U našoj (katoličkoj) tradiciji stoljećima je taj psalam bio čitan kao dva posebna psalma, onako kako ih je podijelio naš zemljak sv. Jeronim Dalmatinac.

Zato i u današnjim čitanjima počinjemo od sredine psalma: Ja vjerujem i kada kažem: Nesretan sam veoma. i psalmist odmah nastavlja: U smetenosti svojoj rekoh: Svaki je čovjek lažac (Ps 116, 10 - 11).

Skup je otvorio Bratoljub Horvat riječima 23. Psalma, gdje je riječi pastir moj promijenio u učitelj moj, spomenuvši Gospodina kao božanskoga Učitelja, dok su svi ostali učitelji samo njegovi nasljedovatelji.

Krist je potom »Prvorođenac od mrtvih«, što je rečeno riječima Psalma 89, gdje se govori o prvorođencu koji će biti postavljen nad kraljevima svijeta (usp.

Tako je negdje 1997 ili 1998. godine nastala naša prva pjesma.Tekst je prilično vjerna obrada Psalma 139. Slika svitanja nad beskrajnim morem je bila jaka, a tek saznanje da je Gospod spreman dočekatinas i iza beskraja

Pripjev se, dakle, na početku dvaput pjeva. Veoma je nespretno ako zbor pjeva neki svoj pripjev, koji odudara od psalma koji se čita Pripjev bi trebalo pjevati mirno, skoro tiho, razmatrajući, jer je to zapravo odgovor na I. čitanje. to je pjevano razmatranje (IGMR 61).

Već u zadnjem od četiri školska sata, polaznici su mogli započeti s čitanjem prve rečenice Pisma u knjizi Postanka: ' Berešit bara Elohim... ' kao i najkraćeg Psalma 117.

Psalmist je simboliku ovog psalma, to jest ljepotu i korist bratske ljubavi, zajedništva i sloge dočarao sa dvije poredbe, slike pune značenja i bogata sadržaja, što je povezao s uljem i rosom, koje su na istoku veoma dragocjene.

Sve liturgijske skladbe koje su pjevane u ovome euharistijskome slavlju iz hrvatske su crkveno-glazbene baštine, dok su neke za ovu prigodu uglazbljene ili obrađene, poput otpjevnog psalma Sedme vazmene nedjelje, te nekoliko pučkih skladbi.

Liturgija Riječi sastoji se od dva čitanja (jednog iz Staroga i jednog iz Novoga zavjeta), pjevanja Psalma, čitanja iz Evanđeljâ, homilije (ili propovijedi) i općih zastupanja (koja se nazivaju i molbe).

Pastor Magda otvorio je zasjedanje duhovnom meditacijom na tekst iz Psalma 121 podsjetivši na važnost da se pogled digne iznad stvorenog poretka (brda) k Stvoritelju.

Riječi biskupskoga gesla mons. Kutleše uzete su iz Psalma 31. U svojoj suočenosti sa zadaćama i pogiblima života čovjeka mora imati oslonce na koje može računati, utočište u koja će se skloniti, da ga ne umrtvi tjeskoba, već da ustraje unatoč kušnjama nadajući se da će postići cilj.

Naravno da vjerujemo da su riječi Svetog Pisma istinite pa i ove riječi Psalma 63 i to je naša sretna okolnost, prvi korak koji nas može dovesti do cilja, do spoznaje i predanja toj Ljubavi.

U glazbenom prilogu su dva otpjevna psalma za Petnaestu (Sjeme pade na dobru zemlju) i Šesnaestu (Ti si, Gospodine, dobar) nedjelju kroz godinu, a koje možete preuzeti i na našim internetskim stranicama.

Komentirajući potom odlomak iz 23. psalma u kojemu se govori o štapu kojim pastir brani stado, i palici na koju se oslanja, Sveti je Otac naglasio kako i Crkva treba koristiti pastirski štap, kojim vjeru brani od krivotvoraca, od smjernica koje u stvari dezorijentiraju.

Jedini Marko zadržao je u Isusovoj molitvi aramejski izraz: " Abba - Oče " Kod jedine riječi s križa, koju navode Matej i Marko, drugi evanđelista ponovno navodi aramejski oblik Ps 22 u kojem se nevini Patnik žali Bogu što ga je ostavio, ali u kasnijem toku psalma izriče nadu da će ga Bog podići i odlučuje svima pripovijedati o milosti koju mu Bog iskazuje.

Oživljavanje pripjevnog psalma (responzorijalnog psalma) u liturgiji plod je obnovljene liturgije Drugog vatikanskog sabora i veliki poticaj za glazbena stvaranja na tu temu.

Zaživljenost pripjevnog psalma velikim dijelom je uspjela u našem podneblju i naša službena pjesmarica Pjevajte Gospodu pjesmu novu postigla je na tom planu dobar uspjeh.

Glazbeni prilog donosi dva otpjevna psalma: za svetkovinu Pedesetnice (danja misa) i Presvetoga Trojstva.

Isus im je tada dao Oče naš, ali je i dalje s njima molio psalme, posebno na Veliki četvrtak, te konačno na križu, prvi stih 21. psalma.

Znakovita je stoga bila i poruka psalma 110. iz Večernje, po povratku u svetište Zagovornice Hrvatske.

Prolog i epilog uzeti su iz 116. psalma, čiji stihovi uokviruju čitavu temeljnu poruku o uskrsnuću i izbavljenju te " zemlji živih ".

6. Ako riječi proroka Izaije posvješćuju i jačaju naše povjerenje u službi navjestitelja Radosne vijesti u današnjem svijetu, zaziv pripjevnog psalma: " O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka ", podsjeća nas kako naš život treba uvijek pratiti molitva hvale Bogu.

" Slobodna od. grehovnog pada " (Sv. Amvrosije Milanski, Tumačenje 118. psalma), ona nije bila šobodna od grehovnog iskušenja.

Jedino se tako mogla ostvariti divno obećanje iz Psalma 23: " Dobrota i milost pratit će mene/sve dane života moga./U Jahvinu ću domu prebivati/kroz dane mnoge " (r. 6).

Zato u 51. psalmu David točno veli: " Evo, grešan sam već rođen. " pa se ispravlja, prodiruću spoznajom još dublje: " U grijehu me zače majka moja " Kad se Duh Sveti odrekne toga psalma pa ga ne bude više čuvao u crkvenom Psaltiru, poslušat ću što govore protivnici otkupljenja koji tako bjesne protiv takozvanog ili iz ljudske perspektive krivo nazvanoga rodovskog stabla.

Prošli vikend u samostanu karmelićanki Božanskog Srca Isusova (BSI) u Bibinjama je održana duhovna obnova za srednjoškolke, u svjetlu riječi psalma: " Na mene si ruku svoju stavio " Ovo je, kako nam je kazala s.

Sjediti bi vjernici trebali za vrijeme čitanja prije evanđelja i za vrijeme pripjevnog psalma; kod homilije i dok se pripravljaju darovi za prikazanje; i još ako je zgodno, za vrijeme svete šutnje poslije pričesti.

Izraelov kralju, hosana u visini Jednako tako i stihovi psalma: Židovska su djeca s granama palminim u ruci, pošla ususret Gospodu, i klicala u sav glas: Hosana u visini Cijela Crkva, skupa sa židovskom djecom i cijelim izraelskim narodom u ono vrijeme, radosno i oduševljeno kliče Isusu Mesiji

Stoga i završne riječi ovog psalma: »Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih« (27, 13), što će dio židovske predaje, a onda i kršćanska predaja prepoznati kao vjeru u uskrsnuće i život vječni.