevdah ali nije ni daleko... bilo je suza koje sam davno s ovom pjesmom prolila... a sada ne plačem... sada mi samo neku toplinu oko srca upali i sretna sam...

Znanost kaže da se zamrzavanjem embrija povećava uspješnost liječenja neplodnost i za čak 15 %, dakle zbog onih naših građana koji zbog svojih načela, svjetonazora, misle da život počinje prvim plačem djeteta...

Iako plačem na sve romantične filmove, nisam romantična kao moj dragi.

Niti plačem zbog poraza niti slavim pobjedu (kao Hrvatska protiv Turske) sve dok sudac ne odsvira kraj.

Ljudsko biće, jedino u živom svije tu, plačem očituje svoje osjećaje.

Da se razumijemo: ne plačem ja nad sudbom kletom Tajkuna koji je u aferi Spice ostao bez svega kako to u najavi članka piše J. L. o splitskom tajkun (čić) u spomenutog imena.

Sve to toliko utječe na moju obitelj.Suprug je nerozan i živčan, ja na kraju snage, bez volje, nesretna kad vidim što sve se događa, koliko su moja djeca zakinuta, sve je palo na moja leđa.Noćima ne spavam, plačem, živci napeti i uz molitvu da mi se da snage da sve to izdržim i da ne poludim.Na momente imam taj osječaj pa poželim da me nema.Pitam se zašto nam to rade, zašto nismo mogli se dogovorit, zašto nam žele namjerno uništit živote jer ovakvim postupkom jedino možemo mislit da nam jedino žele uništit živote jer su svjesni da večinom nisu u pravu, da takvim postupkom ugrožavaju naše živote i još sam molila i da če zbog svega nam jedinu mogučnost za stambeno zbrinjavanje nam bojim se biti oduzeto.Zna se da ako nisi kreditno sposoban ne možeš otkupiti stan niti dobiti kredit.

zapustila sam svoj blog.. na žalost.. a nekada davno, kada sam počela pisati on je bio nešto što smo on i ja zvali " moj njegov blog ".. tu je bilo svega, naše ljubavi na pretek pjesmuljaka namjenjenih njemu, nama, sreći.. najviše je bilo onih sitnih pjesmica o nedostajanju jer nije bio uz mene onoliko koliko smo htjeli.. tko bi rekao da će se na kraju ovaj blog pretvoriti u jednu tužnu ljubavnu priču u nedostajanje do te mjere da sama pomisao na to boli.. odjednom se ulovim, dok čitam stare postove kako samoj sebi govorim da to nije moj život da sve ovo danas nije moj naćin.. ali ustvari je.. ovo je moj naćin, jedini moguć mada ne i ispravan.. ne mogu zaboraviti, ne mogu prestati voljeti samo zato što netko kaže da moram.. da život ne ide dalje dok ja stojim u prošlosti.. ali prošlost je i moja budućnost.. jer bez moje prošlosti, ja ne bih znala kako dalje.. živim svaki moj dan kako najbolje znam i umijem.. živim ga ispunjenog, imam obitelj, prijatelje, poznanike, i slućajne prolaznike sve ja to imam.. i smijem se.. svaki dan se smijem.. i plačem.. ali sada sve rjeđe.. a život.. on ide, meni jednako brzo kao i vama....