Povratak k poganstvu podrazumijeva zauzetost na stvaranju uvjeta i na ovom polju seksualnosti.

U starome poganstvu golubica je bila znak ljubavi.

I zato suvremeni pokušaji negiranja kršćanskih korijena Europe, koji dolaze iz masonske kuhinje, a koji rezultiraju organiziranim sustavom nemorala, perverzije i izopačenosti, zapravo predstavljaju kopanje groba zapadnoj civilizaciji; predstavljaju povratak poganstvu i barbarstvu.

U poganstvu su već postojali pustinjaci, u Grčkoj su postojali prosjaci redovnici koji su se skitali.

Štoviše, odbacujući teološku ideju Božje Providnosti, (str. 130. - 135.) ti mislioci za uzor uzimaju pogansku ideju " ponovnog početka " povijesti: " Nasuprot judeokršćanskoj dogmi koja smatra da povijest započinje od jednog jedinstvenog oca, u europskom poganstvu nema tragova o tome kad je vrijeme započelo.

Oskudica kršćanske duhovne kulture, povratak poganstvu, praznovjerju i religijskom sinkretizmu, kod mnogih, nužno zahtijeva osobitu katehetsku skrb za odgoj odraslih u vjeri.

146. Ne postoji u poganstvu ništa poganije i okrutnije od pripovijesti o Jobu.

To je bilo jedno od pitanja upućenih Pavlu od korintske crkve: Kako se ponašati u braku, sklopljenom u poganstvu, u kojem je jedna stranka prešla na kršćanstvo, a druga ostala u poganstvu?

To što znamo o Tijelovu i mnogo toga drugog, dakle stvarno je postojalo još u poganstvu.

I u poganstvu su postojale postaje, oltari što su ih vjernici mogli podići ispred svoje kuće, na kojima se procesija kratko zaustavljala.

Tako na str. 15 čitamo: Poganstvu se, u najboljoj namjeru mogu priznati određene zasluge zbog širenja svijesti o očuvanju prirodnih resursa.

Sv. Jeronim spominje sv. Ilara (291. - 371.) kao apostola Epidaura, ali ne kao prvog, nego kao onog koji zadaje posljednji udarac poganstvu u ovim krajevima.

Vrativši se poganstvu grčkog doba, vremenu događajâ bez povijesne perspektive, onom duboko sredozemnom nevjerovanju u vrijeme i smrt kao posljedicu, Quien je svoj platonizam vidio osjetilima, u prostoru, kao konstrukciju od brojeva, geometrijskih likova i prozirnosti zraka: »Zato i jesu/brojevi zlatni/još i danas/ti što čine/plan prostora,/sklad plave/kupole/nad svakim borom./Po mjeri tijela, čovjeka.« Prepreci podignutoj pred smrti posvetio je poemu Zid svjetlosti, rekvijem strijeljanu mladiću: »Raste/stas tvoje tišine// od žala do sunca/od nekad do nikad.« Nakon Kamenog grada Quien se vraća nezavršenim ostacima svojih Rima iz četrdesetih godina, sonetnom ciklusu Stvaranje svijeta, gdje se tema čita kao postanje ispričano ustima djeteta.

PS Gore je spomenut Justin, a u link o njemu se navodi: " Rođen u poganstvu, odgojen u kulturi svoga vremena, pohađao je filozofske škole stoika, peripatetika, pitagorejaca i naposljetku neoplatonista. ".

Korjen takvih običaja također leži u poganstvu. c) KOMERCIJALNO - zašto trošiti novac na zabavu, kupovanje bombona, alkohola, maski i tikava kad ga se može potrošiti na krunicu, Glas Koncila, kip gospe ili neku svetu sličicu, a može se uplatiti i jednodnevni izlet u Međugorje ili Lourdes pa da vidite tek tamo kakva je ponuda suvenira i nabožnih predmeta.

Ravnodušnosti pred tuđom patnjom, koju crkveni oci smatraju svojstvenom poganstvu, a prisutnoj u brojnim oblicima potrošačkog hedonizma našega vremena, kršćanska vjera suprotstavlja Boga koji trpi s ljudima i tako nas uvlači u su-trpljenje.

Prvo poglavlje počinje temom o drevnom poganstvu i tumači se etimološki pojam poganstva.

Nije tu riječ o ljubavi prema prirodi kao Božjem djelu niti o stvarnoj (Božjoj) jednostavnosti kojoj bismo trebali težiti, već o veličanju prirode same (tj. novom poganstvu) i o jednostavnosti koja i dobro i zlo prihvaća podjednako i izjednačava ih u nekoj novoj nevinosti i jednostavnosti prirodnoga čovjeka.

Nasuprot poganstvu, kao »seoskoj religiji« koja je divinizirala prirodu, kršćanstvo će od svojih početaka do danas, za pogane, ostati pojam »građanske religije« (jer su se prva kršćanska misionarska žarišta nalazila u urbanim središtima), koja je, prema njima, desakralizirala svemir, oduzela mu dušu, kontaminirala praiskonsku nevinost prirode, nametnula judeokršćanski patrijarhat (židovsko-kršćansku sliku borbenog Boga kao strogog suca) s opterećujućim pojmom grijeha te potisnula poganski matrijarhat i štovanje boginje kojoj oni danas žele obnoviti kult povratkom prirodi i njezinim ciklusima. Vještičarstvo je, u stvari, najstarija religija na svijetu. ().

Kod nas možeš na scenu donijeti kamen i od toga napraviti predstavu, samo o tome što taj kamen u poganstvu znači.

Poganska Europa se tako nekoć bila kristijanizirala, a danas se vidljivo je to po mnogočemu kršćanska Europa, nećemo baš reći vraća poganstvu, ali zasigurno okreće od svojih kršćanskih korijena.

Program predstavljanja imao je tri dijela, u prvom dijelu prikazan je jedan obred iz vještičjeg obrednika koji se obavlja upravo na dan 31. listopada koji u poganstvu označava Novu godinu.

Do trinaestog stoljeća normalno je bilo (kao nekada u poganstvu) napuštanje djece preko zavjetnog darovanja ili davanja male djece svećenstvu u samostanima za spolne i druge koristi.

Jedni su skloniji poganstvu, drugi neznaboštvu; gnosticizmu, agnosticizmu; deizmu, ateizmu, ali samo ne kršćanstvu.

Projekt njegova osvjetljavanja u središtu Vinkovaca ne bi trebalo tumačiti kao povratak poganstvu, jer se Orionu ne podiže hram, nego se rekonstruira stari kalendar po kojemu je Vučedolska kultura određivala vrijeme.

No, što je Publije bio žešći u svom poganstvu, to je ona bila revnija u svom kršćanstvu.

Govori se o poganstvu kao alternativnoj vjeri u Europi (usp.

Drugo poglavlje govori o keltskom poganstvu odakle potječu rituali vezani uz Halloween.

Grešnost crkve, vrlo izlizana tema. jedina stvar na koju sam htio u čitavom ovom upisu staviti naglasak jest ono što je crkva donijela već u svom kanonu, a to je priznati drugima pravo da u svojoj religiji u kojoj žive mogu spoznati i doživjeti boga kao i katolici, i biti spašeni. sve ostalo je suvišno, i oni koji sebe smatraju katolicima trebali bi u svojim i riječima njegovati ovu istinu priznatu od svećenstva. mislim da ne treba komplicirati kada je odluka donesena i kojim točno riječima jer bi trebala značiti ovo što sam rekao. a sve ostalo jest suproto crkvi. islam ne propovijeda samoubojstva koja se danas čine u njegovo ime, a ovi će opet reći da to čine u ime vjere. religijski pluralizam je samo u imotskomu potrebna novotarija, u svijetu ono postoji oduvijek. meni nikad ne bi palo na pamet nekomu tko je bahai ill ullahov učenik reći da je u zabludi, da treba vjerovati u isusa. iz osnovne bonton kulture i zato što to osjećam u srcu. netko kaže ja volim claptona najnaj, a ja kažem ne, trebaš voliti hedrixa. bezveze. također ovaj stav o poganstvu. šta katilicima smetaju nepokrštena plemena? sad je gobson snimio bio onaj apocaliptico, kako li. i imao sam priliku čuti stvaove: ma to tamo je sve bilo klanje i ubijanje zbog boga, došli evropljani i oslobodili ih, pokazali im boga.znaš li potješe zašto u biljiji njeguju kult vina a ne rakije, - jer nisu poznavali u to vrijeme kotle. ne samo za to, ali tako ja čitam bibliju. slušam stalno interpretacije pisma koje idu na sitem da drugomu u njegovo ponašanje unesu osjećaj grešnosti.a čime? sakaćenjem riječi... i stalno, vlastiti totalno nemoralni stavovi poduprti riječima iz sv. pisma. ako nešto ne volim, e to je to - ne spominji pismo ako imalo sumnjaš u svoje riječi i znaš što govoriš - ne ti, nego kao ja dajem neki savjet.

Jean Galot, poznati mariolog, ističe da Uznesenje ukazuje i na vrijednost i dostojanstvo ženskog tijela ". Uznesenje je kršćanski odgovor uzdizanju ženskog tijela u starom i moderom poganstvu.