Uz ulja na platnu, svakako treba izdvojiti Trepšeove izvrsne akvarele i grafike, antologijska scenografska rješenja te vitraje, među kojima se izdvaja " Golgota " u zagrebačkoj kapelici Trpećega Isusa.

Redateljski rukopisi nipošto, naravno, nisu svedivi tek na scenografska razigravanja, ili minimalizam.

Adaptaciju intrigantnog i pesimističnog romana, koji je u scenarij odlično pretočio Ognjen Sviličić, odlikuju energična, sugestivna i svježa režija, dojmljiva uporaba kamere iz ruke, neuvijeni socijalni komentari, efektna scenografska rješenja i sjajni glumački nastupi.

Dirigirao je Demetrij Žebre, režirao Vlado Habunek, scenografska rješenja ponudio Božidar Rašica, a kostimografska Vanda Paveli ć - Weinert.

Strindbergovu Gospođicu Juliju na sceni šibenskog kazališta režira Franka Perković koja ističe da je tekst toliko suvremen da mu ne trebaju nikakva scenografska ni kostimografska pomagala

Scenografska je oprema pozornice bila perspektivno iluzionistička.

Scenografska načela lik. interpretacije nar. motivike, ornamentike i palete provodila je skupina slikara i scenografa oko revije Mir iskusstva, odakle su potekli L.

Antun Celio Cega skladatelja prati kroz scenografska rješenja praizvedbi opera Jakova Gotovca u zagrebačkoim HNK.

Peristil je uistinu kazalište. Scenografska rješenja, ona nužna za realizaciju " Aide " u vašoj režiji, donijela su prijepore i nehotično utemeljila jedan prototip promišljanja. Što se osporavane scenografije Aide tiče, mislim da su prijepori mnogokad i posljedica oskudnog znanja onih koji govore.

Zanimljivo je, nadalje, upozoriti na Freyeva scenografska rješenja koja otkrivaju njegovoj poetici inače svojstveno nadograđivanje dramske riječi efektnim auditivno-vizualnim momentom.

Dakako, žanrovska odrednica mirakul podrazumijeva i stanovita scenografska rješenja koja u principu pretpostavljaju pozornicu horizontalnoga tipa na kojoj se kontrapunktiraju (lijevo desno) raj i pakao, crkva i cirkus, profano i duhovno.

Doduše, dubrovačka je predstava bila u punoj mjeri ambijentalna, tek se naknadno prilagođavajući za gostovanja, dok je u splitskoj, u koreografiji i režiji Yourija Vamosa od samog početka vidljiva režijsko-scenografska namjera prebacivanja u zatvoreni prostor (ipak su na otvorenom samo dvije izvedbe), te je Sustipan poslužio kao okvir, lokacija na kojoj je postavljena (relativno mala) kazališna pozornica.

Nenametljiva dramaturška obrada Mire Muhoberac, odgovarajući kostimi iz fundusa Kazališta i primjerena scenografska rješenja Marina Gozzea te samostalan izbor glazbe samog redatelja, pomogli su redatelju u ostvarivanju temeljne namjere: ispričati priču o isprepletanju triju sudbina, u početku duhovitih, pri kraju tragičnih.

Uostalom, redateljičina scenografska zamisao, uz veoma stručno ostvarenje Mihe Doline, omogućuje izvođenje onoga što se, u prvi mah, čini nemogućim.

Donirani opus Zbirke Božidara Rašice zahvaća kronološki period od šezdesetak godina 20. st. (1930 do 1992.), svih raspoloživih crtačkih (olovka, flomaster, tuš, ugljen, krejon) i slikarskih (akvarel, pastel, gvaš, ulje) tehnika, s preko dvije tisuće radova na papiru, a zbirka sadrži i oko stotinu skicirnih blokova, idejne i radne skice za plakate, scenografska kazališna i filmska rješenja.

Redateljsku zamisao slijedila je kostimografija Irene Sušac, koja se temelji na elementima židovske tradicije, dok scenografska rješenja Dinke Jeričević prizivaju duh Chagallova slikarstva.

Behide je u ovoj izvedbi kao scenografska promjena percepcije pokreta dok je odjeća interaktivni element između tijela, plesača i Behidea.

Ta mješavina imperijalizma, reprezentacije i alternativne kulture i odgovara postavkama predstave Olega Sulimenka, ruskog koreografa koji živi između Beča i Moskve, iako je premijera Made in Austria održana u drugom prostoru, sporo rotirajućem restoranu televizijskog tornja Donau (Dunav) u sklopu Wiener Festwochen 2012. Sa Donauturma pogled puca na cijeli Beč, što je također bila dobra, iako znatno drugačija, scenografska odluka za predstavu koja kao da utjelovljuje svojevrsnu turističku razglednicu Beča.

Scenografska izvedba bila je zanimljiva utoliko što je bila doista jednostavna, s bitnim faktorom u prvom planu starom, željeznom blagajnom koje je na kraju skrivila cijelu predstavu.

Nije razumljiva ni njegova golema scenografska ploha po kojoj se ansambl često otežano kreće.

Na središnjoj izložbi u zagrebačkom Domu HDLU autorice izložbe dr. sc. Ana Lederer i dr. sc. Martina Petranović izabrale su scenografska i kostimografska ostvarenja (u pravilu relevantnih) predstava različitih hrvatskih kazališta, nastojeći iz sto godina povijesti ovih umjetničkih struka odabirati one radove koji u istom prezentiraju i specifičnosti autorskoga stila određenoga scenografa ili kostimografa ali i stil određene kazališne epohe i dostignuća obiju struka.

Osobito pak valja istaknuti scenografska rješenja Dalibora Laginje, odnosno zanimljivo masivnim stupovima omogućeno otvaranje i zatvaranje događanja u dubini pozornice čime i utječe na sužavanje prostora scenske radnje te naznačava usredotočenost na psihološki intonirani odnos Arbenjin Nina.

Human Error je po mnogočemu za autoricu karakteristična predstava jer osim što je na tragu istraživanja i razvijanja originalnih ideja integrirajući umjetnost i znanost, predstava sadrži i multimedijalnu komponentu također jedinstvenu na sceni jer je multimedija jednako iskorištena i kao fascinantna scenografska potpora, ali i samostalna, ravnopravna ideja... pročitajte cijeli tekst...

Scenografska radionica za studente Akademije primijenjenih umjetnosti (APU) iz Rijeke održat će se od 24. do 28. lipnja, u prostoru u sklopu kompleksa Rikard Benčić, gdje će djelovati Muzej moderne i suvremene umjetnosti.

Dubina magle na ZeKaMovoj pozornici uistinu je zadivljujuća, kao i scenografska paleta brojnih zavjesa svjetlosti koje jedna za drugom sipe prema stražnjem planu scene (scenografiju potpisuju Giulia Bonaldi i Anusc Castiglioni).

Superiorno prethodnom dijelu serijala, koji je kao i ovaj film režirao David Yates, novo poglavlje iznimno unosne franšize odlikuju uistinu impresivni specijalni efekti, zanimljivo i donekle intrigantno karakterno uslojavanje mladih protagonista, razmjerno vješto prepletanje ležernih romantičnih s prilično mračnim i pesimističnim dionicama, sugestivno gradiranje ozračja tjeskobe i narastajuće opasnosti, scenografska, vizualna i ikonografska zaokruženost cjeline te raspoloženi nastupi kreme britanskog glumišta.

Kostimografsko-scenografska kompetentnost i relativno dobro pogođena atmosfera, kao i pokoja dobro realizirana scena te fascinantno gracilna Zrinka Cvitešić u glavnoj ženskoj ulozi nedovoljna su protuteža dramaturško-karakterizacijskim manjkavostima, kojima nije naodmet pridružiti i zapažanje o slabom maskirnom tretmanu glumca Nikše Kušelja u ulozi Revača.

Radnja se također odvija u bliskoj postapokaliptičnoj budućnosti, filmskom cjelinom dominiraju razigrana likovna i scenografska rješenja, čak su i glavni glumci isti (Dominique Pinon i Jean-Claude Dreyfus).

Nadmoćan i primjereno suzdržan nastup odličnog Anthonya Hopkinsa, koji varira ulogu Hannibala Lectera iz Demmeovih Jaganjaca, te dojmljiva scenografska rješenja kojima se dočaravaju otuđeni i isprazni životi protagonista, hladnih profesionalaca u potpunosti posvećenih poslu i prisiljenih na potiskivanje osobnosti i emocija, u određenoj mjeri kvare nerazrađen, predvidljiv i ne sasvim logičan rasplet koji ne zadovoljava gledateljska očekivanja i dijelom razočarava, kao i neiskorištena sporedna uloga pouzdanoga Davida Strathairna, osuđena na statiranje i naglašavanje etičkih aspekata djela.

Scenografska metafora nije oduševila kritiku, i publiku premda im je još teže pala činjenica da se Ninagawa odlučio odigrati integralni tekst pa predstava traje tri i pol sata.