Turski povjestničar Aali (1542. - 1599.) u svojoj poviesti " Kunhul Ahbar " koja je poznata pod imenom " Tahiri Aali ": " Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuju rieci Bosni, njihov značaj se odražava u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rieci Bosni prozvani.

Njegov rad, njegova borba, njegove patnje, njegova strpljivost, cieli njegov život najsjajniji je prilog naše poviesti.

Vidiš da si retardiran i potpuno nepismen, ti ne znaš dobro ni čitati ni pIsati hrvatski jezk.Uopće ne znaš da se umjesto I piše J. Ne piše se ubien, pian, australie itd, itd, cabaleros, a jesi li i ti uprljao ruke o Hrvatsku krv? piše se-hrvatskom krvlju - Unapried, poviesti, itd... zanima me gdje si nabavio tipkovnicu sa ČĆŠĐŽ S tobom se neću uopće raspravljati, nego ću ti reći da vjerojatno nisi nikada ni živio u Hrvatskoj, jer ti je otac - Magarac - bježao zajedno sa Pavelićem u J. Ameriku i nikada se nije smjeo vratiti u Hrvatsku.

Nema nigdje u poviesti niti spomena, da se je srbska država bilo kada protezala i na Bosnu, osim što je tek jedanput na vrlo kratko vrieme uz samu granicu na rieci Drini međa između Hrvatske i Srbije bila poremećena, nu i to kao posve efemerna i razumljiva pojava u vremenima međusobnih sukoba.

a) njegovati spomen o žrtvama strahotne žumberačke jame Jazovke, toga središnjega domovinskoga znamena množtvenih stratišta i grobišta diljem Domovine i Tuđine b) dokazno razvijati spoznaje o zločinstvima pri Jazovki i svim Jazovkama u 2. svjetskome ratu i poraću, te o istinitoj poviesti tzv. antifašističkog ustanka od 22. lipnja 1941.

Ivakića (1930.), Širolina Hrvatska umjetnička glazba s podnaslovom Odabrana poglavlja iz povijesti hrvatske glazbe (1942.), i Pregled poviesti hrvatske glasbe Huberta Pettana (1944.).

Naime, od Kombolove Poviesti hrvatske književnosti do narodnog preporoda (1945) potpuno je iš č eznulo svrstavanje i razvrstavanje pismenog naslje đ a pod etiketama dalmatinska, dalmatinsko-dubrova č ka (dubrova č ko-dalmatinska) književnost, dakle po pokrajinskom ili krajevnom ishodištu pisaca.

U čitavoj jezičnoj poviesti nije poznat sličan primjer umietnoga ciepljenja jezika - u svrhu srbizacije jezika i naroda...

b) oko " povijesti ", " povjesti " i " poviesti " najbolji hrvatski jezičari su imali jaka kolebanja od Zagrebačke škole, preko vukovaca do NDH.

Ali zašto bi to brinulo Makoviće, ili ostale bliske beogradskoj školi hrvatske poviesti, na primjer Tomiće i ostala legendarna pera, tzv. književnike, novinare, publiciste ili analitičare?

Hrvatski povjesničar Tade Smičiklas u svojoj Poviesti Hrvatske za razdoblje od 900 - 1102. g. piše: U nas nosi na primjer dukat naziv byzantinus (razumieva se solidus), ili samo solidus ili libra t. j. funta zlata, ili romantus t. j. rimski dukat.

Juraj cetinsko-slunjski borio se za svega svojega vieka postojano i neustrašivo s nekrstom, a kolik je bio čuveni i slavni vojvoda i junak posljednji Franjo slunjski, ban hrvatski, o tom liepo i uzorito pišu naše domaće poviesti.

Mi više nismo optuženici poviesti, već njezini miljenici.

Na drugoj sjednici održanoj u četvrtak, 4. listopada 2007. o Ljubićevu djelu Pregled hrvatske poviesti (1864) izlagao je akademik Tomislav Raukar.

O pojedinim segmentima Ljubićeve književne povijesti Ogledala književne poviesti jugoslavjanske (I. dio 1864, II. dio 1869) moglo se čuti iz referata: prof. dr. sc. Vinka Brešića, doc. dr. sc. Ines Srdoč Konestra, dr. sc. Andreje Sapunar Knežević, dr. sc. Antuna Paveškovića, mr. sc. Ernesta Fišera, doc. dr. sc. Vande Babić i prof. dr. sc. Zlate Šundalić.

Hrvatska traljavost............. guzovani i poltroni, sad bi svi oko Gotovine, a izdajnika je puuuuno bilo moj Ante pazi se, eto Mladena Markača ne zvati, to u poviesti nijedne vojske na svietu nije se dogodilo

Doslovce će ovaj dio naše poviesti i povijesti jednog dana biti prikazana kao najmračniji period od stoljeća sedmog... samo je pitanje koliko će još biti žrtava u ovome svemu i hoćemo i mi postati dio prošlosti jer kako smo krenuli neće više biti ni H od Hrvata ili Hrvatske, samo tu i tamo koji pojedinac koji zna da mu je dida ili pradida bio Hrvat, a nakon te generacije sve će ostati u knjigama, koje se više ne koriste jer imamo internet.... a možda tada već bude nekakav čip koji ospsobljava naše telepatske moći

Već 1873. godine u Viencu objavljuje dijelove iz svog Pokusa (pokušaja) glasbene poviesti južnih Slovena čime je širinom koncepcije poviesti glabe ()... Kuhač uranio punih stotinjak godina, pa ga se u tom smislu može smatrati prethodnikom antropološki zamišljene povijesti glazbene kulture. (S.

Vama kojima lažu o Hrvatskoj poviesti, a posebice mladež truju, netko treba i reći i ponavljati da su Ustaše bili većinom, nažalost ne svi, ali to nije ni realno moguće ikada u ikojem narodu osim među Božjim Anđelima, poput ponajboljih Dragovoljaca Domovinskog rata, častni, plemeniti i humani ratnici.)

I zaista, predstavnici Hrvatske stranke i Srpske narodne stranke, obje iz Dalmacije, donijeli su na sastanku održanom u Zadru 14. studenoga 1905. zaključak, koji je dr. Pero Čingrija, predsjednik Hrvatske stranke, četiri dana kasnije pročitao u Dalmatinskomu saboru, a u kojemu se ističe, " da su Hrvati i Srbi jedan narod " i " da je jedan drugome ravnopravan ", pa se poziva Sabor da prihvati te zaključke i pozove vladu da ona " vrši svoj upliv onamo, da sve vladine oblasti i svi uredi u vezi s narodnim jezikom upotrebljavaju uviek izraz ' hrvatski ili srbski '; da se u dalmatinskim školama hrvatskom i srbskom imenu odredi častno mjesto i da se u školskim knjigama vodi računa o srbskoj i hrvatskoj poviesti, da đaci nauče glavne događaje svoje poviesti i da se u njima uči jednako latinski i ćirilski alfabet tako, da djeca nauče čitati i pisati oba pisma " te " da sve pismene odluke odpravi onim pismom, kojim su molbe i podnesci napisani ".

Nije njima (prestolonaslje dničkim kandidatima na Jugoslovensko Priestolje) smetalo prvi puta u poviesti stvaranje samostalne Republike Slovenije, već je njima smetalo osamostaljivnje Hrvatske kao Države

Pa da i nega (to jest tebe, dluze Jovo) tlebalo bi baciti na smetliste poviesti.

Ako ste možda mislili kako Detuđmanizacija znači prekrajanje Hrvatske Poviesti, posrbljivanja i negacije, pa i brisanja Hrvatskoga Književnog Jezika, odricanje od vitalnih Hrvatskih Nacionalnih Interesa, bezsramna razprodaja Hrvatskoga Nacionalnog Srebra, podanička poslušnost Hrvatske Vlasti prema gospodarima EU iz Bruxellesa, uništavanje Hrvatskoga Gospodarstva, Hrvatske Brodogradnje (tragična sudbina je zadesila i legendarno brodogradilište u Gdanjsku u Poljskoj) i sl., onda ste u pravu Detu ] mani yacije yna; i upravo sve to.

Iztriebljenje se obćenito smatra jednim od najužasnijih događaja u suvriemenoj europskoj poviesti.

Jer je u prodaji na kioscima prva knjiga iz te biblioteke, pretisak Poviesti grčke Victora Duruya s kartom stare Grčke u nakladi Ivana Kiša (u suradnji s Večernjim listom), a s francuskog je tada tekst preveo i popunio ga dr. Petar Tomić.

Spomenut ću samo neke: Tadiju Smičiklasa, profesora povijesti i predsjednika Matice hrvatske i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pisca dvaju tomova »Poviesti hrvatske« i urednika 18 svezaka »Diplomatičkog zbornika Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije«, svećenika pjesnika Jovana Hranilovića koji je kao nitko drugi u svojim »Žumberačkim elegijama« opjevao je život u Žumberku, pjesnika Marka Vukasovića koji je između ostaloga spjevao poznatu pjesmu »Kod kapele sv. Ane«, pjesnika i pisca o žumberačkim narodnim običajima Daniela Gurovića, Božidara Magovca, jednog od čelnika Hrvatske seljačke stranke, još živućeg akademika Milana Heraka koji je napisao brojne članke iz područja geologije, a iz iste obitelji iz Brašljevice bilo je još desetak doktora znanosti.

Napad je počeo u novijoj poviesti sa gazimestanom pa ostalim generalčićima i najnižim pederima jna po SLO, RH, BiH itd itd.

Pripovijesti je objavljivala u tadašnjoj periodici, a izdala je i zbirku Domorodne poviesti 1843. godine.

Uklonite ga s trgova, ulica, cesta, prilaza i sa svega u Hrvatskoj, počevši od zagrebačkoga Kazalištnoga trga obezčašćena imenom krvoloka s ljestvice desetorice najgroznijih zločinaca svjetske poviesti

Gosp. Javornov.C ijenim Vaše mišljenje, cjenim svačije mišljenje ali previše pojednostavljuj ete povijest.Nije to tako sve CRNO-BIJELO.Nem ogu jedni biti TOTALNE SOTONE a DRUGI TOTALNO U PRAVU, JEDNI (poraženi) ZVIJE RI A DRUGI (pobjednici) LJUDI... Vi ste formalno protiv TITA I NJEGOVIH ZLOČINA ali Vam je riječnik i poimanje poviesti, posebice drugog Svijetskog rata i Hrvatske vlasti toga vremena jako, jako slično Jugo-boljševist ičkim dogmatskim floskulama..