Mrduljašu je nagradu dodijelilo povjerenstvo kojim je predsjedavao Boris Senker, a u kojemu su bili i Sanja Nikčević te Boris B.

A evo što o svemu kaže teatrolog Boris Senker: " Veze trilogije Zero s dvjema znatno starijim hrvatskim dramskim trilogijama, Vojnovićevom i Krležinom, ne mogu se previdjeti.

Književno večer s Milkom Valentom počinje u četvrtak, 18. svibnja, u 20 sati, a o dramskoj trilogiji ' Zero ', uz autora, govorit će teatrolog Boris Senker i redatelj Mario Kovač.

Srećom sve ih je više i kazalište ih sve više izvodi istakao je Boris Senker prije predavanja u Zavodu.

Osim što je obilježena prilagođenim stilom, knjiga zbog svoje namjene (priručnik/udžbenik različitim kolegijima iz nacionalne i opće povijesti književnosti, teorije književnosti...) sadrži i nužnu uredničku aparaturu (za što je zaslužan Boris Senker) kojom se postiže još lakše uporaba autoričinih podnesaka, a omogućava se i proširivanje teorijskih saznanja i predložaka (knjiga sadrži osam stranica Bibliografije relevantne tuzemne i inozemne literature teorijskih djela, drama, poezije, članaka..., Kazalo imena autora i srodnih pojmova, Kazalo pojmova, Bilješke o autoru).

U opsežnu obrazloženju Senker je, među ostalim, istaknuo kako je " Mrduljaš samostalan i dosljedan u svome shvaćanju kazališta kao jednoga od najvažnijih segmenata nacionalne kulture i uvjeren da su upravo za opstojnost te kulture presudni supostojanje popularnoga i ekskluzivnoga, eksperimentalnoga i tradicionalnoga, domaćega i stranoga, gruboga i otmjenoga ".

Umjesto uvriježene periodizacije i razdvajanja pripadnika različitih naraštaja, pokreta i smjerova jednih od drugih, autor ' Dubinskog reza ' povezuje pokatkad samo dva do tri dramatičara, a pokatkad i oveće skupine u međusobno nipošto isključive i razdvojene grupacije ", rekao je Senker.

Nagradu " Marko Fotez " za razdoblje od 2008. do 2011. Gašparoviću je uručio akademik i predsjednik komisije za dodjelu nagrade Boris Senker.

Boris SENKER rođen je 1947. u Zagrebu.

Kao teatrolog Senker se osobito bavio europskim kontekstom hrvatske drame i kazališta nastojeći opisati utjecaj teorijskih ideja na kazališnu praksu i dovodeći dramske opuse domaćih pisaca u vezu s onim što se u njihovo doba zbivalo na svjetskim pozornicama, na koje su i sami znali koji put prodrijeti.

Nije zato nikakvo čudo što je u struci Senker stekao visok znanstveni ugled, te mu je zato i povjereno da u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža bude vanjski glavni urednik Bibliografije kazališta, što je golem višegodišnji pothvat, na kojem Senker radi još od 1990. Boris Senker ipak, nije ostao samo na području kazališne teorije i povijesti nego se okušao i kao kritičar aktualne teatarske produkcije.

Bio je najprije član autorskoga trolista Senker-Škrabe-Mujičić, čiji su igrokazi iz ranih sedamdesetih godina danas nesumnjiv dio hrvatske kazališne povijesti.

Nakon što se trojac razišao, Senker je nastavio pisati samostalno, pa iz toga razdoblja valja spomenuti Cabaret td iz 1999. i Fritzspiel iz 2002. U Akademijinu časopisu Forum tiskani su mu komadi (P) lutajuće glumište majstora Krona (2008.) i Podvala ludosti (2009.); posljednji je nedavno doživio praizvedbu u Splitu.

Drugi dvobroj (46 - 47/2010.) časopisa Hrvatsko glumište s novim glavnim urednikom Zlatkom Vidačkovićkovićem i uredničkim vijećem (Marija Grgičević, Sanja Nikčević, Georgij Paro, Boris Senker, Ivica Matičević, Goran Ivanišević, Zlatko Vidačković) polako je ušao u smireniji ritam nakon prvotne uvjetno rečeno kaotičnosti nastale velikim zaostacima koje se moralo nadoknaditi u broju 44 - 45/2010.

Teatrolog Boris Senker ustvrdio je da, iako ne postoje pisani dokumenti o tome da je Hvarsko kazalište uistinu sagrađeno prije 400 godina, postoje čvrsti temelji da se u to ne sumnja.

Sjetimo se Bakarićeve Smrti Stjepana Radića, Brešanova Hamleta u selu Mrduša Donja, Nečastivoga na filozofskom fakultetu, Hadžićeve Revolucije u dvorcu, Domagojade trolista Mujičić-Senker-Škrabe, a poglavito Kušanovih sjajnih i drskih Tornja, Svrhe od slobode, Naivaca, Vaudevillea.

Senker je teatrolog i pisac satiričnih drama.

Nakon uvodnoga dijela, za taj segment kulturne djelatnosti zadužen Boris Senker ovako opisuje ciljeve Nacrta: »Uz sanaciju i modernizaciju infrastrukture i povećavanje opsega i kvalitete rada, decentralizirati i prerangirati kazališne ustanove, diverzificirati izvore njihova financiranja, obrazovanje prilagoditi njihovim potrebama i povećati razmjenu među kazalištima.« Da bi se takav cilj ostvario, ili da bi se barem krenulo na put sustavna rješavanja problema koji stoje na putu navedenoga cilja, Nacrt strategije nalaže niz mjera.

U Vijeću za dramske umjetnosti nalaze se Sanja Nikčević, predsjednica, Boris Senker, Joško Ševo, Trpimir Jurkić i Romano Bogdan.

Ako ćemo pravo, vulgaran je i trojac Mujičić-Senker-Škrabe, pa svi hrle na Opatovinu.

Autor teksta Boris Senker ugledni teatrolog i jedan od naših najboljih znalaca kazališta, ujedno je i autor (ponekad koautor) mnogih scenskih uspješnica, posebice onih kabaretskih.

Na skupu su izlagali brojni kulturni djelatnici i akademici među kojima su Zoran Ferić, Velimir Visković, Andrea Zlatar Violić, Boris Senker, Bruno Kragić i drugi.

Autori tekstova o glazbi (Erika Krpan), diskografiji (Dubravko Majnarić), umjetničkom obrazovanju (mr. sc. Naima Balić) isti su kao i u prvoj knjizi; u ovoj drugoj o operi i baletu nešto kratko napisao je prof. dr. sc. Boris Senker.

Već sama ideja da se Krleža, Matoš, Šenoa i Zagorka dižu iz groba i komentiraju sve što se danas ovdje događa više je nego intrigantna, a Boris Senker ju je vješto realizirao.

- Te 1982. postojala je cijela škvadra, ajde recimo intelektualaca, koja je išla na utakmice, Ante Peterlić, Božo Senker, Mirko Tomasović, Želimir Mesarić, Ivica Vončina, Vlatko Duić, Žarko Potočnjak, Zlatko Vitez.

Napisao je partiture za više od stotinu kazališnih predstava (Shakespeare, Bulgakov, Ostrovski, Šenoa, Marinković, Brešan, Mujičić-Senker-Škrabe, Turgenjev, Nehajev, Goldoni, O.

Iz svega izbija njegova potreba za dubokom prisnosti prema tvari kazališta, prema živom kazalištu, ali unatoč tomu sve njegove vizije, svekoliko njegovo nagovaranje kazališta na to da se napokon baci u žestoki ljubavno-ljudožderski odnos s njegovim tekstovima, da njegovim riječima podari živa, gipka, zadihana i znojna ljudska tijela, oblike, glasove, zvukove i boje, sve to zasad ostaje u području čiste teorije jer u našem kazalištu već godinama nema ni eksperimentatora ni bilo kakva razumijevanja o hrabrosti, znatiželji i pripravnosti na rizik izazivanja javnog skandala da i ne govorim za valentovski shvaćen eksperiment. (Boris Senker)

4) POVIJEST UDRUGE Nemamo napisanu kratku povijest udruge računala sam da ćemo na webu moći koristiti jedinicu iz teatrološkog leksikona koji radi prof. Senker ali ni on nema još autora te jedinice.

Nino Škrabe, član nekadašnjega troglavog zmaja domaćega pučkog kazališta Mujičić-Senker-Škrabe, vratio se na histrionsku Opatovinu prije nekoliko godina obradom Šenoine Ljubice, dok se u Kazalište Komedija, koje još pamti izvornu verziju njihova mjuzikla O Kaj, vraća Zelenim kakaduom.

U to sam vrijeme već bio okrenut i kazalištu - Malo kazalište Trešnjevka - Senker, Mujičić, Škrabe - Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici.