Kad je 1994. Ivan Pavao II. poručio Hrvatima na hipodromu da grade mostove svi su mu pljeskali, a onda kada to treba realizirati ponasamo se suprotno...

znaci da je osobna sreca vaznija od promisljanja? svi (velika vecina) se ponasamo u skladu s time. ali ne znaci nuzno da je to dobro...:) inace, mislim da od mentalne lijenosti pate i zene i muskarci. i svima je udobnije nerazmisljati i samo slusati... ako razmisljas, dodjes do zakljucka da trebas nesto promjeniti. a promjene nisu ugodne;)

Godinama su sportski tereni zapušteni - sto se tice ulaganja u svlacione ili bilo gdje vezano uz terene pa valjda neko provjerava koliko se za sta plaća, ili to ide kako ko oce - s premalo novaca raspolažemo da se ponasamo ko neodgovorne osobe. 1. teren s umjetnom travom manjih dimenzija kosta od 130,000 kn - 200,000 kn. - mislim da bi to bila velika stvar za sve - fale 3 - 4 lampe da nebi oni huligani radili stetu sta i inace rade kad ih niko nevidi u mraku - svaku godinu da se malo investira - a za grad to nije nesta strasno - nebi bili u ovakvoj situaciji - inace da se ne misli da ja samo navlacim zbog nogometasa tamo ljudi dolaze prosetat, trci se, dolaze i svi drugi sportasi i rekreativci.. turisti iz naftalana se setaju i pogledaju sportase

Govore jedno, misle drugo mnogi ljudi koje znamo zapravo ne znamo jer pred nama glume. u jednoj situaciji su onakvi kakve ih znamo, a u drugoj totalno suprotno. stoji mnogo takvih ljudi imaju neke ljude pored sebe cisto iz obaveze ili navike, ili nekih sebicnih interesa? cak moza nijedno od toga... a zapravo se ponasamo prema toj osobi sasvim susretljivo, prijateljski raspolozeni i kao da sve stima. ne znam zasto mi se cini u zadnje vrijeme, kada gledam neke ljude, kao da svatko sa sobom vuce nekoga tko mu bas nije najdrazi. prica mu price koje mu se ne da pricati. forsa osmijeh i pretvara se. nekako kad vidim jedno drustvo, tocno osjetim tko je s kim kakav, ciji je osmijeh iskren, koga se ne voli, a koga se skriveno ismijava. nekada nisam ni obracala pozornost na to.... sto vise ljudi upoznas, shvatis sve vise stvari.. shvatis kakvi ljudi mogu biti... na prvi pogled izgledaju ludo, zanimljivo, super za zabavu al kada malo bolje razmislis, shvatis da ti ljudi nisi oni s kakvim zelis provest zivot, zbliziti se i postat nerazdvojan. previse smo okruzeni dvolicnim ljudima... koji mozda nisu svjesni toga... te velike mane.. ili mozda su svjesni te sve to rade svjesno... meni se gadi dvolicnost, a sama sebe ponekad uhvatim u takvom ponasanju. mozda ce neki shvatiti zasto ova tema posta, mozda neki ne nije bitno, glavno da sma ju napisala cujemo se uskoro s nekom drugom temom voli vas vasa Vanna:)

umjesto ukazivanja duzne pocasti SVIM NEVINIM ZRTVAMA ovje se lopatari i prekopavaju kosti istih i sve u pokusaju moralnog opravdanja pocinjenog. ciji intelektualni sklop, osim grobara sa dnevno-politickim lopatama, moze tvrditi da su jasenovac ili krizni put bili moralno i ljdski ispravni i traziti opravdanje povjesti o potrebi i pravednosti ucinjenog. umjesto medjusobne isprike i oprosta za pocinjeno ponasamo se poput duhovnih strvinara razvlacenjem kostiju i ostataka zrtava bez duznog pijeteta i njihove suglasnosti. najzalosnija cinjenica je da postoji jako veliki broj strvinara koji su umjesto oruzja razuma spremani koristiti neko drugo, nasljdjeno ili kupljeno i krvlju potvrditi ili revidirati povjest. slazem se sa postavkom da narod koji ne poznaje svoju proslost ne poznaje ni svoju boducnost, stga je izlaz iz nacionalne moralne i duhovne katakombe medjusobna isprika za SVE NEVINE ZRTVE i zamolba za oprost. (nacionalna tribina ili forum bio bi dobar pocetak). nitko nema bilo moralno ili nekavo drugo pravo drzati veliku vecinu naroda kao povjesnog taoca, uprotivnom ce osvanuti dan kada cemo shvatiti da se nalatimo 500 godina iza drvenog ceslja a razlog tome je nedostatak jedne rijeci u nasem vokabularukoja glasi POMIRBA.

Mi imamo mentalitet sluge i tako se i ponasamo.

niko tebe nije napadao, naprotiv, ti si izjavio da se mi ponasamo kao oni jucer, a iza toga si izjavio da je torcida najveca svjetska skupina huligana, osim nekih iznimaka. to moze potvriditi cjelokupna ekipa sa chata. - takee, 5.5.13. 14:47

ako te cajke slusaju djeca hrvatskih branitelja onda nemam rijeci, ali ja to nevjerujem i nezelim vjerovati, jer onda se pitam kakvi i ciji su to branitelji bili???? bila sam dijete kada su nam 1991 god. razarali nasu Hrvatsku, kada su majke, supruge i djeca se oprastale od hrvatskih vitezova i da se sada ponasamo kao da nikada nista nije bilo????

Nina, nisu igrice u pitanju, oboje smo preko 40 godina, ne mozemo da se ponasamo kao tinejdzeri, treba malo razmisliti glavom, a ne trcati napred bez da se vidi gde to vodi.

Jel to znaci da se ponasamo ko da nam je 15?

Kada govorimo samo o svetosti Marije, onda se ponasamo prema njoj onako kako su se mnogo puta ponasali hagiografi o svetcima.

Ako govorimo ispod kriza i u ime kriza, onda je nase da se ponasamo u skladu sa bozjim zapovjedima, a sudit moze samo On. "..... otpusti nam dugove nase, kao sto i mi otpustamo duznicima nasim.. " Nisam bas sigurna da su me na vjeronauku ucili da zivim po principu " oko za oko ".

revolucije okupljaju sljedbenike, sto god tko mislio, ne na nasem drustvenom bicu vec na bazi nasih instikata.. nagon za prezivljavanjem kaze da trebas ubiti ako ne zelis biti ubijen, da se trebas pridruziti revoluciji jer u stvari izbora i nemas, da si uz vlast dok te gledaju... primarni instiknt kaze kako ces naci hranu, kako ces zastiti dijete.. a mi svi te instikte zanemarujemo i ponasamo se kao da nas ideje vode kroz povijest..

zato sam predlozio da se neko vrijeme ponasamo kao Mark. tako bi jedino dokazali Stipi da nije u pravu.

Priznaj, brate dobri, da postoji Bog koji nam kaze kako da se ponasamo a na NAMA je da se ponasamo kako hocemo.

Najveca greska RH je ostavljanje hrvata u BIH na teskom vjetru i ne koristenju istih za interese hrvatske nacije opcenito, i u BIH i u RH, jednostavno se ponasamo kao da ti ljudi ne postoje i na taj nacin dopustamo ova cuda kao blokade i kao lajanje raznoraznih harisa silajdzica i slicno, mi svoj interes nigdje ne guramo, kao da ga i nemamo sta je u neku zalosno Jer ne zaboravimo da je i famozni neum hrvatski

stambene stedionice su te hvatale spurtilom po ulici i nagovarale na stednju-navodeci upravo poticaje kao razlog.. osobno mi je odvratno kad se na drzavnom nivou ponasamo ' ups malo smo se zahebali ' pa se uvjeti minjaju svako toliko.. bilo je 1250 kuna, pa 750 sad je 500.. ukinite poticaje totalno i nemojte se blamirat..

muscle, taj pozdrav nije u duhu asimilacije i oduzimanja zemlje i svih mogucih prava i sloboda hrvatima od strane eu.. zato se nesmi koristit.. eu je vlasnistvo sacice ljudi, od kojih neki imaju vrlo daleku rodbinu u zemlji koja za koji dan ocito igra na svom terenu, a na nama je da se ponasamo kao pristojan gost.. i da ne koristimo slovo u na tipkovnici, misec prije i misec poslje utakmice.. eto da ti procitam izmedju redova sta je ivan kvisling tija rec.. inace nisam za nepristojno ponasanje prema zidovima.. ali moraju shvatit da taj pozdrav ima puno dalji datum, i izrazito je defanzivan-obramben.. uopce se ne odnosi na njih iako ga je pavelic koristija.. kao i hrvatski jezik, saborniciu, itd, itd.. samo me straj da im bas takav obramben, ne odgovara...

Zato, da bi drustvo i mi kao stanice tog drustva mogli zajedno naprijed (jer drustvena smo bica, jeli), bez da se ponasamo jedni prema drugima poput metastaza, nuzan je CNS.

Taj Fair play smo dokazali priznajemo da su bili bolji od nas kaj ne znaci da se klanjemo vec sportski se ponasamo

... umjesto da se okomis na one koji dar Boga neznaju cijeniti, njima bi otvorio sve mogucnosti abortiranja - sa druge strane su ti krivci oni koji upozoravaju na probleme eticnosti toga kako se kao drustvo ponasamo.

Hocu reci, cudno je to s Andjelom Prosvjete, Luconosom i Iluminatorom: u cinicna vremenana poput danasnjih, kad Ideologija zna svoju laz i kad se usprkos tome ponasamo kao da ne znamo sto cinimo, u vremena prosvjecene ideologije, da cinizam nazovem njegovim imenom, andjeo zastitnik postaje upravo Lucifer: donosioc svjetla, koje baca novo svjetlo na stvari, zastitnik je svih otpadnika i izdajnika, onih koji su do jucer snivali zlo, a sada bi uznastojali oko opceg dobra.

Ponasamo se ko mala dica: ili si za mene i prijatelj si mi ili si mi smrtni neprijatelj.

Sad kad vise nemamo nekoga stranog da nas gnjete i tare, sami to radimo jedni drugima i proglasavamo jedni duge neprijateljima i izdajnicima, umjesto da se okupimo oko onog svetoga sto nas veze, PERIPANOSTI HRVATSKOM NARODU, i sve dok je tako i dok tako ponasamo, proklestvo sa nas nece sici

ah sta da pisem... vise nisam pametna... u jednom trenu mislim da znam na cemu sam i da mi je sve jasno... a u drugom trenutku se izgubim u mjestu i vremenu.... hmmm o cemu da ocnem pisat... ajd evo ovakou svadi sam s Adom, tj. nije to svada, nego jednostavno vise ne komuniciramo i to zbog sitnice... bile smo jednu sub vani i tak kroz razgovor me ona iduci tjedan pitala jel idemo u grad, ja rekla ne i sve je bilo ok dok nije dosla subota a ja sam isla u grad, al sa Sanjom... i tak mi u gradu i sretnem ja Josipa, da nebi sad bilo odjeb sam Adu da idem s Sanjom objasnila sam mu situaciju, on se raspizdio jer je on navodno pitao Adu jel idu u grad a ona nije htjela.... ma ugl... iduci dan me Ada napala da sta ja serem da ona mene uopce nije pitala i tak to, tak da smo sad svi u " svadi ".... ma bas me briga, ona se nema na sta ljutit, ja nisam lagala, a to sto je sve tak glupo ispalo... nisam ja kriva... i tak me blokiralapa malo odblokirala, kak joj je puklo... meni dopizdilo pa ju ja maknula skroz... bio mi je malo bed zato sta joj je bio rodendan, mislila sam joj cestitat, mislim ipak ono... frendice smo... al to sta je dan prile prolazila kraj mene i parala nosom oblake (ukljucujuci i njeno drustvo), dosla sam do zakljucka da nije vrijedna toga sve dok se malo ne skulira i shvati da je ona u krivu a ne nas 2... zao mi je al tako je... eo da prijedemo na nekog drugog... situacija nije nist bajnija od ovemislim na neki nacin sve ide savrseno... al opet... nije to to.... nakon ona 2 tjedna totalnog ignoriranja, srela sam ga u gradu, tj. on je prelazio semafor kod adidasa, a ja sam izletila van tak da me zamalo pregazio... na to sam mu ja sendala poruku u smislu da me iduci put ubije i da me ni slucajno ne pozdravi... i tak smo se porijeckali prek poruka... da bi ga ja navecer 2 puta srela... prvi put smo se sam pozali, a drugi smo pricali, malo smo duze pricali... tocnije negdje oko 2 sata... šetali smo se i tak... par dana poslije, u subotu, upoznala sam boršu, to je manje bitno, jer tu vecer smo se opet isli setat.. mislim on se vratio doma oko pol 2, a ja ga nejebala na setnju... tako da smo bili skupa do pol 4;)... ma tak to ide vec kojih tjedan dana, ali nista se ne bitnije ne dogada... setnja i to je to... ma joj ide mi na zivce, neznam vise sta hoce od mene, kad god ga pitam za neku curu il nešt, on se pocinje opravdavat ko da smo u vezi... ma joj... sinoc ga pitam kak je bilo u gradu, on meni kaze da je bio kod klinke jedne... ma nek se goni u kurac, mislim ja znam da nije nist bilo izmedu njih, al zivcira me cinjenica da njoj moze ic a meni ne... gaaaaaa... najgore je to sta je taj prokleti borša skuzio da mi se svida taj papak... kaze on meni, vidi ti se po svemu, po pogledima, drzanju tijela... ma ti si sva zacopana u njega... mu fu, zar je to tako ocito.... ma joj... jos je reko da se ponasamo ko stari bracni par, sta je i istina, jer se ja tako osjecam... ma meni je najvise bed u tome sta mi nismo zajedno, ali se ja tako osjecam, mislim on se meni opravdava, ja njemu, ljubomorni smo... a ubiti smo samo frendovi... ah bum vidla kak ce se stvari razvijat, nadam se da to opet ne bude trajalo pol god... ah... idem, papa

Slazem se sa prethodnim komentarima tako da necu sve to ponavljat i mislim da je jedino sto nam preostaje da se mi kao pojedinci ponasamo prema njima kako to zasluzuju.

Vrijeme je da shvatimo i po tome se ponasamo: NAS VODJA JE HRVATSKI NAROD I SAMO NJEMU HVALA I SLAVA, jer se hje: samoodredio, samoobranio i samoorgainizirao, sok su pridvorice lizale svoje korito od neceg se moralo zivjeti.

neke knjige nam se svidaju, a neke ne. ipak sve zavrse na polici. te draze, ako su pri ruci, prolistamo ponekad ponovo. sadrzaja znacajnih knjiga u zivotu sjecamo se, no u nedostatku blizine police, prelistati sadrzaj mozemo u obliznjoj knjizari. sto obicno rezultira sjetnim odlaganjem poznatog i punom paznjom prema novom, tek nadenom, interesantnom sadrzaju koji nas u trenu potpuna preokupira. prema ljudima cesto se ponasamo isto.

U ovom trenutku, mi u Jugoslaviji se ponasamo kao da nam to iskustvo uopste nije poznato.

Ono sto pricamo, pisemo i kako se ponasamo puno prica o nama samima, makar svjesno autoportretiranje nije cesta pojava.