strah me, ko staro vino kušaš me, sve tajne, želje i nadanja, sve si okusio, na dlanu si me dobio, držiš me, bojim se da ne zaboraviš, jer kao pero, ti dlan dotičem, bojim se da hladan vjetar ne zapuše, da ne poletim, u zaoborav ne odletim...

Valjda se onda poklopiti sve kako treba, pa da poletim do neba..

Sretan u svom podrumu mjestu ngdje radim, ležim il mislima bježim uz moj radio dovoljno daleko za biti sam dovoljno blizu za ne biti usamljen osjećam toplinu čujem korake moje je pleme iznad mene i kad poletim svijetom ne ćutim izgubljenost znam gdje pripadam........ znam gdje je Itaka

Ova je nadobudna " Poletim i ja i tresnem ju u zraku čelom u čelo

Drž te me, drž te da ne poletim.

O moj preslatki vjereniče, Isuse Kriste, prečisti ljubitelju, gospodaru svakog stvorenja, tko će mi dati krila prave slobode da poletim i u Tebi odahnem

Pogledam se u zrcalo, kliknem, zbunim se, isplatim brijača i poletim svojoj kući.

Varijacija varijacije na varijaciju varijacije bez da posolim krila vrapcu i sama poletim.

Hoćeš li moći, novom vatrom srca, krila mi obnoviti da poletim, bez straha?

Poletim napolje i spustim se niz one jadne stube.

Da ne ostanem među djecom sama, poletim i ja za njim...

Poletim na vrata te puzah niz uske i lomne stube iz našega stana.

Samoća bivaše mi sve neugodnijom, i ja poletim iz sobe napolje kao da me nešto tajno i strašno odatle tjeralo...

Ja izgubih pamet: skočih u grm, da nađem, da istrgnem nešto i da poletim na " kanonika ".

Ja, gospodar saonica, pljesnuh radostan rukama i poletim bos za saonicama.

Razmišljao je o prolaznosti života i beskrajnom ponavljanju dogadjaja iz dana u dan.Sve mu se više svidjala sama pomisao o smrti.Zanimalo ga je kako se čovjek osjeća u trenu smrti, tom trenutku kad duh napušta tijelo.Da li svijest prestaje? Hoću li vidjeti svoj pogreb? Možda poletim istražiti beskraj svemira?

I poletim ja u Zagreb.. Doša u zračnu luku u 8 uri, što činit do 15..... ajme meni.,, nigdi nikoga.... ni sponzora ni delicija...

eto, i zato se ja još nekako pouzdam u tu bioenergiju. možda stvarno poletim. a možda se upišem na proljeće u taj balon klub pa napravim to tak kak su i radili naši stari.

O moj Isuse, moj preslatki Isuse, tko će mi dati krila, da poletim k tebi?

Zivim ih u bojama i zvukovima, zivim u novim okusima, ljudima i zabunama, zivim u osjecaju izgubljenosti, zivim u kongresnim dvoranama i sluzbenim fotografima, zivim kroz gomilu od 4 tisuce znanstvenika u redu za jutarnju kavu, zivim u samocama hotelskih soba i guzvama izlozbenih prostora, zivim ih kroz skromnosti i pretjerivanja paranoicne nacije, zivim po cestama New Yorka i u prasini jednosobnog stana, zivim u neboderima i vidikovcima, zivim u suvenirima i razglednicama, zivim u bogatstvu iskustava i podijeljenih Ideja, zivim u zagadjenom zraku, gradovima buke i vatreno-crvenim stijenama pustinje, zivim u valovima Atlantika i pjeni tamnoga piva, zivim u plavom, plesuci po tastaturama i u snu sanjam kako jednog dana mozda i poletim, sa tihom molitvom na usnama i fotografijama djece u igri...

Kad bih imao krila da poletim...

Da - reče sužanj skočiv na noge, i lanci mu zveknuše - Bog mi je okrilio dušu da poletim do zvijezda, Bog mi je dao žarko srce da osjećam svaku suzu, svaki uzdah puka iz koga sam nikao.

Ja uđem i sjednem i odjednom poletim.

Ono što sam ustvari htjela reći je da su udruženim snagama svi pripomogli da malo poletim.

Da li me on na taj način držao da ne poletim u nebo, ne znam

(Ne) dragi AM strasno mi je ugodno pri srcu (makar neki kazu, da je srce samo krvna pumpa) kad vidim kako neki quasi ljudi rijeci Hrvat i Hrvatska UVIJEK pisu velikim slovima.A jos kada vidim blesavu rijec jugojanjicari, poletim do neba.

Čamcu istrune dno, a meni se otparaju rubovi i tako jedno i drugo završe na dnu nečega.. Čamac na dnu mora, a moja nada na podu.. Ali opet mislim dok je i na podu postoji nada da je pokupim, da je podignem, da je uzdignem i poletim u ispunjenje zajedno s njom.. I tako lutam ja.. Luta moja nada.. Naljutimo se jedna na drugu.. Ona na mene jer povremeno osjeti moje kolebanje.. Ja na nju jer mi se čini da me napušta.. Svima treba ključ za dalje.. Svima treba tračak nade..

Grčim se da poletim, letim bez glave, udaram u staklene zidove koji nikako da se slome.

pravedni... situacije u kojima se nismo našli ne možemo po meni ni razumijeti... ako nikada nisam letila ne mogu shvatiti strast letača... dok ne poletim pa shvatim da li mi se sviđa ili ne... jako poštujem tvoje stavove i razmišljanja... samo ipak nije sve u životu tako... neka razmišljanja i postupci nisu postupci dokonih ljudi jer bi malo promjene... neka su i prozvod situacija u kojima su se našli, možda su proizvod godišnjeg razmišljanja, vaganja, stavljanja na kup svih glava... gladan sitom ne vjeruje... ne treba generalizirati... svaka situacija je jedinstvena.... i ako ja zvučim kao da me ona stvar svrbi jer mi ju muž ne češe dovoljno možda je trenutna tvoja percepcija mojih slova... dakle pravedni ja bi ovoga trena dala pola svog života da imam muža koji iznosi odnosno živi tvoje stavove... tu sigurnost, taj osjećaj oslonca u emotivnom smislu.... i sada što... toga nema... ii????... stavljati glavu u pijesak da zadovoljim norme... pa to i radim... držim svim silama ovoga svijeta živote drugih u njima zadovoljavajućim normama... a tko pita kakavi su moji okviri?... pa malo mi je dosta i hranjenja mojom energijom malo bi se prištekala i upila tuđe.... (pipi 23.11.2007., 10:51:32)

Odmah poletim kao beli, ups.., bjeli orao