U antičko doba, hren se zajedno s mnogim ljekovitim biljkama, spominje u zapisima čuvenog rimskog prirodoznanstvenika Plinija Starijeg pod imenom Armoracia.

Među izloženim knjigama su, primjerice, one Plinija Starijeg, ali i Klare Buršić Matijašić, Roberta Matijašića i Vesne Girardi Jurkić.

Iz starih zapisa rimskog liječnika Galena te Plinija Starijeg i Dioskurida, kupina je bila cijenjena još u staroj antici.

Od starijih izvora svakako treba spomenuti one napisane za vladavine cara Nerona (sredina 1. st.), a potječu od Dioskurida (Pedanius Dioskurides) i Plinija Starijeg (Gaius Plinius Secundus Maior).

Naime, golemo mu je djelo okrnjeno, a ulomke mu nalazimo u Plinija Starijeg i svetog Augustina.

Elafitski ili Jelenski otoci (elaphos = jelen) prvi put se pod tim imenom spominju još u vrijeme Plinija Starijeg iz 1. stoljeća poslije Krista, a najveći u cijeloj skupini je upravo otok Šipan.

I u Plinija Starijeg se javlja taj pojam, ali protegnut na cijelo morsko područje između ist.

U to vrijeme nitko nigdje nije spomenuo neke Srbe, osim Plinija Starijeg kao nomadsko pleme na jugo-zapadu Sibirije.

Zanimljivo je da Paletin svoja proučavanja temelji na pisanim vrelima (Aristotela, Diodora Sicilskog i Plinija Starijeg), svjedočanstvu lokalnog stanovništva i vlastitim zapažanjima.

Važne podatke o društvenoekonomskim uvjetima u kojima je ustanovljena funkcija pretora, o pretorovu imperiumu, uvođenju nekih pretorskih postupovnih sredstava daju grčki povjesničari Dionizije Halikarnaški u djelu Antiquitares Romanae i Diodor Sicilijanski u Bibliotheca historica, Apijan u Građanskim ratovima; dragocjene obavijesti o promjenama u položaju državnih organa, posebice pretora nalaze se u Tacitovim Analima, te u djelima Plutarha, Aula Gelija, Plinija Starijeg i drugih rimskih povjesničara, gramatičara i pisaca.

Tako se tumače navodi iz Plinija Starijeg, koji spominje uspomene na liburnsku prisutnost na Italskom poluotoku.

Tu je našao anatičke pisce Plinija Starijeg, Diona Casiusa, Boharthusa, Kita Curtisa, Ataviota i dr. -), koji su svi nebrojeno puta spominjali Srbe na antičkim teritorijama (za koje zvanična historija tvrdi da su tu došli tek u VII vijeku), ali sve na antičkim jezicima latinskom i grčkom, pa je hitno morao da uči i te jezike.

Prema mišljenju Rimskog filozofa Plinija Starijeg potentnost se moze pojačati, ako se na narukvici nosi desni testis magarca.

Ta ljekovita biljka koristi se već stoljećima, spominje se u zapisima Plinija Starijeg, prirodoznanstvenika i rimskog pisca (od 23. do 79. godine naše ere), pod imenom amoracia.

Ovaj je prostor ipak bio poznat europskim kulturnim krugovima iz djela antičkih i srednjovjekovnih autora, među kojima treba istaknuti Strabona, Plinija Starijeg i posebno Klaudija Ptolemeja, koji sredinom 2. st. daje jasnu geografsku viziju ovog dijela Europe, a svoja znanja grafički konceptualizira na kartama.

Nezaobilazno djelo pri proučavanju meteorologije je Svemir i meteorologija od Plinija Starijeg koja sadrži zanimljive zapise o pojavi krugova oko sunca i mjeseca, rasprave o kiši, munjama, vjetrovima, oblacima, tuči, rosi, mrazu, snijegu, dugi, ali i o neobjašnjivim čudima kao što su čudne kiše.

Sastav i usporedba sa zapisima starih autora poput Teofrasta, Dioskorida i Plinija Starijeg znanstvenike su doveli do zaključka da su tablete najvjerojatnije imale oftalmološku primjenu.

Ima li citat Plinija Starijeg ikakve veze sa staroimackom pucskom pridajom da cure ne smiju pishat u buru a najskoli u buru Livanjku koja je na kraini priblizsno zapadna-siverozapadna (na imackoj ruzsi vitrova je izmegju Zevelimke i Cetinke)?

" O da svašta one sa mnom razgovaraju, a jedino ne vole kad citiram Spinozu ili Plinija starijeg.

Kao potvrda velikoj važnosti mirodija i začina u svakodnevnom životu toga vremena, poslužit će i komentar Plinija Starijeg, rimskog pisca iz 1. st., koji je tvrdio da je upravo kontrola trgovine tamjanom učinila zemlje južne Arabije najbogatijima na svijetu.

Najstariji prijepisi Plinija Starijeg, Tukidida i Platona potje? u tek iz doba Karla Velikoga (ukupno ih ima jedva 22), dok je o Isusu sa? uvano? ak 114 fragmenta iz druge polovice prvog stolje? a, a unutar sto godina od njegove smrti sastavljeno još dvije stotine spisa o njemu; do kraja antike ukupno 5366 tekstova - gotovo deset puta više od svih rukopisa Homerovih spjevova.

Glavnina vinograda posađena je na krčevinama šuma i na jugoistočnim, odnosno jugozapadnim obroncima te vrlo stare gore, koju grčki geografi (Strabon 63. - 19. i Ptolomej II. stoljeće) te rimski pisci (poput Plinija Starijeg 23. - 79.) spominju pod imenom rimskog cara Claudija (10. - 54., car od 41.) kao Mons Claudius.

Riječ thophus nalazimo već kod Plinija Starijeg, za neke prirodne porozne materijale (vjerovatno porozni vulkanski kamen).

- Alka Domić-Kunić, Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmacije i osobito Panoniju) u Naturalis historia Plinija starijeg.

U sačuvanim povijesnim izvorima, ime Burnuma prvi put se javlja kod Plinija Starijeg dok opisuje borbe Rimljana sa autohtonim stanovništvom, gdje kaže: »in hoc tractu sunt Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitata proeliis castella« - u ovom su kraju Burnum, Andetrij i Tribulij, utvrde (gradine) slavne po bojevima (G.

Wilkes također zna da je civitas Pasini spomenut u Liburniji od strane Plinija Starijeg, kao poslijednje naselje prije spomena Japodije i gornjeg toka Zrmanje.

Stariji zapisi kao što su oni Grka Straboa i Plinija starijeg daju kratki opis tornja i njegova prekrasnog bijelog mramora kojim je bio prekriven.

U bilo kom slučaju, civitas Pasini je od strane Plinija Starijeg opisan na Zrmanji.

Cijela legenda vjerovatno potiče od Plinija Starijeg, koji je u jednoj od svojih knjiga napisao "... oni [ nojevi ] zabijajući svoju glavu u žbunje, zamišljaju da ih niko ne može vidjeti.