Nakon prošlosezonskog uprizorenja Ljepotice iz Leenanea mladog irskog dramatičara Martina McDonagha ovu je sezonu Iskon scena otvorila još jednim suvremenim dramskim tekstom koji je već pohodio mnoge pozornice diljem Europe Enigmatskim varijacijama Francuza Erica-Emmanuela Schmitta (u prijevodu Ksenije Jančin).

Predavanje " Kriza političkoga " održano je danas u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) u povodu objavljivanja hrvatskoga prijevoda knjige njemačkog političkog filozofa Carla Schmitta " Pojam političkog ", a akademik Zvonko Posavec i politolog Nenad Zakošek govorili su o uzmaku političkoga i krizi liberalne demokracije te o aktualnosti Schmittove političke teorije.

Nije nemoguće da je Yoo čitao Schmitta (čiji su pojedini prijevodi objavljeni kod nakladnika i Yoovih knjiga), no vidjeti Schmitta kao njegova inspiratora predstavljalo bi crtu koju ne bi valjalo prekoračiti.

Zanimljivo je koliko je u tom smislu danas djelo Legalitet i legitimitet u politici pravnika Carla Schmitta aktualno.

Žižek ne mora posebno obrazlagati stav da je svaka država utemeljena na nasilju (iako to čini referencama na Benjamina, Schmitta ili Arendt): dovoljno je posegnuti za Starim zavjetom ili bilo kojim fundamentalnim povijesnim tekstom da bi se ta teza u cijelosti potvrdila i rasvijetlila, što on jednim dijelom i čini govoreći o suvremenim implikacijama palestinsko-židovskog sukoba (i predlažući pritom veoma zanimljivo rješenje za Jeruzalem).

Takvo stajalište Carla Schmitta pokazuje da je kod njega štovanja vrjednija etika negoli kod nepopravljivih moralista.

U Weimarskoj Njemačkoj 1930 - ih i u od nacista okupiranoj Europi 1940 - ih mnogi intelektualci poput filozofa Martina Heideggera, pravnika i filozofa Carla Schmitta i literarnog teoretičara Paula de Mana zastupali su pronacističke i antisemitske nazore.

Sada možemo vidjeti zašto je pozivanje na Carla Schmitta ključno u detektiranju mrtvouzica postpolitičke liberalne tolerancije: Schmittovska ultrapolitika - radikalizacija politike do otvorenog rata Nas protiv Njih kakva se primjećuje u različitim " fundamentalizmima " - oblik je u kojem se isključeni politički sadržaji vraćaju u postpolitički univerzum pluralističkog pregovaranja i konsenzualne regulacije.

Ovaj crkveni zahtjev za vjerom u Sotonu neodoljivo podsjeća na teoriju nacističkog filozofa Carla Schmitta prema kojoj morate imati lik neprijatelja da biste formirali društvo.

Marijanović je u prvoj borbi zavšio Argentinca Lucentija, da bi u drugoj izgubio od jakog Francuza Schmitta koji je dogurao do finala.

Dakle, nakon Ljepotice iz Leenanea Martina McDonagha i Enigmatskih varijacija Erica-Emmanuela Schmitta, koje su promašile u barem jednoj od spomenutih kategorija, došao je red na Stvar je u obliku, kako je Lara Hölbling Matković prevela izvorni The Shape of Things.

A pred sam kraj godine, 27. prosinca, u Dramskom kazalištu Gavella gostovala je predstava Posjetilac francuskoga dramatičara Ericha Emmanuela Schmitta u režiji Ljiljane Todorović.

Dramski test Ericha Emmanuela Schmitta je, baš kao i dvije drame koje hrvatska publika poznaje (Enigmatske varijacije izvedene su u kazalištu Mala scena, a Libertinac u HNK u Splitu) filozofska drama.

U tom se sukobu otvara jaz što ga možda i ponajbolje opisuje shvaćanje politike u obrascu jednoga Carla Schmitta.

Ipak, neki moderni povjesničari poput Karla Hoffmanna i Rüdigera Schmitta iz Encyclopædia Iranice navode kako ime znači verbalni pobjednik.

Očito se kod Schmitta radi o sumanutom izopačenju stvari, o pogrešnom shvaćanju ne samo pravila i iznimke, nego i o pogrešnom razumijevanju politike kao takve uopće.

U svojim napadima isti krugovi upotrebljavaju poznate atribute: šovinizam, fašizam, diskriminacija, rasizam, religiozni fundamentalizam te pritom posebno ističu mađarskog predsjednika Pala Schmitta, premijera Viktora Orbana, pa čak i našeg pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.

Schmitta) to je rezultat specifičnosti političkih odnosa u Hrvatskoj - u tom trenutku je neprijatelj bio HDZ i narod mu je pokazivao palac dolje, izražavajući želju čak i za likvidacijom pljačkaške stranke.

Schmitta obično rabe oni koji kritiziraju američke intervencije, napose u Iraku.

Ekstremna se ljevica zanima za Schmitta i kada on u Pojmu političkog naglašava nužnost razlikovanja prijatelja od neprijatelja i ukazuje na pokušaje liberalizma da uguši socijalne konflikte diskursom o miru koji previđa kraj sukoba.

Zamjetno je da se izvorište jedinstva kod Schmitta iskazuje odbacivanjem manjina, počam od Židova.

Suveren je, da podsjetimo na Carla Schmitta, onaj koji raspolaže izvanrednim stanjem.

Studija prof. Schmitta pokazala je da su Hrvati seksualno slobodniji od Britanaca, Nijemaca, Nizozemaca, Amerikanaca, Talijana, Španjolaca, Grka, ali i Srba.

Istraživanje Davida Schmitta ponovno je potvrdilo da su muškarci u većini slučajeva promiskuitetniji nego žene.

Redatelj nove premijere u HNK nije baš debitant, pružila nam se već prilika pozdraviti na Gavellinim večerima njegovu režiju predstave Libertinac Erica Emmanuela Schmitta u izvedbi splitskoga HNK, u kojoj smo, i ne sluteći crnu perspektivu, dobili prigodu zauvijek se pozdraviti s Josipom Gendom, glumačkim velikanom koji je u ulozi Diderota doslovce nosio tu predstavu i time nudio za mnoge novo redateljsko ime kao nadu hrvatskoga glumišta.

Carla Schmitta i politiku kao sudbinu, te ideje VI.

... rasizam, religiozni fundamentalizam te pritom posebno ističu mađarskog predsjednika Pala Schmitta, premijera Viktora Orbana, pa čak i našeg pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.

Na kraju, citirat ću Carla Schmitta iz njegove knjige Croatie; un pays par defaut

U istom terminu, 20. travnja 2013. u 20 sati, iz programa međunarodne kulturne razmjene, uprizorit će se predstava MALI BRAČNI ZLOČINI autora Erica Emmanuela Schmitta, u produkciji Narodnog pozorišta iz Beograda.

Prema nauku Carla Schmitta jedini izlaz iz suvremenog nihilizma, iz beznađa, ništavila i zaborava bića leži u težnji da odlučnom borbom i voljom ostvarimo autentičnost, a taj je cilj moguće ostvariti jedino u zajednici.