Pomalo dolaze računi na naplatu, i naše je da svatko bude što objektivnije i bolje tretiran, pedagoški, da više pomognemo tim našim ljudima nego da se opet selektivno pogubimo i mi i oni, više nema razloga, ima i previše iskustva i autoriteta.

Gospođa koju sam dobila u zadatak povesti (činilo se kao jednostavan i bezopasan zadatak) je stalno imala nešto za mrmljat dok smo se vozili do dvorane... sad potrubi malo (nitko nije trubio), kad nas je dotadašnji vođa puta propustio na semaforu i ostao iza, e sad daj uspori malo da nas sustigne, pa tko sad vodi ako on nije naprijed? (a ona je rekla da zna put), fulat ` ćemo križanje joj-joj... pa kak je sad on na kraju završio ispred nisam uopće vidjela kad je otišao naprijed.., pa sad mu vozi iza guzice skroz blizu da se ne pogubimo

No, uvijek kada pomislimo da smo dotakli dno, dogodi se nešto neočekivano što nas pomakne iz umrtvljene kolotečine preživljavanja, i onda shvatimo kako je za stvarni iskreni osjećaj sreće potrebno ustvari sasvim malo te da nam u sivilu loših vijesti trebaju pozitivni primjeri nastali iz žive vjere koji nas guraju naprijed i ne daju nam da se pogubimo po putu života.

U svakodnevnim situacijama, teškim životnim trenucima i krizi koja sve više nagriza svijet, teško je da se ne pogubimo u vrtlogu života.

Znate ono, ako u dogledno vrijeme usput pogubimo nešto dasaka u glavi, a neke stvari zaboravimo, događa se to svakome, a nama pogotovo, i ako se slučajno u blizini pojavi dr Ivo Sanader sa živom željom da se vrati na političku scenu, ovo je članak koji treba pročitati da se podsjetimo da se radi o majmunu/kretenu/kurbinom sinu (uz svo uvažavanje i isprike biološkoj mami Sanader) i pošaljemo ga di spada u trokurac/zatvor/pizdu materinu (uz svo uvažavanje i isprike biološkoj mami Sanader).

Obitelj Miškić broji deset članova i kroz onu gužvu moramo izaći s broda svi skupa da se ne pogubimo.

ja i frendica se sinoć pogubimo od svih.. i same po nekoj polumračnoj ulici - idemo se naći s njima.. i u parku sa strane neki luđak od 4 banke izvadi svoj khm khm i počne drkat na nas: horor:

.. s obzirom kakvim sam uzitcima izlozen, mislim da bi bilo uvredljivo ne stenjati, ja dahćem ko pas, stenjem, volim kad se pogubimo skroz i kad se cuje obostrano ahh ahhh mmm ahhh daaa ahhh too mmmm jošš ahhh ahhh, a sex bez da zena stenje mi je nezamisliv... na uho lagano, mmmm ahh da, onaj pohotni zavodljivi kurvičasti stenj, ufff... to mi je 50 % orgazma, a od kurca radi bejzbol palicu..:)

Onda izađemo vani, među svijet koji zapravo nije onakav kakvim smo ga zamišljali i u kojem se pogubimo jer pazite ovo o životnim vrijednostima kakve smo učili u školi u ovakvom svijetu više nema ni riječi

Ok, ali evo kratko da nema više dugih postova pa se svi pogubimo - tko garantira da bi se novac ubran porezom iskoristio za išta korisno za pse, a ne stavio u džepove, figurativno, ali kužiš me.

pa imate nedefiniran odnos.... on je fin i uglađen gospodin... strpljiv... a njegov komentar je vrlo sexi... ništa ružno nije rekao... samo naprijed... mi žene se često pogubimo u našim glavama... previše analiziramo i gubimo vrijeme.

Od borbe sa strahom, a za kontrolu, pogubimo sve vazno.

Mi od prvog srednje do mature pogubimo samo 3,9 posto srednjoškolaca

No, upravo taj element osvjestava nasu realnu politicku situaciju i ne da nam da se pogubimo u fantaziji, vec nuzno ostajemo s nogama na zemlji.

Ako nemamo cilj, a sve je relativno, pogubimo se po putu i tada kad izgubimo smisao, izgubimo i sebe.

Jako smo se puno naradili dan prije i to jutro, torte pekla, radila razne stvari za zakusku, muz cistio terasu, kosio travu da ne pogubimo djecicu u dzungli u vrtu...

Pomalo se pogubimo kad smo na pjesackin prelazima jer nas je puno a neki su spori pa se samo cuje, Ajmo u stilu Mamicevom.:)

žalosno je vidjeti poimanje nekih, da su ove male igrice uvod u nabijanje rogova našim boljim polovicama. takve stvari se ne rade na ovom javnom mjestu.... a to, da se ne bi bilo loše upoznati i osobno, jer se pišemo dugo, prirodno je i ljudski.... ljetos, kad dugo ne bješe Sime, predložih sastanak, otvoren za sve, da se ne pogubimo.... opet nema Sime, nadam se da je razlog prozaičan.... @blue, kaj bi te odpisal, veeeel ' ka pusa za tebe, ma što jedna.... beg nije cicija, ak ' i kol ' ko ti bu pasalo;)... (Zlaja 13.11.2008., 18:05:07)

Bilo bi divno kad bi se na ljude koji nas prate preslikalo, barem one po struci, da budu jednako toliko gladni i zahtjevni kompleksnosti, pa čak ako se i na trenutak svi pogubimo u tome.

hehe. zao mi sto neke ljude s ovog seksomata ne mogu i uzivo dozivjeti, upoznati... druziti se s njima... cini mi se da bismo se mogli dugo valjati od smijeha na ovakvve i slicne teme:) pustite Loredanu da zivi kako je unaprijed izabrala; bez obaveze, bez veza itd.. svatko trazi na ovom svijetu malo srece, po svojim vlastitim mjerilima... i svatko katkada i pati na putu trazenja srece... vazno samo da ne skrenemo s pameti, ne pogubimo se totalno u vakuumu svojih neostvarenih zelja i zeljica.. ova dva Jebaka isto tako pustite da gustaju u toj curi... a ako im nesto kuci ne stima, neka to rijesavaju sa svojim suprugama, kako tko zna... i oni valjda zele biti sretni... p. s. makar sam ja ipak od onih sto vole " cist racun dugu ljubav " i mir u svojoj " kuci ".... ali zasto bi itko bio takva dobrica poput mene:)) ajde zivjeli;)

Pisem eto o Bibliji jer je najveci broj ljudi na ovim prostorima upoznat sa biblijskom gradjom, za razliku od npr. hermetickih spisa koji joj prethode, svetih tekstova koje nalazimo unutar okrilja egipatske, grcke, indijske, kineske islamske gnoze, alkemijskih manuskripata itd. itd. da se ne pogubimo.

I sasvim je za očekivati da ni nakon 20 god. takvog načina života ne možemo poimati do kraja značenje jednoga i drugoga, pa se često pod razno-raznim uticajima, blago rečeno, pogubimo

No u ljubavi, pogotovo fazama kada smo apsolutno zaneseni, skloni smo se progutati ", toliko prožeti da se pogubimo.

Što već gore piše - još da se i pogubimo pa da nas traže i uzrokujemo više problema gdje ih nebi trebalo biti.

Na ovo sve skupa skraćeno ću reći kako je upravo to što stvara zbrku u glavi i onda se pogubimo.

Vozač nas je cijelo vrijeme prebrojavao kao ovčice kao da nas je, u najmanju ruku, pedeset, u strahu da se ne pogubimo prije dolaska na odredište.

Ali s godinama, upoznajuci sebe i s vise iskustva, moci ces " hendlati " svoje osjecaje bolje i sigurnije, bolje ih promisljati i ipak na neki nacin postati donekle racionalnija, sto moze pomoci da se ne pogubimo u osjecajima..

Gužva, rijeka ljudi koja te gura, samo je opravdala to moje mišljenje.. mislio sam zahaklala se da se ne pogubimo.. došli smo na malu čistinu pored busa okrenem glavu kad ono oči mi se susrele sa šokantnim pogledom jedne časne sestre počela je nešto na, mislim, češkom jeziku pričati gledao sam, bio šokiran.. a moje cure e pa, znao sam da su lude, ali toliko

I onda pogubimo nit, jer ne znamo kaj nismo porihtali kod spajanja..

Bilo bi neugodno da takovi izađemo na međunarodnu scenu i pogubimo od stranih kyu-kategorija