Specifičnija imena Hrvatska i Dalmacija ostala su ograničena na gorsko dinarsko, odnosno primorsko područje, a pod širim imenom čitava Slavonija (tota Sclavonia) obuhvaćena su u 13. st. ne samo njihova područja, nego i ono sjeverno odatle, u središnjem Posavlju i u međurječju Drave i Save.

" Mnogi obziri, a nadasve političke uvjetovanosti, učinile su da se latinski pojam Sclavonia, ili talijanski Schiavonia, sa svojim inačicama i izvedenicama, kojekako prevodi ili preriče.

Sve je to Sclavonia, i Hrvati i Srbi su nazivani i općenitim i njihovim posebnim imenom.

Sclavonia je područje sastavljeno od četiri regije: Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije, a to su povijesno, etnički i geografski autohtoni hrvatski prostori, to je cjelovita etnička i zemljopisna Hrvatska.

Već 1250. g. tadašnja provincija Sclavonia, kako se zvala, imala je 20 velikih samostana u kojima je živjelo i do 300 franjevaca, istaknuo je provincijal Sopta i podsjetio da je 1340. g. provincija imala 26 samostana raspodijeljenih u četiri manje upravne jedinice, kustodije, s kustosom na čelu.

1.) Banovac starijeg tipa s kunom ulijevo između dvije zvijezde i natpisom MONETA DUCIS P SCLAVONIA.

Vidiš da je Hrvati i Srbi manjim slovima, što znači da Sclavonia obuhvaća i njih.

Natpis na licu novca preko 100 godina nije se mijenjao, te glasi: MONETA REGIS (ili DUCIS) PER SCLAVONIA.

Svakom iole osviješćenom i obaviještenom čovjeku je razvidno da nema nikakvog slavenskog ili sužanjskog vjetra, kao ni slavenske, slavonske, slovačke ili slovenske bure, nego je riječ jednostavno o " hrvatskoj buri " jer to odgovara stvarnom onodobnom značenju i uporabi riječi Schiavonia, Schiavi, Schiavetto, ili latinski Sclavonia.

Ime Sclavonia nalazilo se na našim slavonskim banovcima kroz 130 godina, od 1258. do 1384. godine.

Ime Slavonija potječe od latinske riječi Sclavonia; u srednjevjekovnim izvorima koriste se izrazi Sklavinija, Slavnija, Slovinje, Slovinska.

Osim toga, slavonski ban Stjepan od roda Gut-Keled počeo je oko 1255. s kraljevim dopuštenjem kovati poseban pokrajinski srebrni novac, banski denar ili banovac (denarius banalis), s likom kune u trku i natpisom moneta regis pro Sclavonia.

Na aversu nalazila se kuna u trku i natpis MONETA REGIS P SCLAVONIA ili MONETA DVCIS P SCLAVONIA.

U prvu spadaju oni s imenom kralja i s natpisom: MONETA REGIS P (ro) SCLAVONIA, a u drugu oni s imenom hercega: MONETA DVCIS P (ro) SCLAVONIA.

Tako dubrovački izvori Slavoniju zovu Slovinje (Slovigne, Slovinia), jer imenom Sclavonia u pravilu označavaju Srbiju.

Sclavonia je područje gdje žive Slaveni, i tu i žive, i Hrvati su Slaveni.

Sveti Frane brodolomac ima sedam poglavlja: 1. Sveti Frane u Hrvatskoj 1212. godine; 2. Tko je o tome pisao?; 3. Koja je to zemlja Sclavonia?; 4. Opjevan pustolovni dolazak Sv. Frane u Hrvatsku; 5. Splitsko-trogirska predaja o dolasku Sv. Frane; 6. Ivan Lučić i Daniele Farlati o trogirskom samostanu; 7. Moje viđenje dolaska Sv. Frane u Hrvatsku 1212.

Sve je to " Sclavonia ".

Zondi je i ostavi opis opsega tadašnje Slavonije: Sclavonia intelligo debet et comprehendi intra Muram, Dravam, Zavum, Colapim ut Voldanum, qvantum diocesis Zarabicensis extenditur, adiunca Posega usque ad Drava ostia, ubi in Danubium se immergit, exclusis provinciis viciinis Carinthia et Carinioa ac Dalmatia, que etiam in Italia Sclavonia vocatur. Opseg je obuhvaćao cijelu sjevernu Hrvatsku.

Od oko 1255. do 1364. s kraljevim se dopuštenjem u Kraljevini Slavoniji kovao poseban pokrajinski srebrni novac, banski denar ili banovac, s likom kune u trku i natpisom moneta regis pro Sclavonia.

Dalje, Hrvata tu nije bilo, kako priznaje sam Antun Radic, a ni u Sclavoniji ih nije bilo.Kako je sclavonia psotala hratska sam radic je rekao, a kako je i rascia postala slavonija pa Hrvatska isto je djelomicno sam rekao.

Herceg Koloman (1226 - 41) prvi je područje svoje vlasti nazivao kraljevstvom (regnum nostrum videlicet Sclavonia).

Kada je Bizant vlast nad Dalmacijom predao kralju Krešimiru IV godine 1069., naziv Dalmacije našao se ispred naziva Croatiae, i od tada pa do 1918. godine nazivi svih naših vladara, njihovi natpisi na poveljama i novcu stavlja ime Dalmacije ispred imena Croatiae (osim u nekoliko iznimaka). Regnum Dalmatiae et Croatiae bio je naziv kojim se označavala hrvatska zemlja između Drave i Dunava, Jadranskog mora i Neretve. (Vidi sliku 1 na str. 11) U ispravama 12. stoljeća kao oznaka za Hrvatsku počeo se javljati i naziv Sclavonia, tj. slavenska zemlja.

Oznaka Sclavonia podudarao se s oznakom Dalmatia et Croatia, te se pod jednim i pod drugim imenom podrazumijevala cijela Hrvatska.

U slučajevima kada je novac kovan za kralja na aversu je natpis: MONETA REGIS P (ro) SCLAVONIA.

Kada se novac kovao za bana, koji nosi titulu Dux, natpis na aversu je: MONETA DUCIS P (ro) SCLAVONIA.

Rengjeo donosi veći broj njegova novca s malim greškama, ali na svima je oznaka MONETA REGIS P SCLAVONIA.

U primarnim povijesnim izvorima se tadašnja Slovenija može naći pod imenom " Sclavonia " ili " Sclavinia ", što nema veze s kasnijom pojavom tzv. Slavena, koji su zajedno s Germanima i Romanima zauzeli dijelove tadašnje Slovenije.

Laurentio mi niže potpisani izaslani komesari došli smo danas 14. listopada 1725. u rezidenciju svetog Petra, apostolskog prvaka, u Cerniku, istoga reda i provincije, smještenu u Slavoniji na vrlo dobrom i ugodnom mjestu, među vjernim katolicima, a u susjedstvu grkoistočnjaka, gdje će se, ako Bog da, uz pomoć dobročinitelja, uskoro početi iz temelja graditi nova crkva i rezidencija većih razmjera nego je sada (... situata in Sclavonia peroptimo et amoeno loco, inter fideles catholicos, vicinatur tamen cum Pseudo-Graecis, ubi favente Deo per benefactores brevi inchoabitur ex fundamentis noua Ecclesia et Residentia excellentioris normae quam fuisset).

Međutim, od početka 13. stoljeća dobio je naziv Sclavonia posebno teritorijalno značenje.