2) sramoćenje no.1 ovo je inače najgore od svih sramoćenja, uvijek je najgore u najosjetljivijoj fazi operacije. ovaj tjedan sam taj dio odradila već dvaput. prvo sam vodila trogodišnjeg bratića u videoteku, ne znajući da tamo radi ohoho-zgodni studentić. prvo se mali zaletava u porniće jerbo je vidio snjeguljicu, ne kužeći da je gologuza i da je onih 7 patuljaka malo samo po visini. čupam mu film iz ruke dok mi on vrišteći zabija prst u nos, i bacam ga na crtiće. mali napokon počne birat imeđu action mana i disneyeve bajke vol.6, kad ja čujem smijeh iza sebe i skužim to kršno momče. pita on mene šta sam ja malom, jerbo zna mu tatu, za mamu sam premuškobanjasta (ha.ha. i duhovit je.), i ja taman hoću se frajerski podbočit laktom na policu i.... vuššššš..... srušim kilometarski red netom poslaganih dvd-a. bilo bi ok da mali nije mislio da se igramo konjića kad sam se spustila pokupit filmove i skočio mi na leđa uz jedan borbeni " ĐIIIHAAAAAA "