Djela hrvatsko-dalmatinskih kraljeva (Regum Dalmatiae et Croatiae gesta, 1510., prvo izd. 1666) slobodan je lat. prijevod čak. verzije ulomka iz Ljetopisa popa Dukljanina (tzv. Hrvatske kronike).

U vrijeme dok je Hrvatsko Kraljevstvo imalo vladare narodne krvi postojale su povelje i kronike koje nisu sačuvane do danas, a u povijesnoj ih se znanosti zove Gesta regum chroatorum.

Trenutak je da raspravimo što je zapravo ilirska tradicija, otkud i što znači interferiranje i podudaranje ilirstva i hrvatstva koje pratimo tijekom povijesti od Jurja Šižgorića (1420 - 1509) i njegova djela De situ lllyriae et civitate Sibenici do Jurja Ratkaja (Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae), pa od njega do obnovitelja hrvatske svijesti Pavla Rittera-Vitezovića (Kronika aliti spomen svega svita vikov), i od njega do Matije Petra Katančića?

Neven Jovanović izložio je referat pod naslovom Dmine Papalić i Regum Delmatiae atque Croatiae gesta.

Emerikovo je ime vezano uz jedan spis što su ga u srednjem vijeku nazivali Speculum regum (Ogledalo kraljeva), a u kojem su opisane vladarske vrline O odgoju u dobrim običajima, upravljeno i posvećeno knezu Emeriku.

Upravo je drugi dio koncerta jasno svjedočanstvo sretna spoja uspješnoga muzikološkog istraživanja pronalaska dviju do danas nepoznatih autorovih duhovnih skladbi: Amate fili te Filie regum, te konkretnog premijernog ozvučenja tog traganja uz pomoć mladih interpreta (mješovitog zbora Modo diverso, pod ravnanjem Marija Krnića, te Komornog orkestra i zbora Glazbene škole Lisinski iz Zagreba pod ravnanjem Bojana Pogrmilovića).

Dmine Papalić je pronašao Hrvatsku redakcije Ljetopisa popa Dukljanina 22. listopada 1500. u Krajini u domu Markovića u Poljicima o čemu svjedoči Marko Marulić, koji je kroniku preveo na latinski jezik pod nazivom " Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske zajedno s poviješću pustošenja Salone " (Regum Dalmatiae et Croatiae historia una cum Salonarum desolatione). [ 9 ]

Radna verzija Marulićeva prijevoda " Hrvatske kronike " (1510; on joj je dao naziv " Regum Croatiae gesta ") - - - zasad kolacija Šišićeva izdanja i rukopisa iz Biblioteca Recanati - - - kao XML transformiran pomoću programa " Versioning Machine " može se vidjeti ovdje (brze upute: za paralelne verzije, odaberite " New Version " i na prozoru koji se otvori pritisnite gumb " > ")

U kanonske su ubrojane prepoznatljive knjige: »Genesis liber unus, Exodus liber unus, Leviticus liber unus, Numeri liber unus, Deuteronomium liber unus, Iesu Nave liber unus, Iudicum liber unus, Ruth liber unus, Regum libri quattuor, Paralypomenon libri duo, Psalmorum CL liber unus, Salomonis libri tres, Proverbia liber unus, Ecclesiastes liber unus, Cantica canticorum liber uno.

Si quis uero regum uel principum, iupanorum, parua siue magna persona, huic nostre donationi contraire temptauerit, trinum et unum deum habeat iratum et CCC decem et octo sanctorum patrum consequatur maledictionem.

U rukopisima Regum Delmatiae atque Croatiae gesta, Marulićeva prijevoda Hrvatske kronike (prijevod je nastao 1510), ima jedno mjesto označeno rukom s ispruženim kažiprstom

Priređuju Vladimir Rezar i Neven Jovanović; kritičko izdanje " Regum Croatiae gesta " pojavit će se u okviru Sabranih djela Marka Marulića (izdaje Splitski književni krug)

Rukopisi Regum Delmatię atque Croatię gesta, Colloquium Marulianum XVII (Split, 21 - 22. travnja 2008).

Sintagma iz " Regum Dalmatiae et Croatiae gesta ", čije je kritičko izdanje u pripremi, privukla je pažnju priređivača da bi se ispostavilo da je najbliža nama dostupna paralela u jednom od odbojnijih Marcijalovih epigrama

Ovo je prva skica međusobnog odnosa šest prijepisa i dva tiskana izdanja u kojima je sačuvan tekst Marulićeva prijevoda Hrvatske kronike (u Marulićevoj verziji, Regum Croatiae et Dalmatiae gesta)

Primjer je Marulićev prijevod dijela tzv. " Hrvatske kronike ", pod imenom " Regum Dalmatiae et Croatiae gesta ", kako ga je 1748. u Beču objavio Joannes Georgius Schwandtner, kao dio zbirke Scriptores rerum Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavonicarum veteres et genuini (tom III)