Povodom tristote godišnjice Rousseauova rođenja, Hrvatsko filozofsko društvo se pridružuje brojnim europskim i svjetskim institucijama koje organiziraju znanstvene i stručne skupove s ciljem da se osvijetli Rousseauov doprinos filozofiji i kulturi.

Rousseauova podučava o težini civilizacijskih okova i himna je povratku prirodi, agresivna kao sve himne.

Rousseauova ili bilo koja druga muška autobiografija sastoji se upravo od pripovijesti o problemu prilagodbe onome kakav bi trebao biti muškarac.

Tko zna koliki je udio imao taj unutrašnji, razarajući pothvat u narušavanju njegova ili Rousseauova duha ÂŤ

Kritiku aristokratske i građanske kleptokracije, koju je začela Rousseauova slutnje puna početna teza, preuzelo je radikalno krilo Francuske revolucije; preuzelo ju je s ogorčenim oduševljenjem iz kojeg je iznikla pogibeljna sveza idealizma i ressentimenta.

Rousseauova teorija o dobroj ljudskoj naravi, koja se kvari društvenim uvjetima, također se može uvrstiti u povijest totalitarizma.

2 Ä ak i tako istaknut povjesničar književnosti kao što je Hermann Hettner (Povijest književnosti 18. stoljeća, 2. dio, 5. dio, izdanje 1894, str. 485) ovako određuje pitanje o upitnosti izvora Rousseauove autobiografije: ÂťŽivotna priča Rousseauova poznata je do najtajnijih pojedinosti.

Brojna pisma i najraznolikije znamenitosti suvremenika služe kao opravdanje i dopuna.ÂŤ Po tome bi stvar bila krajnje jednostavna: pri prikazivanju Rousseauova života jednostavno bi se mogli držati ÂťIspovijestiÂŤ.

Opravdanje za ta kritička promišljanja vlastita su Rousseauova priznanja.

No, najčudniji znak što upućuje na usku srodnost psihološkog romana i autobiografije jest Rousseauova sklonost da i u svoje romane HeloÄ su i Emile unese intimne osobne doživljaje, npr. ljubavnički odnos s groficom Houdetot.

Jasno, u svakoj demokraciji, još od vremena Rousseauova društvenog ugovora koji je u ve ć ini zemalja preto č en u ustave, prevladava odluka ve ć ine, koja pritom mora biti u skladu sa zakonskim pravilima kao i temeljnim pravima.

Rousseauova je sumnja u denaturalizaciju prerasla u prigovor totalnog lišavanja stvarnosti ⠀ povijest čovjeka doslovno lišava života.

Čovjek se rađa slobodan, a svugdje je u okovima: slavna Rousseauova rečenica kojom započinje Društveni ugovor.

Kod Diltheya se oni, međutim, nalaze u značajnom uzajamnom odnosu: ÂťŽivot i povijest su istovjetni.ÂŤ Ispostavlja se da je Nietzscheova (i Rousseauova) utopija samo luda, prazna iluzija i svršetak cjelokupne filozofije.

Ta sretna obitelj živi u Ženevi (Rousseauova idealna građanska država), republici koju nastanjuju vrli građani poput Alphonsea Frankensteina, koje rese Âťjednostavniji i sretniji običaji negoli oni što prevladavaju u velikim monarhijama unaokoloÂŤ (64).

To je, dapače, u osnovi Rousseauova društvenoga ugovora, utemeljenoga na op ć oj volji, u kojoj mišljenje manjine može postati princip koji svatko usuglašavanjem (u afirmaciji istinitoga i negaciji prividnoga) prihvati kao svoje stajalište, ali koje nije ni od koga nametnuto, nego koje jest izražaj slobodne volje svakoga pojedinca (u autonomnom otkrivanju istinitoga koje omogućuje dijalog).

Knjiga je objavljena u godini u kojoj se navršava 250. godina od objavljivanja Rousseauova najvažnijeg djela Društvenog ugovora. Ernst Cassirer (1874 - 1946), njemački neo-kantovski filozof.

U pozadini je prikrivena, naravno, od njegove mladosti nazočna Rousseauova ideja civilne religije, koju je želio ozbiljiti u općenitosti države.

Kao preddruštveni čovjek, on je uzor Rousseauova plemenitog divljaka koji društvene veze stvara na temelju prvotne nejednakosti i u društvu pronalazi jedino nepravdu. 8 No čudovište je također predstavnik besklasnoga, samoukog skorojevića bez mjesta u društvu.

Ali pošto sam u svom životu pročitao Rousseauova Emila, držim da je poput svih drugih seljaka najviše u praksi provodio njegova načela, za koga je dakako toliko znao i mario kano i Rousseau za moga oca " zgubidana ".

Možda ima malo doticaja s načelima pisanja Rousseauova Emila.

O njemu se potom brinu ujak i ujna koji će ga upisati u kalvinističku vjersku školu jer je Rousseauova želja bila da jednog dana postane svećenik.

Ona začinje i razrađuje koncept dalmatinskog nacionalizma, unoseći elemente Rousseauova romantičnog liberalizma u dalmatinski prosvjetiteljski krug.

Bakunjin smatra da se Rousseauova teorija preklapa s kršćanskim učenjem o božanskom pravu, koje je iznad individualnog, jer polazi od toga kako je ljudska priroda loša u svojoj biti.

No, iz nekog daleko pametnijeg razloga, oni su stalno nanovo učinkovito izbjegavali obnovu Rousseauova« Istočnog raja »..

Bit će pokriven mnogo aspekata Rousseauova djela i utjecaja, o čemu svjedoče naslovi izlaganja poput ' Rousseau i Kant ', ' Značaj Rousseaua za estetiku ', ' Društveni ugovor kao misaoni eksperiment ' itd Njemački filozof Ernst Cassirer je oko dva i pol stoljeća nakon Rousseauove smrti napisao ključnu studiju ' Problem Jean-Jacques Rousseau ', u kojoj se argumentirano bacio u potragu za jednom koherentnom interpretacijom filozofske misli slavnog Švicarca.

Disput je umješno tempirao objavljivanje Cassirerove studije na tristotu godišnjicu Rousseauova rođenja, koja se slavi diljem svijeta, a obilježava se i stručnim skupovima i kod nas.

Rousseauova su djeca prihvatila drugu crtu argumentacije.

Naslovna tema simpozija ima u vidu sve navedeno, jer se Rousseauovo djelo i poticaji koji dolaze iz njega mogu uokviriti pojmovima prirode, društva i politike, iako se time, dakako, ne iscrpljuje bogatstvo koju nam Rousseauova misao i danas pruža.

Posebno valja istaknuti izlaganja koja tematiziraju načela, funkcioniranje i proturječja suvremene demokracije, što je pitanje koje ima status urgentnoga, a Rousseauova etičko-socijalno-politička razmišljanja tu mogu biti od velike orijentacijske važnosti.