U ovoj knjizi poznati povjesničar i publicist Roberto de Mattei progovara o značajnim i aktualnim stvarnostima današnjice: sekularizaciji, diktaturi relativizma, relativizmu u međunarodnim institucijama, perspektivama laicizma i religije u Europi, a sve to podcrtava govorom o značenju, mjestu i ulozi kršćanske odgovornosti.

Nikome i ničemu se ne odgovara, osim sopstvenom relativizmu.

Tko bi mogao upozoriti ljude na hijerarhiju vrednota u konfuziji i relativizmu?

Većina se oduvijek smijala (da je barem samo to) idejama koje su vukle naprijed: demokritovim atomima, heliocentrizmu, ideji o toplini kao obliku kretanja, darvinizmu, relativizmu, i uvijek su to bile glupave, bezbožne, redukcionističke, mehanicističke ideje kojekakvih fanatika.

Iluzija da će se u moralnom relativizmu naći ključ za mirni suživot je zapravo izvor podjela i nijekanja dostojanstva ljudskih bića.

' Filozofsko utemeljenje mira i ljudskih prava: gdje stojimo? ', ' Kritičke perspektive o aktualnim trendovima o subjektivizmu i relativizmu i njihovim posljedicama ', ili ' Filozofija i njena budućnost '...

A to ne vodi ka paralizirajućem moralnom relativizmu.

Relativizmu i skepsi u spoznaji odgovaraju kod svih sofista relativizam i skepticizam i u etici: nema općevažećih etičkih normi, one se razlikuju od naroda do naroda i od vremena do vremena.

U relativizmu se sve relativizira, pa i čovjek.

Nažalost, mnogi su se kršćani izgubili u ovome relativizmu.

Koje slamku spasa traži u izrežiranim istinama i relativizmu.

Ona je više nego ikada danas prepoznatljiva u radikalnom moralnom relativizmu, gdje sve ima cijenu a ništa vrijednost i anarhizma s parolom: »Tamo gdje umire autoritet rađa se sloboda«.

Primjerima iz vlastitoga života, nadahnut Svetim pismom i Teologijom tijela don Damir Stojić pojasnio je kako svetost označava jednakost teologije i tijela, približivši temu svete ljudske spolnosti i ulogu seksa u Božjemu planu ljudskoga spasenja po nauku Katoličke crkve. Imam dojam da sve što smo naučili o seksualnost naučili smo na baušteli MTV-u, školskom dvorištu, pornočasopisima, internetu, otrovnim serijama, pod utjecajem svijeta u relativizmu

Utopio sam se u općem relativizmu, imam dojam da što si više svjestan stvari oko sebe, to si više najebo: rofl:, barem u smislu ostvarenja neke veze.

Zaključno Volk je zavodljivo djelo, publika i Laibach bili su na visini, a ako se u postmodernom relativizmu u izboru između pragmatičnog konformizma-nihilizma i patetike opredijelomo za patetiku dodajmo i uzvik For thePower of the Spectre

Performans se izvodi u sklopu Simpozija o relativizmu i Konvencije izdavača umjetničkih časopisa u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

Autor se nije potrudio saznati išta o relativizmu, osim da je to neka ideološki neprijateljska pozicija, što je dakako saznao od svojim neupitnih katoličkih autoriteta.

Zamka je možda u tomu što se svako suprotstavljanje relativizmu shvaća kao diktatura nad slobodom pojedinca.

Uvježbavanje u tom relativizmu, u navici da se kognitivni instrumenti kojima gradimo predodžbu o predmetu istodobno propituju i razgrađuju za mene je jedan od uvjeta da se postane ne samo odgovoran i samokritičan stručnjak nego i intelektualac.

Nasuprot tome, Don Žuan ostaje hladno proračunat, zahvaljujući svom " apsolutnom relativizmu ", svom iskonskom nomadskom nemiru, kao i imperativu: da neprestanim preispitivanjem svemu oljušti koru iluzija, prividnog sjaja, vanjštinu.

" Nihilista je čovek koji se ne slama pred nikakvim autoritetom, koji ne prima ni jedan princip vere, pa ma kakvim poštovanjem on bio okružen ", ovako, 1860. g., pre Ničea, u svom romanu Očevi i deca, ruski pisac Ivan Turgenjev opisuje temeljnji princip nihilizma, princip osporavanja i opovrgavanja svih ostalh principa, izuzev principa o apsolutnom skepticizmu, relativizmu i ateizmu.

A tko je omogucio ovom moralnom relativizmu put na vlast?

Upravo raspadajuce filozofske struje, od kojih su dekonstruktivizam i neopragmatizam glavne, kao pretece relativizmu.

Možda je dobro istaknuti da su Atenjani konačno progledali i to onda kada je Protagora dirnuo u bogove, pripremili su javnu lomaču tomu bezbožnom relativizmu, a Protagoru su, kao bezbožnika, protjerali iz grada i zemlje.

Dodao je kako je želja svih istinskih vjernika da kršćanstvo bude prepoznatljvije i sposobnije ugraditi se u javni život te se oduprijeti agresivnom relativizmu, konzumerizmu i sekularizmu.

Istina u koju se možete pouzdati Kršćanstvo nudi alternativu relativizmu suvremenog svijeta.

Vidljivo je to u sve većem relativizmu koje odgoj promatra u slobodi koja nema nikakvih pravila, osim onih osobnih.

Ali, kao što su i Ash i Buruma u svojoj argumentaciji posve reprezentativni, jednako su i egzemplarni u svom politički upitnom kulturnom relativizmu.

Današnji razvoj modernih znanosti koje je proširilo vidike ljudskog znanja vraća se općem relativizmu u svim područjima znanja čak i u percepciji istine.

Time što historicizam poistovjećuje realnu povijest, a ne onu povijest koja je lišena filozofije povijesti, sa značenjem, stvara se dojam da historicizam vlastitim historističkim metodama više nije dorastao općem relativizmu, koji je sam uzrokovao.