U zavisnosti od toga koliko smo uspeli izgraditi mentalni stav za zivota, toliki jei nas " prag izdrzljivosti ". Ako je bol prejak tu je prijatelj koji ce nam odsecanjem glave uminuti bol.Samim tim nismo oslobodjenii svih vezanosti i nasa sledeca karma ce biti u skladu sa nasom poslednjom identifikacijom, sto ce nam i odrediti buducu reinkarnaciju.Sepuka je poslednja mogucnost za ispravak zadatog nam, onoga, sa cim uhvaceni u kostac nismo istrajali, nismo uspeli.Nazalost, mnogi ne razumeju tu posvecenost i odanost apsolutnoj istini svega postojeceg u nepostojanom i istrajnost da se okonca patnja.Sve to je sazeto u Bushido kodeksu na putu jednog samuraja.Zato uvek i jedino Bushido.To je jedini nacin da ovde i sada razresimo na najbolji moguci nacin zivotne okolnosti koje jesu, naravno, uporno radeci na sebi, svom karakteru i na kvalitetu te smese, koja trenutno obitava kako bi se prilagodila kontinuitetu desavanja, onome sto ima tendenciju, da postane i zavuvek nestane.Dakle, sepuka je presedan, poslednja mogucnost da uradimo ono zbog cega smo ovde, a ne nesto sta treba osudjivati kao gresni cin, jer svakako to nije.Povrsno posmatrajuci, na zalost to sve tako izgleda, ali poniruci u dubinu sagledavanjem celine na kraju shvatamo koliko su stare kulture i tradicije bile duboko posvecene izvoru postojanja, istinitosti zivljenja.

Postacemo " svedoci ", slicno kao na filmskom platnu, slike ce se redjati, a mi cemo ih posmatrajuci svedociti.

Zbog toga bi u fazi cinjenja napora bilo potrebno obratiti paznju, na to, da posmatrajuci misli, emocije, situacije, pokusamo da ih ne razlazemo na sastavne delove analizirajuci, nego da ih pokusamo sagledati u potpunosti i kako to deluje na nas.

A tada cete ostati zadivljeni posmatrajuci, dogadjaje i ljude, prirodu oko sebe, uzrocno-posledivni proces u Univerzumu i vasoj sreci nece biti kraja.

Gospodjica lejla je zaboravila da je Vinston Smit glavni junak 1984, na kraju svoje uzaludne borbe, sjedeci u kafani i posmatrajuci sliku Vellikog brata zakljucio da ga ipak voli:) prikaži cijeli komentar

Tako sto cete provesti sate i sate posmatrajuci iskvarenost sadrzanu u svakoj vezi.

Spremite tu spravicu da joj ispricam svoju zivotnu pricu. - rekao sam posmatrajuci diktafon.

Posmatrajuci svaki detalj koji bi se mogao opisati primjetila sam tupu bol duboko u lijevom uhu.

Posmatrajuci ih na njih mi se sazali, vidim ih jadne i gladne pa bih im se i ja..... da se ljudi najedu.

Ne vezujuci se ni uz prijatan sum talasa, pokrenutih divljim vetrom, ni uz miris koji u smiraj dana najavljuje promenu, kisne dane, koji nas cine tuznim, ni uz mirnu vodu kada smo skroz svoji u svojoj jedinstvenosti, jer ne zaboravate i to ce proci mi smo tu samo da svedocimo, prihvatimo, budemo zahvalni u najruznijim trenutcima oprostimo i pustimo da slobodno tece, jer koji posmatrac je zaustavio reku sto tece posmatrajuci sa obale, niti jedan... Svratio je u prolazu, zastao privucen, magijom vecnosti, bio zauvek, mislio da nikada nece ni otici, a zatim nastavio svojim putem, dok je reka nastavila svojim tokom...

Lako je baljezgati svasta posmatrajuci slucaj sa strane a da niste saucesnik u cojeloj prici

N. i ja smo zamracili prostor u kojem je ziveo, pustili neki pank razvukli dvije crte, poprilicno duge, prvo je on povukao, pa sam ja.Opet sam se izgubila u tom osjecaju topline, sjedila sam na fotelji i uzivala uz zvuke koji su dopirali iz linije, N. je lezao na kaucu i kljucao.Nakon tri-cetiri sata sam krenula kuci, i zaspala u toplom krevetu, sledeci dan mi je bilo lose, pa sam N. poslala poruku da nam nabavi jos.I tako smo danima vukli dop, jednom sam ga zamolila da se uradimo u venu, sjeli smo opet u zamraceni prostor uz zvuke Moloka smo se uradili, nekako sam se bojala igle i bojala sam se tog osjecaja, ali ipak sam imala nesto hrabrosti da se uradim, kako mi je heroin prolazio kroz vene osjecala sam se fantasticno, i mislila sam u sebi kako ne zelim nista drugo osim ovog bozanstvenog osjecaja, ne zelim nikog i nista.Jedno vreme sam nepomicno lezala na krevetu da sam mislila da sam negdje daleko, skroz daleko posmatrajuci plamen svijece.Nisam mogla da skinem osmjeh sa lica, skroz sam zaboravila na N.. Nista mi nije bilo vazno.Vratila sam se kuci i odmah sam legla u krevet i sanjala o milion svijetova, sanjala sam kako se nalazim sama u sobi bez vrata i kako mi se zidovi primicu i sve je mracnije i mracnije.Ustala sam u toku noci potpuno istraumirana, nesto mi je stajalo u stomaku, hrana i voda i sve ostale stomacne tekucine su mi se popele do grla, otrcala sam u wc, pustila vodu i nenormalno se ispovracala.I vratila sam se u krevet i zaspala.Sledeci dan sam se uzasno odvratno osjecala, kao bolesnik na samrti, jedva sam hodala.Na podlaktici se jos video svjezi ubod, a bilo je ljeto i nenormalno sparno, morala sam obuci majicu dugih rukava.Taj dan sam se nasla sa N. i zavrsila sam sa njim.i on mi je rekao ti nisi ni zbog cega drugog bila sa mnom nego zbog heroina.To je i bila istina.Ostatak ljeta sam cugala nenormalno sa J., najboljom prijateljicom.

Posmatrajuci raznorazne karte iz najstarijih vremena, moze se vrlo lijepo primjetiti " bjela polja ".

upravo posmatrajuci drustvo iz licne perspektive, motivisan jedino licnim motivom nalazim da je drustvo totalitarno i da je Spekatkl sveobuhvatan.

Posmatrajuci mehaniku svakodnevnih situacija, ne nalazeci da zivimo u drugom osim sopstvene svakodnevnice dolazim do pomenutih zakljucaka.

Sastavili su ga hrišcanski psiholozi i psihijatri iz SAD, paralelno posmatrajuci praksu i usavršavajuci ga na osnovu sopstvenog iskustva.

Ako pogodimo sve ovo navedeno, voznja bi trebala da protekne bez nekakvih vecih problema, cak sta vise uz laganu muzikicu posmatrajuci oblake i prostor oko nas i uzivajuci u pogledu, znaci meditativno.

I sad nakon vremena, trezvenijeci posmatrajuci situaciju i citajuci ovoj post koji je napisao Positive Mind koji je u takvoj situaciji bio, i sama vidim da je sve to sa moje strane i licilo pomalo na to da se ja guram ispred njegove majke, a nije tako, stvarno nije, nosila sam se s tim i trudila u najboljoj namjeri, ispalo je kako je ispalo, jbg.

Vecnost otvara prolaz istini van vremena i prostora da deluje kroz nas ako smo iskreni u komunikaciji, kako posmatrajuci sebe i komunicirajuci sa sobom odnosno sa sveukupnoscu, tako i komunicirajuci sa drugima odnosno delicima jedne iste celine, koja je u svim njenima delovima u potpunosti sadrzana, samo je pitanje da li su steceni uslovi da je se ispolji.

Stvaramo novu energiju koja ce teziti da se kad tad oslobodi.Ono sto je pohranjeno u nasim telima od pre iz neznanja je samskara (karmicki zapis u telu) koja ce traziti pogodnu priliku da se oslobodi, ili da ostane i dalje kocnica koja ce se jednom osloboditi spontano izazvana ako nicim drugim ono zivotnim prilikama, ili svesno otkloniti meditacijom posmatrajuci osecaj, ulazeci direktno u njega, poistovecujuci se s njim, nadilazeci ga.Sve u svemu ono sto sam htela naglasiti u vezi ovoga je da, bilo kakvo insistiranje i bespotrebno ulaganje nove energije, kako bi na silu odrzali kontinuitet svesnosti ce nas upravo odvesti na pogresnu stranu.Potrebno je samo da se opustimo i posmatramo ono sto se dogadja " ne uplicuci um ", u sadrzaje koji se odvijaju, predstave koje se desavaju na pozornici, ili film koji je umna projekcija.Dakle, ne prijanjanjem za kako pozitivna desavanja koja nam pricinjavaju uzitak, tako za negativna iskustva koja izazivaju bol, a da bi se to postiglo potrebno je vreme sazrevanja i naravno prvobitno voljno ulaganje sebe, rad na sebi, primena neke tehnike ili vec ono za sta se odlucimo da je nas " put ". Upornost, rad, disciplina i posvecenost tome su svakako faktori koji ce stvoriti uslove da se probudimo i postanemo svesno bice.

Ali posmatrajuci te sisteme kao insider, znam im rupe, znam slabosti...

Konacno saznanje je u tome da nema konacnog saznanja, jer je sve promena u toku.Evoluiranjem trenutne stvarnosti, odnosno rastvaranjem mentalno-emotivnih koncepata, senzacija, utisaka, evoliramo kolektivnu svesnost, sveukupnost.Revolucija jedinke, jeste evolucija svesnosti, rast sveukupnosti.Nema apsolutne konacnosti.To mozemo naciniti jedino skeniranjem segmenta, sto najcesce i cinimo, koji i dalje zivi svoju sustinu kroz vreme i prostor kao apsolut, kao smernica za druge, tragalac taj delic vecnosti ugradjuje u svoju kombinaciju i evoluira ga na svoj jedinstven nacin, a zatim ostavi na istom, ili nekom drugom mestu, da posluzi svrsi, spontanim tragacima.Koliko god sve izvesno delovalo mozda nam je sve poznato u smislu sadrzajnih delova, ali na koji nacin ce se to sklopiti i kako ce to delovati na nas, na koji nacin cemo mi ispoljiti delovano, zatim, kako ce se to projektovati kroz vreme i prostor, to je sve stvar trenutne neizvesnosti i nas u njoj.Mozemo pretpostavljati, mozemo tumaciti znake, mozemo sanjariti, secati se, analizirati, ali do krajnje istine necemo doci, ne kao takve.Pokrenuti stecenim mehanizmima imacemo odredjene reakcije koje cemo u najboljem slucaju osvestiti kao takve, ali konacno saznanje je skriveno u neizvesnosti ovoga trenutka, koji jeste i koji zivimo.Bitno je da drzimo paznju na tome sta jeste i sta nam se desava, gde smo u svemu tome, i kako uticemo na sve sto jeste i kako to utice na nas.Koji se procesi odvijaju? Posmatrajuci misli, osecanja reakcije u telu mnogo toga cemo spoznati, ali konacnost ne.Beskonacan proces promene sastavljen od smene momentalnih prolaznih konacnosti nikako ne moze biti konacan u tom smislu.Konacan u svojoj trenutacnosti, bivanjem, ta, svesnost, jasnog vidjenja onoga sto jeste, dijamtrelno suprotan je u svojoj kompleksnosti kao potpunost je ne-konacan.Zbog cega?

Sjeo sam u nocni autobus i vozio se neko vrijeme posmatrajuci s gornjeg sprata snijegom prekriveni grad

Naime, samo Pismo nas poucava da se prema, ne samo drugim ljudima, vec i prema svemu sto je stvoreno, uklucujuci zivotinje biljke i nezivu stvorena prirodu, odnosimo na jeden brizan nacin, uvidjajuci njihovu sustinsku dragocjenost, sve to posmatrajuci kao najdragocjeniji dar od Boga

Posmatrajuci ovaj narod svjedoka koji je trazio priliku da Ga osudi, On je neizazvan mogao da kaze: - Koji me od vas kori za grijeh? - (Iv. 8,46)

Jesenjin i drugi nezadovoljni školama simbolizma i futurizma, osnivaju u stanu Mariengofa, uz čaj od mrkve imažistički pravac u poeziji.Imažisti su bili bučniji na ulici nego u književnosti.Promićući svoj pjesnički pravac svuda su se vidjeli i čuli.Kolektivna zbirka Bojadžinca reci, u kojoj je objavljena Poema o Keruši koja je Jesenjina svojim originalnim humanizmom neobično popularizirala, tiskana je na groznom papiru.Njihovo izdavačko poduzeće, stvarno i knjižnica, u doba kada se sve nacionalizira i kada nitko ne može ništa samostalno objavljivati, održava se samo zahvaljujući Jesenjinovoj okretnosti.Imažisti su poduzimali i putovanja po Rusiji da bi se ishranili, promicali imažizam i priredivali književne večeri.Najčešce su napuštali Moskvu da se sklone od očiju vlasti koje ih nisu trpjele zbog uličnih skandala.Imažisticki pokret značajan je u Jesenjinovom radu kao izvjestan prijelom.Pod njegovim utjecajem on se osjetio posljednjim pjesnikom sela, koj prilazi lagano gradu i postaje sve više gradanski poeta.Preokreti sa Jesenjinom su se dogadali često, ali ovoga puta 1920. u Moskvi nije bila posrijedi samo osobna sudbina, niti težak život, ni neimaština, ni potucanje po hladnim ćumezima.Jesenjin je najviše patio u sebi zbog bijede života, zbog nedaća i sroziranja kojima nije bilo kraja.Sve događaje oko njega Jesenjin je upijao u sebe, pateći kao junaci Dostojevskog.Samoću je izbjegavao, jer je od svega viđenog i doživljenog postajao mraćan, a noću, kada niko nje bio kraj njega, počinjao je votkom liječiti strah od groznih prizora i usamljenosti.Poslije ovakvih bdijenja i napetosti, naravno da su nailazili trenuci teške melankolije, opjevani u Kobiljim koracima.Zbog imažistickog pokreta a i da se snađe često u doba gladi Jesenjin često putuje na jug Rusije.Na jednom od ovakvih putovanja, u ljeto 1920. godine Jesenjin doživljava sudbonosan preokret u svome životu.U vlaku od Kislevodska do Bauka, negdje izmedu postaje Tihorjecke i Pjatigorska, posmatrajuci kroz prozor kavkazke pejzaže gleda trku ždrijepca i lokomotive.Meriengof, koji je stajao kraj njega, posmatrajuci i sam ovo zanimljivo nadmetanje, opisuje ovaj prizor u Romanu bez laži - " Stepom, uporedo sa našim vlakom, jurio je do ludila uplašen od lokomotive, vrani laki ždrijebac.Prizor je bio dirljiv.Vičući iz petnih žila, mašući gaćama i klimajuci svojom tršavom plavom glavom, Jesenjin je bodrio vranca da istraje.Čelićni i živi konj trčali su uporedno dva kilometra, zatim je četveronožac počeo da odustaje i mi ga izgubismo iz vida Jesenjin je bio van vida..... ". Umjetničku evokaciju ovog cijelog događaja daje u četrdesetodnevnom spomenu.Tada prvi put u njegovoj poeziji trubi rog i objavljuje selu dolazak gosta sa željeznom trubom.Ovi stihovi ciklusa predstavljaju vrhunac njegovog bola i istovremeno slom svih njegovih ideala, vezanih za selo kao glavni izvor snage.Od njihovog postanka pa do smrti, nekadašnji pjesnik radosti i svitanja ostat će na križanju puteva: jednom nogom u starom a drugom u novom svijetu.. Ovoj fazi Jesenjinovog razvoja, koju uglvnom određuje tragedija sela i osobna propast, pripadaju i njegove drame.Zemlja lupež je autorov potpuni krah prikazivanja suvremenih ruskih dramskih zbivanja.Medutim, drama Puacpv je vraćanje životu i revoluciji ili pokušaj svjesnog traženja izlaza i utjehe poslije sloma.

Bio je zaista ljut, a ja sam se smejao posmatrajuci ga iz prikrajka

Ja zivim - i odrasla sam - van Hrvatske: posmatrajuci i usporedivajuci ovdje sa tamo........: misli:........

Cesto se vidja sa knjigom u ruci, setajuci uz obe strane rijeke Krke, ciji je izvor bas u Topolju, posmatrajuci njen tok, diveci se bucnim i zapjenusenim vodopadima Krcica...

Za koliko si ovde? odgovorio sam posmatrajuci obrise devojke koja je skakutala ispred mene u polumraku, pokusavajuci da zakopca rajfeslus na uskim farmerkama