Sporno je, naime, autorstvo Poslanice Hebrejima.

Pisac Poslanice Hebrejima u liturgijskom ulomku ne upušta se u dublje filozofsko istraživanje i objašnjavanje uzroka i razloga zašto Bog pripušta bol, patnju i stradavanje pravednika.

Neka i ova obljetnica pomogne svima nama, braćo i sestre, da se nadahnemo likom velikoga pastira kardinala Franje kao što kaže pisac poslanice Hebrejima: Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali Riječ Božju: promatrajući kraj njihova života nasljedujte njihovu vjeru. " (Heb 13,7) Amen.

U božićnoj misi podnevnici čuli smo riječi iz Poslanice Hebrejima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima: konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu (Heb 1, 1).

Nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo, kaže pisac poslanice Hebrejima (13, 14).

Međutim, u radosnom raspoloženju ovih svetih dana ne smijemo smetnuti s uma ono bitno - kako nas upozorava Biblija (u 2. misnom čitanju, iz poslanice Hebrejima): Krist je došao na svijet, ali ne u sladunjavosti i nekoj izvitoperenoj nježnosti: On nije zvijezda estrade (kao npr. u operi Jesus Christ Superstar), On ne nudi neko super-light evanđelje (kako ga neki doživljavaju ili tumače kako im se sviđa) itd.

To pisac Poslanice Hebrejima izražava poznatim riječima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno, u ove dane, progovori nam po Sinu (Heb 1, 1).

O tome na osobito lijep način govori prvo poglavlje Poslanice Hebrejima, ali i Poslanica Rimljanima u kojoj sveti Pavao među ostalim likovima ističe Abrahama koji je »vjerovao čvrst u nadi protiv svake nade«.

To novo u Isusu ističe i pisac Poslanice Hebrejima.

Pisac Poslanice Hebrejima baštinio je proročko shvaćanje podrijetla grijeha.

März ističe da autor Poslanice Hebrejima vidi u nemarnostima i pripravnosti na prilagođivanja svoje zajednice ne samo svagdašnji »uobičajeni« promašaj, nego simptome slabosti vjere koja dotiče samu bit, koja kao razarajuća bolest može korak po korak paralizirati pouzdanje i nadu vjernika.

Soteriologija i pareneza jesu jedinstveni ključ za razumijevanje Poslanice Hebrejima.

Riječima poslanice Hebrejima, on je veliki Veliki svećenik koji je prodro kroz nebesa, otvorivši na taj način put Bogu.

To iskustvo s Božjom riječi opisuje nam pisac poslanice Hebrejima: Jer, živa je riječ Božja, djelotvorna i oštrija od svakog dvosjekla mača; ona prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine; ona sudi i nakane i misli srca.

Naime, u ljudskom rođenju Sina Božjega objavljena je do kraja ljubav Božja prema nama ljudima, što pisac Poslanice Hebrejima, kako slušamo na danjoj božićnoj misi, opisuje riječima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu (Heb 1, 1 - 2).

7. Čitanje iz Poslanice Hebrejima ističe, pak, kako je svaki svećenik od ljudi uzet i za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe (Heb 5, 1).

Pritom valja imati na umu da se o autorstvu Poslanice Hebrejima rasprav-ljalo već od najranijih vremena.

Poslije završetka Večernje, o. provincijal pročitao je ulomak iz Poslanice Hebrejima i održao kratki nagovor, upućen zavjetovaniku, ali i svoj nazočnoj braći.

To prekrasno sažima početak poslanice Hebrejima: " Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno u ove dane progovori nama po Sinu. " S tom nakanom Isus pripovijeda ovu današnju prispodobu, izmišljenu priču.

Natanaela podsjetivši na riječ iz poslanice Hebrejima da je nada pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire tamo kamo je kao preteča za nas ušao Isus.

To je vrlo lijepo opisano u jedanaestom poglavlju poslanice Hebrejima: Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.

Kao što sam već prije spomenuo, osnovna postavka svake meditacije otajstva krunice počinje s Heb 2,18. Pogledajmo još jednom što nam Duh Sveti govori preko pisca Poslanice Hebrejima:

Predavač je svoje predavanje dobrano utemeljio na riječima iz Poslanice Hebrejima (11,1), gdje se kaže: A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.

Njega postavi baštinikom svega, Njega po kojemu sazda svjetove, kaže u današnjem drugom čitanju pisac poslanice Hebrejima.

Kasnije mi je rekla da je to odlomak iz Biblije, iz poslanice Hebrejima 12,12. Nije me poznavala.

Nedavno sam pročitao: »Vjernici čeznu za nebeskom baštinom; i što je vjera jača, veća je i čežnja.« Nekolicina starozavjetnih vjernika spomenutih u 11. poglavlju Poslanice Hebrejima imali su tako jaku vjeru, ali »svi oni ne primiše obećanja, nego ih vidješe izdaleka i pozdraviše i priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji« (r. 13).

Ovaj izričaj iz Poslanice Hebrejima, malo prije naviješten, poziva nas da promatramo lik blaženoga kardinala Stepinca sukladno s Kristovim " likom " i njegovom Žrtvom.

Prvo iz poslanice Hebrejima a drugo iz Drevne homilije na veliku i svetu subotu.

Pisac poslanice Hebrejima još zaoštrava: ' Nastojte oko mira sa svima

Naposljetku, u pozivu Poslanice Hebrejima »da se potičemo na ljubav i dobra djela« Papa prepoznaje poziv na »zajednički hod u svetosti«, na »trajni hod u duhovnome životu, na težnju za sve većim karizmama i za sve uzvišenijom i plodnijom ljubavlju«.