E, sad mene zanima, je li taj koncept zla kao svojstva Prakrti individualne naravi, ili kolektivne.

Unutar sebe, Apsolut je izazvao nevjerojatnu iluziju, tvorbu nastalu bez temelja, koja ne stoji ni na čemu, koja je prouzročena na bezuzročni način: podijelio je Sebe na Onoga koji doživljava, na Duh, Purušu, i na Ono što se doživljava, na Materiju, Prakrti.

Iskonskom dualizmu Puruše i Prakrti, Subjekta i Objekta, možemo pridijeliti brojku " 1 ".

U njoj je dualizam Puruše i Prakrti naznačen, ali nemanifestiran.

Brojku " 2 " možemo pridijeliti manifestiranom, ispoljenom dvojstvu Puruše i Prakrti.

Kroz oslobođenu dušu djeluje Naum Prakrti, kao Cjelina za Cjelinu, i to isključivo u smjeru oslobađanja drugih ljudi iz okova samsare ili kotača života i smrti.

Muškarac predstavlja Muški Princip, dakle Purušu, a žena je shvaćena kao Ženski Princip, dakle, Prakrti.

Koncept kreacije temelji se na susretu Puruše i Prakrti, odnosno Muškog Principa s onim Ženskim.

U starom Egiptu, Puruša se zvao Oziris, a Prakrti Izida.

U Mojsijevom učenju, Puruša se naziva Adam, a Prakrti je dobila ime Eva.

Po vedskoj filozofiji Puruša dolazi u dodir s Prakrti i zahvaljujući prisutnosti sveprožimajuće energije (šakti), nastaje svemir.

Eva (Prakrti) uvlači Adama (Puruša) u podhvat osuđen da pokrene ono što je bilo nepokretno, zakon Apsolutnog Brahmana.

Kada se vedski Puruša uplete s Prakrti, množe se fenomeni.

Prakrti sama ne može stvoriti privid.

Izbacivanje iz zemaljskog raja predstavlja prijelaz iz Blaženstva (nepokretnosti) Puruše i Prakrti u dinamični poduhvat neprekidne evolucije.

Snaga, simbolički predstavljena zmijom, je ono nešto potrebno za kreaciju s Prakrti.

Iskonski grijeh poistovjećuje se jednostavno s velikim kozmičkim podhvatom dvaju Principa Puruše i Prakrti.

Pitanje: Što je Puruša, a što Prakrti?

U konačnici, nakon analize, vidi se nemogućnost opstojnosti takvih stvari kao što su Puruša i Prakrti, no kao radna metafora ta podjela na duh i materiju može polučiti mnoge spoznaje.

Puruša i Prakrti zapravo ovise jedno o drugom.

To znači: ukoliko ne bi bilo nikakvih kretanja u svijesti, nikakvih sadržaja svijesti, bilo grubotvarnih, suptilnih ili idejnih, dakle ukoliko ne bi bilo Prakrtija koji je ukupnost svih energija i svjetova iz njih proizašlih, tada ni Puruša više ne bi bila Puruša, već bi bila potopljena u Apsolut, čekajući neki novi Prakrti za svoju ponovnu aktualizaciju.

Valja imati na umu ovo: Prakrti je sve o čemu se može misliti pa i kad govorimo o Puruši, mi tada samo slutimo da bi nešto takvo kao Puruša moralo postojati, međutim naša misao o Puruši uvijek je samo i jedino dijelom Prakrtija, jer se ne može misliti ni o čemu drugačije osim Prakrtijem.

Svako kretanje u svijesti uvijek je Prakrti, dok se opstojnost Puruše samo izvodi, tj. o njoj se zaključuje indirektno.

Najprije na involutivnom luku Puruša " ulazi " u Prakrti i prodahnjuje Ju sviješću: " nerazvijena " svijest silazi sve dublje u materiju, od najviših mentalnih sfera pa sve do najgrublje fizičke ravni.

Kroz identifikaciju s božanskim u sebi, čovjek mora najprije doći do stupnja Odvajanja Puruše od Prakrti, do stanja Svjedoka, a potom i do Mističnog Jedinstva Puruše i Prakrti, Duha i Materije, kao konačnoga oslobođenja.

Štoviše, samo Vrijeme nalazi se u njedrima Prakrti, kao Njeno dijete koje se još zove i Promjena ili Kretanje, dijete koje ima samo Majku koja Ga je stvorila procesom samooplođenja, obzirom da je Puruša uvijek i vječno samo Svjedok koji se ne miješa, koji samo omogućuje i dopušta, sa svojim vječnim DA.

Hijerarhija gledana od Izvora prema " dolje " postulira se ovako: " 0 " kao Apsolut; " 1 " kao Jedinstvo Puruše i Prakrti; " 2 " kao Dualizam Puruše i Prakrti; " 3 " kao početna, prvotna diferencijacija unutar Prakrti, diferencijacija na Boga ili Išvaru s jedne strane i inertnu, za oblikovanje spremnu materiju/energiju s druge strane (Išvara je Kozmička Inteligencija, inherentna inteligencija Prakrti); " 4 " kao početak stvaranja Kreacije, itd.

Išvara ili Kozmička Inteligencija iz podatne Prakrti unutar Sebe najprije stvara tri gune ili tri glavna aspekta postojanja: tamogunu, rajogunu i satvogunu, tj. energiju inertnosti, tromosti i usporavanja, energiju aktivnosti, dinamike i djelovanja i energiju ravnoteže, čistoće, napretka i postignuća ili ostvarenja.

Puruša je svijest koja omogućava, jer bez svijesti kao " matrice " o kojoj ovisi matrica Prakrti, ništa ne bi postojalo.

On je jasno objasnio da je purusa, Svevišnji Gospodin, aktivan i da stvara prelazeći pogledom po prakrti.