Nekada ga zovu i provansalskim, no precizno određenje glasi: okcitanski jezik je romanski ili neolatinski jezik, kao i ostali ÂťvećiÂŤ i ÂťmanjiÂŤ romanski jezici (talijanski, francuski, španjolski, portugalski, katalonski, franko⠀ provansalski, kastiljski), a provansalski je, uz gaskonjski, srednjeokcitanski (lengadocian) i sjeverno okcitanski, samo jedno od njegovih narječja.17

Za neke stvari čovjek mora proći životnu školu, ali i studirati, pa kako nam je poznato da je Sanader diplomirao HYPERLINK " http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Komparativna_knji%C5%BEevnost&action=edit&redlink=1 " \ o " Komparativna književnost (stranica ne postoji) " komparativnu književnost i HYPERLINK " http://hr.wikipedia.org/wiki/Romanski_jezici " \ o " Romanski jezici " romanistiku (diplomirao je HYPERLINK " http://hr.wikipedia.org/wiki/1982. " \ o " 1982. " 1982. na temu Nazor o svijetu u kazališnom djelu HYPERLINK " http://hr.wikipedia.org/wiki/Jean_Anouilh " \ o " Jean Anouilh " Jeana Anouilha) onda ova drama ne treba čuditi, samo što je njen sadržaj zbunjujući.

od tad počinje naglo propadanje jezika i sve veće razlike od pokrajine do pokrajine... to je trajalo sve do početka 9. stoljeća kad se došlo do zaključka da se ti pokrajinski jezici više ne mogu smatrati latinskim... tada je došlo do resetiranja latinskog jezika na klasični latinski, a polako su se počeli rađati danas poznati romanski jezici...

Primjer: Latinski jezik, iz koga su se razvili romanski jezici.

Romanski jezici (poznati i kao novolatinski jezici) podskupina su italskih jezika, posebno oni koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. vulgarnog latinskog, latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog Carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugala, Španjolske, Francuske i Rumunjske.

A još kada dođu romanski jezici...

Zanimljivo je da romanski jezici sidro nigdje ne upotrebljavaju u ovome značenju.

U istom ovom užem značenju, vulgarnim latinitetom naziva se ponekad hipotetski protoromanski jezik iz kojega su nastali zapadni romanski jezici: govori koji se nalaze sjeverno i zapadno od linije La Spezia Rimini, u Francuskoj te na Pirenejskom poluotoku, kao i romanski jezici u sjeveroistočnoj Africi, od kojih gotovo da nije ostalo nikakvih tragova.

Romanski jezici puni su takvih gramatičkih partikula, kao šp. donde (= gdje) lat. de unde; fr. dès (= od) lat. de ex; fr. dans (= u, na) lat. de intus, tj. dosl. = iz unutra, dok sinonimno šp. desde lat. de ex de, uz semantičko osnaživanje); šp. después i port. depois (= poslije) lat. de ex post.

Istočni romanski jezici zadržali su eufoniju dodajući, po potrebi, samoglasnik članu koji prethodi takvoj imenici: tako u talijanskom nema protetskog samoglasnika u la spada (= sablja), ali se zato muški član il mijenja u lo kada mu slijedi skupina koja to zahtijeva: lo studio (= učenje).

Kao i svi romanski jezici, razvio se iz primitivnog latinskog jezika kojeg su pričali barbari koji su okupirali rimsko carstvo.

Lat. aqua i romanski jezici tal. acqua, fr. eau, šp. agua, rum. apă imaju u osnovi značenje tekućica ili rijeka.

Jedini romanski jezici u kojima se ovaj razvoj ne opaža bili su dalmatski i neki dijalekti sardskog.

To su romanski jezici (šampanjski, lorenski, pikardski i valonski), te germanski jezici (frankonski, limburški, luksemburški, brabantski i briselski).

Romanski jezici u Europi u 20. stoljeću.

Pomaže ako se radi o jeziku koji nije posve stran, romanski jezici recimo imaju ipak puno korijena, koje se može prepoznati.

Kao što u području lingvistike imamo nekoliko velikih jezičnih grupa (slavenski, germanski, romanski jezici), tako i u području ljubavnih odnosa postoji nekoliko različitih ljubavnih jezika.

Dok su ostali romanski jezici tijekom razvoja usvajali tuđice, uglavnom, iz germanskih jezika, na istočnoromanske jezike najveći utjecaj su vršili slavenski jezici, a neko vrijeme i turski jezik.

Kako me naročito zanimaju romanski jezici, odlučila sam se za studij lingvistike i dijalektologije, smjer romanistika, u Lyonu. Mirta Desnica vrlo je zadovoljna što je nakon prvog semestra među najboljim studentima ovog francuskog sveučilišta te ima drugi najviši prosjek na godini.

sad... nisam sigurna koliko to ima veze s jezikom, ali iskreno vjerujem da ima, kad se radi o umjetnosti mnogo mi više paše literatura sa romanskog govornog područja, što znači francuski, talijanski, portugalski, španjolski. ta mi je literatura mnogo melodičnija, pitkija, slikovitija, a kako sam studirala na jednom multi - kulti faksu, te sama izvrsno vladam njemačkim, te imala prilike družit se s ljudima iz svih obasjanih i sjenovitih kutaka svijeta, i od njih učiti njihove materinje jezike, suvereno tvrdim da su romanski jezici mađarski najmelodičniji, najpoetičniji, već po samom tome kako zvuče, po brojnosi vokala, naglasaka, dvostrukih konzonanti itd.

Kratkim promišljanjem izbor je pao na neki od romanskih jezika, jer ja sam kao godinama učio latinski i kao sam nekakav klasičar a svi ti romanski jezici su, kako bi moj kum latinist rekao seljačke verzije latinskog.

Ali opet skuzim dosta toga jer su sve to romanski jezici

Romanski jezici imaju latinsku osnovu panis, pa je francuski naziv pain, talijanski pane, portugalski păo, rumunjski pâine, španjolski pan.

Diploma Sanje Kosanović o stečenom stručnom nazivu " Profesorica francoščine " na Filozofska fakulteta i Fakulteta za družbene vede Univerze u Ljubljani, Republika Slovenija, priznat će se kao potpuno istovrijedna sveučilišnoj diplomi Profesora francuskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod uvjetom polaganja dopunskih ispita iz povijesti francuskog jezika, književnosti XVIII stoljeća te moderne književnosti XIX i XX stoljeća i to: Latinski jezik za romaniste, Čitanje i tumačenje starofrancuskih i srednjefrancuskih tekstova, Romanski jezici i vulgarni latinitet, Od latinskog do francuskog, Evolution du roman XVIIIe siècle, Littérature française du XIXe siècle i Littérature française du XXe siècle te ispita iz Hrvatskog jezika

Njima je zajedničko samo to da su romanski jezici.

Ovi Vlasi s Velebita koji su doselli na Krk bili su potomci Balkanoromana, a nisu bili Dalmatoromani, i njihovi su se romanski jezici razlikovali.

Talijanski je jezik, kao i ostali romanski jezici, nastao iz vulgarnih latiniteta

Riječ je, naime, o glasovnoj promjeni koja se često događa; tehnički, današnji bi romanski jezici bili satemski, a njihova je latinska matica očito kentumska

Masu ljudi ne razumije te srednjovjekovne jezične procese u Dalmaciji i površno povezuje etnike preko strukturnih sličnosti u jeziku (romanski jezici) umisto po vokabularnom (dalmatinski proto-slavenski = čakavica).

Romanski jezici nastaju kod populacija starosjedioca koji su pod utjecajem rimske vlasti i latinskog jezika dugi niz godina, zapravo svi oni govore iskrivljeni latinski