" Ni jedan slavenski jezik nema razgranane dijalekte kao hrvatski, u kojem je jezični pejsaž najizdiferenciraniji, koji je svakodnevno na rubnim područjima ugrožen smanjivanjem stanovništva ", izjavio je, dodavši kako strane slaviste zanimaju hrvatski " govorni tereni " te dolaze samostalno istraživati, a to bi zapravo trebala biti naša zadaća.

Hrvatski jezik poseban je slavenski jezik kad se gleda i s lingvističkoga i sociolingvističkoga gledišta, a jednako tako i s ostalih kao što je kulturno, povijesno i političko.

Hrvatski je slavenski jezik, zapadnojužnoslavenske podskupine u slavenskoj grani indoeuropske jezične porodice koji se kao i ostali slavenski jezici razvio iz praslavenskoga.

Naš jezik, bez obzira došli mi iz Irana ili iz nekog drugog prostora, je slavenski jezik i sve što iz tog jezika proizlazi, kultura, naš hrvatski identitet, sve je to slavensko.

Od g. 1965. crkveno slavenski jezik zamjenjuje se u bogoslužju živim srpskim jezikom.

Kada sam 1953. primljen na tadašnji Filološki fakultet Karlova sveučilišta u Pragu, da uz češki, koji sam želio studirati, nisam morao odabrati još jedan slavenski jezik kao B predmet, Bog zna čime bih se u životu bavio.

Pišući o fenomenu vanjske posvojnosti, kao jednom od načina razbijanja imenske skupine na dvije sintaktičke jedinice, prof. dr. sc. Branko Kuna došao je do zaključka da hrvatski dijeli strukturnu sličnost mnogo veću s njemačkim, koji je germanski, nego s ruskim, koji je slavenski jezik...

Po takvu shvaćanju su onda Hrvati svoj slavenski jezik doduše dobili od doseljenika koji su ga donijeli sa sjevera, ali se time bitno ne određuje njihovo podrijetlo jer je za nj važniji kontinuitet života na jadransko-podunavskom prostoru, kontinuitet koji se očituje u fizičkom tipu, mentalitetu, materijalnoj i duhovnoj kulturi.

U Apologiji Kašić opovrgava mišljenje da je sveti Jeronim autor glagoljice i da je on Bibliju preveo na slavenski jezik.

O tome se može isto raspravljati, ima hrvatski i svojih krutosti i nelogičnosti u gramatici i slično, ne razlikuje Zeit i Wetter i slično... u biti je hrvatski tipični slavenski jezik samo što ima raznolike dijalekte i dosta stranih utjecaja koji se miješaju.

U« Istorija slavjanskoj filologii »(Povijest slavenske filologije; Petrograd, 1910.) on pretpostavlja da se korištenje Uževićevog termina« slavenski jezik », odnosno svakodnevni govor razvio« pod utjecajem zapadne - i južnoslavenske gramatike, povijesti i književnosti »(5).

Zizanija Tustanovskog (1596.) i« Грамматіки славєнскиѧ правилноє Сѵнтаґма »(1619.) pod nazivom« slavenski jezik »(« слов ' янська мовa ») podrazumijevali su prvenstveno crkvenoslavenski jezik, za razliku od jugo-zapadnih Slavena, posebno Hrvata, koji su ovim terminom zvali živi svakodnevni jezik za međusobno sporazumijevanje, koji je puno aktivnije korišten u literaturnoj djelatnosti.

U svom govoru on napada i Crkvu, koja protežira slavenski jezik.

Hrvatski je slavenski jezik isto ka ' i ruski.

Jer npr. hrvatski je vrlo tipični slavenski jezik, za razliku od makedonskog koji baš i nije tipični.

Te davne 863. godine, na poziv kneza Rastislava, iz Carigrada su se uputili blagovjesnici Evanđelja noseći sa sobom na slavenski jezik prevedene tekstove svetoga Pisma i liturgije.

Hrvati su još vjerojatno za vrijeme saveza s Antima, ili možda i malo kasnije poprimili slavenski jezik.

Ruski jezik, kao vodeći slavenski jezik je korijenski.

Između ostaloga, Katičić je još jednom uzgred rekao da su (interpretiram po sjećanju) posve u krivu oni koji bi htjeli dokazivati da hrvatski nije slavenski jezik, to jest dokazivati da ne spada u veliku obitelj slavenskih jezika.

Nu i bez pomoći historiografa, iz rječnika Jezik Stjepan Krasić je svojim istraživanjima utvrdio kako je Katolička crkva kao nadnacionalna ustanova još 1599. priznala na međunarodnoj razini hrvatski kao zaseban jezik, a slovački isusovac Teofil Kristek te je godine na upit pape Klementa VIII.: Koji od slavenskih jezika najviše odgovara za potrebe Katoličke crkve, odgovorio kako smatra da je " lingua croatica " najrazvijeniji slavenski jezik te da je on majka svih jezika.

Na naslovnoj stranici je josh zapisao da je Nauk karstianski preveo iz latinskog u slavenski jezik, kakav se u Bosni govori: izvadi iz jezika diachkoga privede i slozhi u jezik slovinski kako se u Bosni govori.

Hrvatski mi treba i na poslu jer poučavam strance slavenskoga podrijetla njemački, a to je lakše kad znam neki slavenski jezik.

Ako i oni imaju velik postotak I2a2 od kojih tridesetak posto i više naspram recimo Rumunja (17 %), Grka (8 %), Albanaca (17 %) onda bi se to vrlo lako moglo obrazložiti time da je I2a2 na području Balkana zapravo temeljni slavenski nositelj, doseljena grupa koja je uz R1a donila i slavenski jezik.

Dakle, po Snježani i po njenim \ " lingvistima \ ", koji iznose gotovo sumanutu ideju o tome kako mjeriti sličnost između jezika, postoji samo jedan slavenski jezik, a češki, poljski, bugarski itd. nisu zasebni jezici već njegove \ " varijante. \ " Bože me prosti

Onako fino obučen, fensi košuljica, fine lače, uredan i fin i kaže on nama da kako je on čuo da mi pričamo neki slavenski jezik i dal smo mi slučajno rusi ili ukrajinci.

Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji papa Ivan X., no te 925. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma, a papa i dalmatinski biskupi nametnuli su svoje zaključke neizravnom ucjenom zabranjujući ređenje svećenika koji " rabe slavenski jezik da služi Bogu ". [ 1 ]

Jedan od načina te pomoći sastojao se u tome da bi se izabrao najrašireniji slavenski jezik koji svi drugi razumiju, normirati ga, uvesti ga u škole i na njemu izdavati knjige.

Claudio Acquaviva, u dogovoru s papom, među članovima svoga reda u raznim europskim zemljama učinio ispitivanje o tomu koji bi slavenski jezik došao u obzir.

Ili na bilo koji slavenski jezik, kao što je primjerice slučaj s čuvenim Goetheovim " Učenjem o bojama " koje smo objavili u dva sveska.

Sa sigurnošću se može tvrditi da je praslavenski jezik u svojoj konačnoj fazi postojao u 9. stoljeću, budući da su bizantski misionari Ćiril i Metod, normiravši slavenski jezik na osnovu narječja Slavena nastanjenih oko Soluna, bez teškoća svoju misiju obavljali u oko tisuću kilometara sjevernijoj Moravskoj.