Mislimo za sebe da smo inteligentni, ljudi koji imaju istančan i profinjen ukus (ja ne, ja sam krkan, seljak, primitivac s kamena, volim travaricu, prdim i divim se sam sebi ako traje par sekundi, podrigujem i stalno se češkam, ako već ne po mudima, onda bilo gdje gdje ima dlaka, a dlaka ima posvuda), ljudi koji uživaju u onome što se zove " lijepa književnost ", ljudi koji na taktove Mozarta zatvore okice, nakrive glavicu i lagano šaraju prstom po zraku prosto poneseni krasnom melodijom od koje krave daju više mlijeka i popravi im se opće psihofizičko stanje.