Izjednačavam tlak i ponirem sve brže držeći se za konop.

Nema oku ljepšeg kraja Od podgorja, gdje izvirem, Od prodolja, kojim tečem, Od divote, gdje ponirem.

Ponirem direkt na nju i pucam.

Ponirem... u tajne odaje tvojih i svojih misli... jer činiš me boljom... toplijom.

Inace, ne razumijem zasto mislite da bih ja trebala biti moralni arbitar pa toj zeni objasniti da su ljubavnice zlo-ja odgovaram na pitanja, ne dajem sud; ako zena ne spominje osjecaje nego pita da li da ga napusti iako nema razloga jer je seks ok, zasto da ponirem u pitanja morala ili osjecaja?

Ponirem uporno u njen duboki pogled.

Dok strune violina se čuju, ponirem, poniremo

U rijeku ponirem najprije dlanom uranjam..

Stoga i ja ponirem u dubine, pijem da zaboravim što me muči i proganja poput aveti... bježim, ali uzalud, vidim to isto i to dvostruko

Kušnje me još više bacaju u Božji zagrljaj da dublje ponirem.

Kroz ovaj ciklus klešući nit koja je zatvorena sama u sebe ponirem u sebe i sa pažnjom materjaliziram svoje probleme i povezujem se sa samim sobom.

Udijeli mi ustrajnost, da sa strpljenjem dublje ponirem u poruku Božju, objavljenu u Evanđelju, i da zadobijem svijetlo za život, da ljubim život i Gospodina Života.

Zato što ponirem u ono što sam bio, što sam kao cijenjeni glumac osvojio.

Dok ponirem lagano prema rupi vidim rep od velikog šarga na ulazu, polako mu se prišuljam i pogađam ga prije nego je uspio pobjeći na sigurno.

Gledam, zavirujem, ponirem u dubinu svoje duše, u bezdan svojih osjećaja i shvaćam: jesam, želio sam je povrijediti.

Ponirem u svoje djetinstvo, dječak u meni ovdje umire od straha.

Pod tamom svijeće ponirem u misli i posežem za zabrenjenim dubinama emotivne mastrubacije, dok ne svršim kao bogalj, nad lavorom punim bljuvotine, u kasni noćni sat noći koja nije ni počela... koja neće ni završiti... bit će toplo i za doručak.

Gasim motore i ponirem prema snježnim vrhovima.

Čest osjećaj koji me prati dok meditiram ili kontempliram jest doživljaj da ponirem, padam.

Osjetio sam kako polako ponirem u bezdan.

i onda ulovila sebe kako ponovno ponirem u dubine svojeg iskusta boli, zelja i snova da bi me jedna obicna haljina na obicnoj vjesalici, vratila u vrijeme i na mjesto gdje zivotarim...

Ako u nj ponirem, kušajući ga, on uvijek sve više raste.

Tada bih doživio jedan osjećaj kao da ponirem, kao da padam.

Udijeli mi ustrajnost, da sa strpljenjem dublje ponirem u poruku Božju, objavljenu u Evanđelju, i da zadobijem svijetlo za život, da ljubim život i Gospodina Života.

Zagledana u Krista polako u šutnji ponirem u dubine, unutarnji se prostori otvaraju i ja zaranjam.

Ubijam zelju htijenja i ponirem u tamu

I kada se pitam tko sam i ponirem u dubine svoje, nalazim to nekrajno i nepočetno.

Ponirem u svoju unutrašnjost, svoje osjećaje, nadanja, strahove ali brzo napuštam tu jamu bez dna

Nemojte mi zamjeriti što djelujem nedruštveno ovih dana.... ali ovo je vrijeme kada ponirem u sebe..

I dalje ponirem sve dublje u svojim meditacijama.