Ja da rujem i proti gradu tajne spletke kujem, ja?

-... Još uvek ne mogu da pove rujem šta se desilo, ne mogu da verujem da je poginuo najbolji balkanski vokal...

Zrak je bio oštar, nebo staklasto, sa zadnjim rujem o zapadu.

obično kad dođem doma kod mame i tate zabijem se u svoju sobu i rujem po svojim stvarima. tata ode u dućan kupit otrov za štakore... opet ćeš mi cijelu kuću odnest, šta ćeš mi opet pokrast? nemam pojma šta očekujem da ću naći al nađem. evo našla spomenar. ovaj spomen možda nije lijep al ga čuvaj zauvijek. sjećam se kad sam bila mala spomenari su nama curama bili nešto najdragocjenije. onda u taški ne nosiš novčarku, e sori, nosiš spomenar. oš mi ga ispunit? nećeš? nisi mi frendica, bok.

Rujem malo po netu i vidim da je Srbija puna tartufa.

Evo ja imam takav dan.. izvukla neku dokumentaciju iz arhive, radni stol mi je premalen, pa sam sve razvukla po podu i sad onako ležerno u štiklama rujem po papirima i pokušavam sve urediti kako spada.. imam osjećaj da mi glava već polako puca, i da dan traje već 35 sati.. i gledam da sat na kompu koji nikako da preskoči koju minutu.. sama sam sebi teška.. a dan je vani prelijep.. taman za sjesti na neku terasu, pijuckati kavu i popušiti koju cigaretu..

Trenutno rujem po Osnovama Psihologije " strah i afilijacija " prikaži cijeli komentar

Slovensku filhu. zasto? zbog osjecaja pripadnosti jednoj osobi koja me ne zasluzuje. zbog straha od osamljenosti. uvreda. prijetnji. i koliko god se klela da se necu vratiti na staro, bilo je dovoljno tako malo, i opet sam tuzna, sama, uplasena, teska sama sebi i svima oko sebe. puna nemogucih zahtjeva. zelja i fantazija. proklete bile. mozda jednog dana prihvatim stvarnost. shvatim da se ljudi ne mijenjaju, da gadovi ostaju gadovi. da modrice, niti na tijelu, niti na srcu nece nestati jednim poljupcem niti glumom da su od neceg drugog. nisu. od tebe su. ti si mi nanio bol kada sam mislila da je nemoguce da se spustim nize od dna na kojeg sam pala. samo dalje rujem po njemu, kopajuci sama sebi jamu duboku kao moja ljubav, u koju ces ti baciti bombu da razneses jos ono malo mene sto je preostalo.

Teško je, stalno nešto rujem, kopam...

Ona odvrati: - Gospodine, imate li osobnu iskaznicu kod sebe da ja sada ne rujem po dokumentaciji?

Svjedok 445/94 - 27 kaže da je Tanja nosila mini suknju i oko pasa palicu. Jednom prilikom me je izvela u krug i bacila jednu mrvu kruha i tražila da licem rujem po betonu i tražim to zrno dok ga ne nađem.

Ali nekako svaki đir sve više ispadam i rujem nego što glisiram.

Već dva tjedna gledam ja knjigu za ispit... i ona gleda mene... ne izlazim vani... ne gledam tv kao inaće... laptop sam upalila dva puta... jer ućim... i onda većeras shvatim da ja nemam pojma... tri dana prije ispita... i uz to sve me zovu prijateljice koje idu vani i sad se opijaju negdje, zabavljaju i pivaju mi... ali to nije sve.... zove me Haker i govori da je u bolnici u Bologni... ZAŠTO????.... ima mononukleozu... mislim i ja sam je imala u prvom srednje... i nije to toliko strašno... ali koliko je ućio za ispite i sad ne može izaći na ispit... i onda gubi stipendiju... ma komplicirano je to... ali mama i tata mu idu za Italiju.... a moj će tata odavde i oni gore potezat neke veze da mu se to ne unišit... ali ni to nije sve... ima dvi minute zove mene dragi iz Njemaćke... jer je išao na svjetsko prvenstvo... da je gore s njim i bivša (inaće bili su skupa dvije godine, i njegova mama je njoj kuma jer su super obiteljski prijatelj)... i kako mi se to sve skupilo... puklo je na njemu... nisam mu virovala da on nije znao da ide i ona... i još mi je reka da idu njih dvoje do grada (tamo di su smješteni)... malo se prošetat i popit piće... i onda sam mu samo rekla uživaj i poklopila... i sad je zvao ali ja se ne javljam.... jer poćela sam plakat ne samo zbog njega nego zbog toga svega danas... a mene nema ko utješit... zagrlit... od moje tri najbolje prijateljice jedna se udaje za dva tjedna i cila je u strki... ja je zovem a ona na probi vjenčanice... mislim ja znam da sam joj rekla da bi ostavila vjenčanicu ali ona sad mora uživat... druga je u Zagrebu... studira.... i danas joj je u 7 bio kolokvij... i poslala mi je poruku da je prošla i da VIRUJE u mene... i da će sve biti u redu (jedino pozitivno danas)... ali fali mi da s njom kupujem cili dan... da varimo po gradu... prežderajemo u mekića.... ma fali mi sve s njom... a treća Lipotica (hm, u zadnje vrijeme svi mi govore da nismo mi najbolje prijateljice nego sam ja njoj) ima dragog (kojeg sam ja namjestila, jer smo kumovi) pa me zaboravlja... i kao da samo ona ima probleme... kad idem reći nešto ona uvijek kaže: meni prićaš pa to.... i onda okrene na sebe... i danas me nazvala tek kad sam joj trebala za uslugu.... Haker je u bolnici... a moj dragi šeta s bivšom po gradu... snijeg pada oko njih... sve je romantićno... uf kako sam LJUTA... POGOTOVO JER BI JA SAD TRBALA BITI S NJIM... ALI JA NISAM MOGLA JA IMAM DVA ISPITA.... uf kako ću sad ići u rođaka tući po onoj vreći za boks... inaće vi rujem ja njemu... mislim na to da me neće prevarit... da me voli (pokaza mi je to masu puta, skoro svaki dan)... ali bi volila samo da je tu... da me zagrli... da me poljubi... da mi obriše ove suze... da me pokuša nasmijat... da me pogleda onim svojim crnim oćima i kaže da će sve biti u redu... da neću past ispit... da će Haker biti dobro.... ajme ne mogu više pisat... sve vas volim... i jedva ćekam da OSVOJIMO to prvenstvo... i da se ovaj vrati... da opet gledam kako onako slasno jede ćevape..... volim te.....

A na sav taj zadovoljni okoliš padalo zapadajući sunce, opsijevajući ga rujnim trakama kroz sitno lišće granatoga bagrema, napunjivala ga tihom srećom glazba na počinak polazećeg umornog ljetnog dana, koji je onim grimiznim rujem, onim ljupkim oproštajem ptičjih glasova već danas kazivao: Sutra ću opet ovako divan i veličanstven svanuti da mi se svijet iznovice divi i da me ljubi...

Bez potrebe da rujem po prebogatoj povijesti ovih stranica, na pamet mi je palo i potaklo me na objavu nekoliko komentara u vezi zdravstvenog odgoja u kojima se ljudima lijepilo doista mnogo neprihvatljivih kvalifikacija, od kojih su neke vrlo utužive.

Ja stvarno bi te me pojebala, JER SLINIŠ DOK TI RADIM, ANĐELE. životinjsko napaljenje ždere ti grudi i utrobu. grudi, mila, u kojima si mliječno estrogenizirana i proizvodiš mlijeka jebačkog ekscesa više od Dukata - a nigdje ni kapi, osim što se ono dolje močiš i rosiš, ko prolom si oblaka, nekada, ko niska od dukata, koju ne stavljam kao znamenje neko oko vrata nego je žderem požrtvovno, da bi ti procvala, bliska-mi-daleka. uzmi u sebe, uzmi najdraža, uzmi u sebe - tvrd sam zbog tebe. falusno stablo od titanijumskog dioksida pokvarilo ti ruž malinasti na usnama. oslinila si mu stablo, ali se ne topi, takvu lizaljku mila ne srećeš svaki dan. obu-moći-hvati-ljubi-me-mi-ga-da-gi-ti-iz petnih žila-naribam-nabi-oduzmem ga i dodam, bezbroj, bezbroj puta za Tebe. da ga, ga da, mi ga nasukano zasućeš, mozak da bridi malo na načine strasnih uzdizanja i ludorija koitalnih. iz petnih ću ti gi ju žila izudaram, izmaltretiram. zarinem-zabijem-nadajem-nadstavljam-hala-halapljivo te pijem gdje si najtanja i najosjetljivija. to je kazna tvojih poriva, to je silovanje moje srčanosti iz tvoje fine prozirne bluze. tako me goni i kala ta prozirnost predane žene, koja nikada nije bila podatna, ali se omakne na svetkovini ljubavi u predanost izjebavanju. ću ti gi ju izjebem ko blesav, živoderski-animalno kako gospa uredska kazaše rujanki. jebem te u sise, očima korakom te prostirem kao perzijski tepih jer te valjaju strasti nikad dovoljno izmorene, a htjela si, a htjela bi to završno jako teško trošenje Žene. leđima ti prođoh jezikom udava, vidi me, gle, kako prolazim, kako visim nad tvojim čežnjama kao debeli kravosis naturalne zaljubljivosti. pametna i učena, a blesavo jebena, to si željela. osvješteni i učeni tu si animalnost možemo dopustiti, ona je služenje tvom rezervoaru. stvarno si skrhana, ponekad, kad eto tolikog ti treba. najprije te valja divljački potrošiti. moraš dati da ti dođem kao vandalstvo. u takvim se svjetovima kreću predane žene. životinjski te potrošiti da bi uopće shvatila kolika si Žena. krotka dama cmuže, SLINI DOK JOJ RADIM, SLINI KO BEBA, srce joj se otrglo kontroli, eh, opasnija je od razularenog cirkuskog lava. lavlja neutaživost mufa proždrla cijelog dresera, koliko god ga ima - shaq-o-nil, giganto-mutant-ekstravagantis, jak u postupcima kada je do pičke. progesteron je u tebi podviljao od nabadanja uzavrele ti sredine koja te toliko mučila godinama. sočna praznina Žene. ustupak proscu. dar ljudima. život djeci. sram bestidnome. čast moralizatorima. dobro je tako sa progesteronom, on ti daje da lakše dišeš, on ti materničnu krušku sluđenu i nadraženu održava gipkom i opuštenom; predala se sva falusu pa može i zatitrati od razvaljenja, upravo tako relaksirana, dati Ženi da nakratko OSJETI PUNU I APSOLUTNU SEBE, SVOJE POSLANJE NA OVOME SVIJETU. ženskarenje. ono nije stvar muškaraca. najdublje je ženskarenje položeno u ženi. eto, i kruška u tvom tijelu je krotka, dok je udara glava gladnog medvjeda i rado bi da je okupa u moru zapjenjene sperme u kojem Ti osnažujem žensku dušu, miljenice žarkih ljeta i djevojačkih proljeća. uzavri slobodno. popali si ju iz srca, svog, mila, jer ja ti neskromno dajem samo tvrdo muško meso koje te obožava u svakom tvom atomu, u svakoj elektronskoj ovojnici, i vješa se na tvoja pitanja ko balavče ucviljeno na majku koja hoće svojim i samo svojim putem, ali na vrhuncu se nalazimo, svako stremljenje završava sa apexom, sa najvišom točkom - na kojoj dvoje mogu stajati samo zagrljeni, u protivnome se strovaljuju. udaj se za ludost slobode ovaj puta, za strast i čežnju što probija uredske prostore brzinom zvuka - daje ti da plačeš pomahnitala od jebade u cockpitu lovca f-35 sakrita u stratosferi kurca, sluđenog podavanja muškoj napasti. jer znam te, osjećam te, mogu te razumjeti, jer volim te, želiš me, jer trebam te, osjećaš me, imam te, predaješ se, spada haljina sa tebe ko magla što je vjetar ponese - dok ti mi gi ti ju cijepam napola, lamatam grlić, okrećem ga, valjam, probijam se daleko iza horizonata grlićnih događaja, tamo gdje te svijet boli, ljudska koža, gdje si zadojena konfliktima koje ti treba falusom izbiti iz glave, što je poslanje žensko kojeg se Žena ne srami i od kojeg ne bježi, ali suzdržana to obavlja u Dvoje, a podivljala lisica sa bezbrojnim neznancima. lija daruje Muško, a suzdržljiva dama daruje Muškarca. to su dvije vrlo različite stvari. razmisli o tome, mila. baš, da baš ti gi ju rado silujem i posilujem kad se ponudiš za doživljaje visoke, ulazim duuuhhggooo i duboko, pomičem te u ložnici. zaključali se nismo, tako je napetije. pljuješ mi u usta, tako te odmah osjećam proteinski, peptinski, odriješito. ne sjećaš se jesu li svi napustili sobe i hodnike zgrade, tako si britkija zbog momenta iznenađenja, izgaraš preciznije, a ulaženje-izlaženje karine, mesurine željezne sada ti je važnije od slučajnih prolaznika u uredu; dakle se daješ bezrezervno, ne bi li konačno doprla do te Žene u sebi koja je jača od svega što si do sada o sebi znala, pa je svijesno istraživati ne možeš, jer nisi ti svršavanje, tijelo i duša su svršavanje. ti si neko ime i prezime. j. p., na primjer. v. h., na primjer. i. n., se događa. g. k. se propinje srcem luđački, također, da zadivi na sceni zvanoj Dvoje, sebe i mene. prolaznici slučajni? ma nek se nose, nek se jebu, i oni neka si daju oduška, ili neka odjebu... (i ovdje mi pišu siročići teoriju, a nitko o svom jebu još nije ni pisnuo, o Dvoje, a Dvoje u orgazmiji je prevažno za blog ovog imena, ne?). mogli bismo se tako pojebat ko mutavi, strelovito, mila, volim te i... i... ma... strelovito ti gi ju - nasred ulice, u haustoru, na klupi, u vešeraju gdje ćeš vrištanje i mučanje pokriti plahtama... balerina rokoko ždere karu nesnosno. božanska požuda. imaš pravo na nju, jer ona te ističe i pokazuje kao vladaricu, kao zvijezdu.u ulici slučajnih prolaznika ti gi ju mi ga si ga prislanjaš na srce, na usta, na grlo, na grudi... kako diraš njime grudi, tako srce ti se razboljuje od prejakih misli, dok grmiš u sebi sasvim tiha i shrvana očekivanjem. uvaljana u žestinu proživljavanja dok ti gi ju mi gi ti ju bodem bodežom izbadam rujem i srce ti sakatim strašću koju nam je sudba jebačka podarila. hvala, hvala ti, mila. hvala ti. ali nisi ti sudba. ti si strašni komad kojeg jebem mutavo. događamo se tako moćno, o bože, tako jako i predivno, tako si svijesna situacije i bistrooka, prije nego li kreneš prema vrhuncima na kojima postaješ strana i katatona. nemaš ti gi što da rodiš i izrodiš iz sebe, nisi u trudu trudna djetetom ljubavi, ali ipak znam da si humani placento laktogen aktivirala vezuvno, vulkanski u sebi jer želiš dobro omastiti brk lakome mi kite. grizli medo joj je kredo. kredo joj je grizli medo. nabila si se na jaku šapu maštarija, a željezo erektirano radi u tebi kao čudesna mašina. baš, baš si sretna. to je moment, to su minute i sati u kojima se događam samo zbog tebe, uz tebe i u tebi, jer drukčije me nema, tada. lakomo meso koje te kolje iznutra, na stolu, na tepihu, u fotelji, u liftu ishitrenosti i žderanja zubima, čerećenja čarapa i slipova, kidanja skupih bisernih ogrlica i... ona zlatna, debela, koju ponekad namjerno baciš ili ostaviš na podu, nagrađujući obilato vrijednog ti trudbenika, rovca, satira, grizlija. jesi li kada sokolila falus laktogen-placentno, glukozom, kad je ono gorenje u utrobi tako jako da ova skupa sa maternicom sama počinje živjeti, siktati, histerizirati cijelo žensko biće. imaš svako i puno pravo na to raspemećenja, mila. jer voljeno si biće. obožavano. sad ću ćemo će mi će ti doći, sad mila, diraj, diram, zabijam se, puštaš nasilje, sad, sad, mila sad... grizli ti je kredo, medvjed koji te raspolućuje što fizički što u srcu percipiranja... sad, sad mila moja, milaaaa saaddd... šuti, šuhhttiii. šuti, samo šuti - šuti moj pizdače mali, predivni... ah... kuš.. samo te volim, samo si mi sve, samo si potpuna i moje moćno sviđanje... i... i - jebi se, jebi se jako... odabrala si ga... tvoj je... take-over, baby... napravi to... samnom ti gi mi napravi... JER JA SAM SAD ŽELJA I SAMO ŽELJA, BIJELO SAM TI USIJANJE... JA SAM ŽELJA I TVRDA KOST ZABITA PONAVLJANJEM U TVOJE GORDO SRCE POTPUNE IZJEBANOSTI.

Rujem ja po polici knjižare neki dan, i tražim neko laganini štivo, neki chick-lit za mozak na pašu, i gdje završim... naravno na self helpu

Vje rujem da su napisi na tu temu zapravo mjere predostrožnosti, ali da se ništa loše neće dogoditi.

Bogdanović se striktno držao jampskog deseterca ili jedanaesterca, pa ga je prelomio u dva retka, očuvavši željeno izmjenjivanje nenaglašenih i naglašenih slogova: »[ Čuo sam ] a i sam u to ne što vje rujem.

Torbarina se u prijevodu služio jampskim dvanaestercem ili trinaestercem, i ovdje je ostvario svoje načelo stih za stih, također očuvavši traženi ritam: »Čuo sam to i dje lomi ce vje rujem.

naime, već par sati kopam i rujem po svim stranicama, operaterima, linijama, itd, kako bih pronašao nešto šta tražim, a to je let Split/Zadar/Zagreb - Reykjavik (znači uglavnom želim do Islanda doć iz Hrvatske kako god je moguće). problem je što samo ispadaju cifre od 5 k kn pa nadalje: \

Blabla, znam da je ovo patetika nad patetikama, ali boljeg izraza ne nađoh i ne bih ga našla da rujem po svim zamislivim i nezamislivim rječnicima, priručnicima i knjigama velikih mislioca.

Ogledam oko sebe rahla zrnca i korjenčiće što mi škakljaju tabane dok rujem u njihove pretke, zastajem osluhnuti priče o ljudima čije kosti slažu komadiće povijesti, crteže pračovjeka dok još nije znao pisati riječi, o gladnim vukovima što su ih zimama šibale jeline grane i deblima što znala su govoriti mračne tajne.

Ja jako napredujem sa puzanjem... rujem glavom po podu (ili po krevetu, kimbi, mami... ovisno di se nađem)... ali nikako još da uspijem uskladiti rad ruku i nogu... guram se nogama naveliko ali neznam da bi se istevremeno trebao postaviti i na ruke... a ako se kojim slučajem postavim na ruke... a ko bi onda mislio na rad nogu...

Da idem tam s lopaticom nekom pa da rujem i kopam, da ju zovem, vičem, što, što?

P Moj dečko voli kad mu dodi - rujem stražnjicu tijekom seksa.

Obično tada rujem po sobi i iz najskrovitijih kutaka i prašnjavih bilježnica izvlaćim poluzaboravljene predmete i zapise koji su mi život značili i uz koje se uglavnom samo na nepovratni trenutak prisjećam slika, boja i okusa iz ranijh godina, koji se svaki za sebe čine kao ulomak nekog sasvim drugog prošlog života.

Rujem danas malo po sredstvima za čišćenje, i naletim na kremu za kožne jakne i kauče, idem probat, kad ono čista petica

Šteta kaj nije, tako bilo.Eto kada završim sa farbanjem, dođem doma i rujem, kombiniram, tražim, pa dao Bog jednoga dana neke aukcije i poštene love

Sad ti rujem po literaturi, ali nemam sve knjige koje imam kod kuće, pogotovo ne gljivarske.