Plesni odjel na OSU pruža pet specijalizacija u područjima 1. koreografija, 2. izvedba, 3. rekonstruiranje plesnih partitura (veliki broj baleta klasičnog, modernog i postmodernog repertoara zapisano je Labanovim plesnim pismom, koje se u SAD naziva Labanotation), 4. scenska rasvjeta i tehnička produkcija i 5. ples i tehnologija.

U Kairu, revolucija prava dovela je do globalnog konsenzusa o reproduktivnim pravima, što je vrhunac postmodernog prava na izbor.

A da bi se takva revolucija i proces razdvajanja, i postupne društvene i individualne hibridizacije provela, potrebni su mentalni eunusi nove kulture i novog društva koji su kao nekoć bili najvjerniji čuvari i sluge hrama, a možda smo svi pomalo eunusi postmodernog sistema, fragmentirana bića s raznim pomagalima, štakama, koja prolaze kroz život odvojeni od života, bez da to znamo.

Šezdesetih godina postaje jedan od pokretača grupe Judson Dance Theater koja je obilježila pokret postmodernog plesa u Americi.

DeLillo je laureat užasa, modernog i postmodernog užasa, i načina na koji nastanjuje našu podsvijest.

Robert Wilson (1941.) začetnik je vizualnog postmodernog teatra i jedan od najtraženijih umjetnika današnjice, koji paralelno s radom u scenskim umjetnostima djeluje i kao likovni umjetnik u raznim medijima.

U podlozi svega ležala je utopijska vizija neobično slična onoj koja je šezdesetosmaše usmjerila lijevo: kraj ekonomske oskudice (navješten kao dugotrajni procvat), oslobađanje pojedinca iz okova doživotnog nadničarenja u jednoj instituciji (svaki muškarac i žena kao slobodni poduzetnik), prividno slabljenje moći autoritarnih struktura zbog poslovnog uspjeha mladih čudaka, a sve to pred očima postmodernog predsjednika koji je bez nervoze pratio razvoj događaja i odisao džezističkom uglađenošću, lišen ideološke retorike i moralnih prodika.

Zašto su znakovi uništena života tako rašireni? " Prema Davidu Morrisu " Kronična bol i depresija, često povezane, a povremeno i promatrane kao jedan poremećaj, tvore neizmjernu krizu u središtu postmodernog života. " Imamo cyberspace i virtualnu stvarnost, trenutačnu računalnu komunikaciju u globalnom selu; pa, ipak, jesmo li se ikada osjećali tako osiromašeno i izolirano?

Današnji savršeni epistemološki zločin postmodernog oligarhijskog sustava u hipersimulaciji realnosti i videonadziranja platonske alegorije špilje poput velikoga hermetičnog globalnog mjehura nudi perpetuum mobile virtualne stvarnosti.

Možda je ovo pad iz postmodernog u moderno ili čak predmoderno stanje, a možda je povratak srednovijekovnoj kulturi i njenim temama postmoderan motiv kat egzohen, vrag će ga znati, isti onaj Vrag koji nam upravo faustovski kuca na vrata: jedini bi spas mogao biti da smo, s Hegelom, nekako u pravu glede onakovrsno koncipirane slobode, slobode od sebe sama, kao gubitka svoje vlastitosti, navlastite biti: ljubavi, što je ipak teško ne samo za vjerovati, nego i za preživjeti

Ovaj rad je romantična reakcija postmodernog čovjeka, u ovom slučaju žene koja se u maniri uzaludne superjunakinje, vremeplovski vraća da ponovo izgradi porušeno, da na nasilje odreagira ponovnim stvaranjem.

Smrt i ponovno rađanje drame u kontekstu erodiranog postdramskog i postmodernog teatra konstantna je bitka ili dijalog između dvaju medija, književnosti i izvedbe, po principu spojenih posuda koliko god se teatar trudio odbaciti pismo, ono se uvijek vraća s novim idejama ili je možda upravo suprotno?

Wallaceova reputacija kao autora u međuvremenu je samo rasla, a svoje mjesto u književnom panteonu zaradio je, koliko god to cinično zvučalo, i samoubojstvom koje je počinio 12. rujna 2008. Nakon toga se otkrilo i da je pisac godinama patio od teške depresije, koju je ponekad liječio i ogromnim količinama marihuane, a sve zajedno je od Wallacea učinilo postmodernog literarnog proroka, čiji mračni fikcionalni svijet zapravo predstavlja našu realnost.

Ponovno osmišljanje povijesnih obličja u romanima i ponovna uporaba arhetipskih pripovjedačkih sustava rezultiraju takvom posebnom cjelokupnom umjetnošću koja kao da zadržava karakteristične elemente današnjega postmodernog razdoblja, no ipak, pokazujući leđa XX. stoljeću i okrećući se prema simulakrumu XIX. stoljeća, postavlja pitanja o biti same sebe.

Međutim marketing, primavljivi marketing i design, stvorili su od carstva Applea, simboličnu vitrinu našeg sinkretičnog postmodernog svijeta i bling bling kulture koja kombinira i reciklira tehniku, pseudoreligije, mode i žanrove, vjerujući u emancipatorske otkupiteljske vrline iPoda, iPhona i numeričkog svijeta.

Njegov ' Buddha ' istodobno je snažno zahvaćen suvremenim procesima globalizacije kao uostalom i sav svjetski Contemporary Art i referencijama na krajnje paradoksalan splet budističkih/New Age/' revolucionarnih ' (ujedno i ' religijskih ' i ideoloških ideja o putevima samospoznaje, evolucije/re-evolucije, emancipatorskim teorijama i praksama (starim i novim u isti mah), tako da se arhetipska figura i simbolizam Buddhe značenjski preobrazuje u poprilično proturječnog postmodernog i suvremenog psihosocijalnog reformatora i revolucionara.

Da bi se shvatila bit kiberkomunizma i postmodernog razvoja, parafrazirat ćemo neke njihove osnovne teze koje predstavljaju temelj znanstvenog materijalističkog pristupa modernoj i postmodernoj zbilji, bez čega je gotovo nemoguće shvatiti čitavo djelo u cjelini.

Tek kritikom svega postojećeg, sustavnim promišljanjem zbilje i sasvim neopterećeni predrasudama možemo shvatiti i eventualno usvojiti pojmove globalnog informacionalizma, postmodernog kiberkomunizma i kozmičkog univerzalizma (156. str) Prvo, u povijesti ljudskog roda nema ponavljanja, niti vraćanja unatrag.

Prema autorima, važno je shvatiti da svijet postmodernog informacionalizma nije puki nastavak današnjeg razvoja čovječanstva, već potpuno nova i potpuno različita ljudska zajednica.

Posebnu pažnju kod čitatelja stoga izaziva strategija hrvatskog postmodernog revolucioniranja.

To je glavni cilj postmodernog napredovanja.

U okviru toga važne su i posebne strategije, i to: postmodernog znanstvenog razvoja, razvoja obrazovanja učenjem od budućnosti, permanenetnog tehnološkog i biotehnološkog revolucioniranja, univerzalnog telekomunikacijskog umrežavanja i društvenog demokratskog razvoja (478. str.).

Kada je s nadolaskom postmodernog i slikovnog obrata i pretjeranim pripisivanjem pozornosti kulturi kao ključnoj analitici posredovanoga znanja i realnosti spor na neki način razriješen, afirmirala se mogućnost modernosti, koja bi trebala jamčiti za određen način izrade umjetnosti, koji bi se trebao nalaziti s onu stranu granica vremena (budući da su je shvaćali kao bez-vremenu i vječnu sve od antike nadalje) i mogućnost auto-teličnoga progresa (budući da je morao ići kroz civilizirajući postupak kao preduvjet razumljivosti).

U suvremeno doba postmodernog relativizma, idolatrije tehnoznanosti i ideologije napretka, vojnog geokonstruktivizma i društvenog inženjeringa, mitovi još uvijek postoje često u latentnom obliku.

Islamisti se bore za islamski identitet kao ravnopravan identitet postmodernog svijeta.

To je jedan od fascinantnih rezultata ovog postmodernog romana-klepsidre - istovremeno ostvarenje kontinuiteta i novine, uz stvaranje nesvakidašnje celine.

Živeći s pretpostavkom da smo u Kristu otkrili dubok smisao našeg života, neće li naš govor imati smisla, te kako zainteresirati čovjeka ovog postmodernog i pretkršćanskog društva koji kaže da ne vjeruje u Boga i da čak nije zainteresiran za vjeru, kako ga navesti da slijedi put vjere i da naposljetku povjeruje u Isusa Krista?

Mnogi će nekršćanski teoretičari današnjega postmodernog društva naglasiti upravo suprotno: da nikada nije bila toliko upitna i problematična sloboda, zrelost i odgovornost pojedinaca kao danas.

Milorad Stojević (rođen 1948. u Bribiru) pisac je koji se obraća ponajprije literarno obrazovanom čitatelju, autor sklon manirizmu postmodernog doba, tipičan poeta doctus.

' Znakovi postmodernog grada rezultat su dugogodišnjeg bavljenja teorijom arhitekture i urbanizma, prvenstveno sa semiološkog aspekta.