Hvala na pitanju, gospodine. Imam i reumu, ali ću služiti cara dok se ne raspadnem na komadiće.

Dozvoljeno mi je da se raspadnem.

"Dušo, ti ćeš se mene sjetiti tek kada se ja raspadnem!"

Nisam to mogla uraditi znajući da se odbor kladi koliko će još vremena proći prije nego se raspadnem.

A nemam vremena da se raspadnem.

I onda se raspadnem u komadiće.

I da li ću ja da se raspadnem i nestanem bez svoje zemlje?

Pogledao sam iza sebe i vidio... što sam ikad napravio da se raspadnem.

Hoće da padnem i da se raspadnem.

Počinjao sam deset puta, ali nisam mogao napisati dvije riječi da se ne raspadnem.

Daj Bože da se ne raspadnem.

Ovo su trenuci koji me spriječavaju da se raspadnem.

Mogu da čujem riječ, a da se ne raspadnem.

Ne mogu dočekati da se raspadnem u njemu.

"Puštam da se raspadnem"

"Želim samo da se raspadnem"

"Pustit ću samo da se raspadnem"

"Pustit ću da se raspadnem"

"Samo ću pustiti da se raspadnem"

"Ali puštam da se raspadnem"

I iskreno, trenutačno si jedino što sprječava da se raspadnem.

Drži me da se ne raspadnem.

Jer si ne mogu priuštiti taj luksuz da se raspadnem na dijelove.

Otkako je umro, svi me gledaju, čekaju da se raspadnem ili odlijepim ili postanem kaos.