Dobro da nam još nije razmontirala Spahu. Sve je OK rekoh supruzi, sjedoh za volan i mi nastavismo put.

U knjizi Otkrivenja čitamo: " Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo " (Otk 3,21).

Već se uzradovah, kako ću zdravo stići u dolinu, do koje nije bilo ni po sata hoda, ali me jednim mahom zakvači grč u desnoj nozi, pa koraknuh jošte nekoliko puta, a napokon sjedoh na nekakav panj, što je ležao na rubu ceste.

Ja pomislih na majku, na otca, na sve što mi je i sveto i milo, pa sjedoh na panj, i očistih svoje lice.

Ja - s vrata pravo prema trgovcu i sjedoh do njega, a kundure što sam ih u ruci drzao, pruzih onom junaku.

Kakve halucinacije... Razocarana njegovom reakcijom, napustih tu neobicnu rezidenciju te sjedoh na svog carobnog tuljana sa zelenom kravatom te odjahah u suton... u potrazi za novom pustolovinom..

Radijski voditelj, glasom da se smrzneš do apsolutne nule reče: Vlada Republike Hrvatske i Predsjednik republike Hrvatske, Stjepan Mesić objavili su večeras u 18 sati proglas koji kaže: Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, damama i gospodi, hrvatskom narodu: UMRO JE SIR ARTHUR CHARLES CLARKE Jebate procijedih, noge mi se odrezaše, kosnulo me to, osjetih laku vrtoglavicu pa sjedoh.

Ja još nešto malo peglala, pa sjedoh i uključih se u raspravu: - o bolonjskom (sin im se sprema studirati) - o razlici u statusu kad završiš 3 2 na veleučilištu ili sveučilištu - o novom nazivlju kojeg nikako zapamtiti, pa si neki bakalar poslije 3 godine, a nakon još dvije magistar - o pravima radnika kod privatnika-poslodavaca - o tome je li glupo propisivati obavezno srednješkolsko obrazovanje ili ne - o cca 2500 kn koliko će potrošiti na sve moguće ovjere dokumenata, na plaćanje prijave za prijemni ispit, na vozanje do zagreba i varaždina, cestarine, i još nešto što se sad ne mogu sjetiti - o tome kak je raskopan Kvaternikov trg, i kak mu je trebalo cca sat i pol od remize do maksimira, o borongaju u kojem se baš ne snalazi - o jedno trodnevnom obilasku gradskog i županijskog ureda za nešto, a sve u svrhu pronalaska njegovih papira koji su se« izgubili ».

Ja sjedoh, ali čovjek cupka s noge na nogu... i ponovo krene u napad.

Nasmjesih se, i sjedoh u auto.

Sjedoh na kola, povezoh se put Susjeda.

digla se ja napokon iz kreveta. zalijenila se. pušim cigaretu i mislim da je vrijeme za jedan dugi vrući tuš. nikako da se vratim u rijeku. još uvijek u zagrebu odmaram i uživam u blagodatima studenskog života. ma još malo pa kraj mog studiranja. za mjesec dana. i manje. i onda slijedi ljeto. puno uzbudljivih događaja. manje uzbudljivih nego prošlo ljeto jer sada je tu moj dragi. kojeg sam i upoznala ljetos i to naravno u pijanom stanju. koka 1 i ja cijelu sezonu tako uživamo. kupamo se i idemo van. no ja sam uvijek bila za više pijače, a koka 1 je ta koja pazi na moje ponašanje. a taj moj dragi je tako došao u crikvenicu na ljetovanje. prvi put kad sam ga vidjela izgledao mi je poput djedice. sjedio je na kamenu dok smo se koka 1, ja i njen bratić kupali u moru. bilo je to noćno kupanje. dragi je cijelo vrijeme šutio. ne znam da li mu je bilo neugodno što me vidio u kupaćem ili zato što je njega bilo sram se skinuti. hihi. onda za par dana ja i koka 1 dogovorismo se da odemo piti s njih dvoje. meni je to sve išlo pomalo na živce jer njenog bratića nisam mogla podnijeti a i taj moj dragi nije mi tad bio nešto previše zanimljiv a kamoli privlačan. no tu večer je počela padati kiša baš kad smo koka1 i ja već zasjele na plaži i počele gutati crno vino. bratić od koke 1 je tad nazvao i rekao da bi bilo najbolje da dođemo kod njega. želudac mi se okrenuo ali s druge strane baš mi se zajebavalo tako nekog kao što su njih dvoje. atmosfera u toj kući je bila nevjerovatno dosadna. dragi se, budući dragi previjao na stolici i vidjelo se da mu je slabo od svega. ja sam se zabavljala jer mi je bratić od koke 1 htio pokloniti kalendar od 50 centa. i na kraju nije bilo ništa. budući dragi otišao je s tim malim ljigavim stvorom van, a koka 1 i je doma. nakon nekoliko dana ja sam opet izašla van i molila boga da ne vidim njih dvoje jer su mi stvarno išli na živce. kad sam malo popila i bila in the mood došla sam na to mjesto u crikvenici gdje se navodno skuplaju alternativci hehe to je mjesto uvijek bilo užasno. poprište debila i ostalih kretena. sjedoh ja s bocom, a eto ti to mog budućeg dragog. pozdravio me je onako kako to rade tipovi koji misle da mogu zbariti svaku. ali tad mi je baš bio sexy. jer ja se naime palim na sirovine. volim bijele potkošulje. iskreno to nisam ni znala do ovog ljeta kad sam se palila na ljepotane kojima je ego veći od kurca. ma i moj budući dragi je lijep no on je baš jedna velika muška sirovina s ćelavom glavom i pun tetovaža. i da ne zaboravimo sexualni apetit. i tako dok je on meni pričao neke muške gluposti ja sam se napalila na njega. htijela sam odmah ga skunuti i skočiti na njega no to naravno cure ne rade tako brzo već ih se treba malo motati oko malog prsta. nakon nekoliko dana opet sam izašla van, i on je opet bio tamo. i tako dok smo pijani vrludali. odjednom sam se s njim počela ljubiti. i nikad ne bih rekla da se takav tip zna ljubiti ali on je znao. i to fenomenalno. počeli smo se ljubiti sve češće. na kraju je navalio kao manijak na moju pičkicu ali nije ju dobio još dugo vremena. kasnije mi je rekao da je puno drkao na nju. naravno niti ja niti on nismo se mogli zadovoljiti samo s jednom osobom, pa je on tako bio s nekom mulicom s velikim sisama do dva ujutro a onda bi nazvao mene. naime ta mulica s ogromnim sisama bila je svima neosvojivi trofej, upravo zbog tih sisurdi. ni ja nisam bila nevina, već sam se pipkarila s dva tipa. jedan je baš drag i super i mislim da je odličan dečko ali samo za prijatelja jer me nije uopće uspio napaliti, a svi znamo da je to meni jako bitno. ma zapravo kome nije. drugi je tip imao mali mozak i veliku kitu (to znam zato što mu je neprestano bila u zraku), i nije bio ništa više od toga. samo za nekoliko sati pijanstva. a onda je moj budući dragi morao otići natrag u zg. znala sam da mi neće biti toliko zabavno ali slali smo si poruke a zatim me počeo i zvati. primijetila sam da se odvažni dečki ne boje razgovarati na telefon za razliku od onih sramežljivih koji šalju poruke. na kraju je dragi odlučio ponovno doći u crikvenicu. našli smo se odmah, poljubili se odmah i bili zajedno do jutra. jest da me htio poševiti ali dobio je samo puno mojih poljubaca. tih nekoliko dana koliko je bio u crikvenici ljubili smo se stalno. naravno tada je još uvijek volio ševiti tu mulicu u šupak. ali shvaćam. takve sise se ne odbijaju. a onda je opet otišao u zagreb. i dalje smo se čuli telefonom ali meni je to bilo sve gotovo jer je i ljeto bilo na izmaku pa ti je odmah sve jasno. onda me budući dragi pozvao da dođem u zagreb. ja sam si mislila ma kakve su to gluposti i što li ću ja tamo kod nekog tipa koji misli samo na jebačinu i kako u sebe strpati što veću komadinu mesa. ali poslušala sam savjet tog dragog dečka s kojim sam se ljubila po ljeti i otišla. bio je vrlo sretan kad me vidio na stanici a i ja sam bila živčana. instinktivno sam ga poljubila i već sam ga prisvojila. a bio je baš sladak. vidjelo se da je usisao i očistio cijeli stan prije mog dolaska. tu večer smo išli van s njegovim frendovima i tada sam bila njegova prijateljica iako smo se ljubili. a tada je meni u glavi sinulo da je on zapravo taj kog želim. jer to je onaj čudan osjećaj. svaki put kad me poljubi mene prođu žmarci. i naravno navlaže mi se gaćice redovito. i još uvijek je tako. znam danas nakon osam mjeseci da ga jako volim uza sve njegove mane. evo naprimjer jutros mi je uzeo sve žvakaće i sad sam luda. i nemam pojma zašto sam to morala ovo sve napisati ali došlo mi je. on je jedna posebna osoba, iako se čini grub i ponekad nedostupan. i što je najvažnije brine se o meni. sad se osjećam kao da me je netko iscijedio

Lijepo sjedoh na tramvaj i dođoh doma.

Baš kad sjedoh pred ekran računala kako bih, u posljednjim sekundama isteka roka za pisanje Tjednog retrovizora počela nabirati čelo, bacih pogled na večernje aktualije s naših portala.

Sjedoh pored njega i nakon kratke šutnje on doda: - Zvijezde su lijepe zbog jednog cvijeta što se ne vidi...

I smrdi. " Potpuno dotucena, sjedoh nazad na stolicu.

Gubitak vida kažu da je normalna pojava s godinama.Kad te pregazi čtrdeseta svi kažu kratke im ruke i žale se na slab vid.Doktori propišu dioptriju i ko problem bude riješen.Ma većina tog svijeta ode na pijacu pa po svom mišljenju kupi naočare samo da ih ima za prvu priliku i tako to ostane godinama.Šta se dešava s onima koji dosta često i dosta vremena provode ispred komjutera.Uglavnom svi oni još mnogo prija osjedte potrebu za pomagalom zvanin naočale.Tako i ja sama sam u tom svijetu kad skoro svake godine se po malo pomičem naprije.... Kad prije neki dan nešto mi uštopa kopjuter i dok se to sve sredi ne znam ni kako, ali već za tri dana nisam morala da koristim naočale da bi nešto pročitala.mislim ja to slučajnao.Kad ono napravi se kompjuter ja stavrno sjedoh h da vidim šta ima i to bez pomagala.To potraja čitava dva dana, već treći sve se vrača na staro.e sad ja samu sebe pitam šta je bolje ovo sve piskarati i čitati ili oći štediti ni sama više nisam pametna.Ipak bila sam toliko svjesna da to primjetim........

Znam da vas puno toga zanima ali nakon što odbih te lijepojke nakon lijepoga i nadasve ugodna druženja;) sjedoh u stroj i okrenuh na 23:19 h.

Dobar dan, rekoh i sjedoh na stolicu.

Malo prije nego sjedoh za tipkovnicu razgovarao sam sa tvojim kolegom oko onih 2500 stranica tužbe protiv Srbije i pitao ga jesu li ili ne popisani i konc-logori u Srbiji.

Malo me zasitilo sve skupa, pa sjedoh da sredim misli.

Kad sjedoh uza sto da pišem, bijah snažan i mišljah: ispisat ću se i dobiti pare.

- Kako sjedoh - tako me krenu; dobar sto na uloženih dvadeset.

Sura iz časnog Kur ana su lagano milila preko njegovih usana i ne želeći ga ometati sjedoh na stepenice koje su vodile na zadnje vrata autobusa.

I tako se oprostih od rodbine te od svojih i sjedoh na dodijeljeno mi mjesto.

poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje. on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke ali ne samo hrenovke već i druge stvari banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice, ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan možda je bio malo čudan no u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao, bio je čak natprosječne inteligencije i psihijatar nije znao što da misli o tome. na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad. odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu, nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku, običnu HRENOVKU moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare? moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji hej, komercijalnoj televiziji moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada... - dobar dan, voznu kartu molim - nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom... lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br. 7 prema atelijeru. izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim. prolazeć ' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući. uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu. crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu pssss... otvorio sam limenku i nazdravio Isusu, respect stari, rekoh no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki što svećenik misli o tome, kopkalo me ušao sam u ispovjedaonicu. oče reci sine moj sanja sam noćas Krishnu, rekoh gadno, reče on gadno rekoh ja i, upita on pokazao mi je hrenovku. auuuuuu ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku auuuuuu znači gadno gadno, sine moj i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja. i? učinio sam to ne valja sine moj, ne valja ne? veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu pimpek? da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži pa zar to nije grijeh jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu. oče, jeste li sigurni? sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti? pa sad kad sam već tu, što ne svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina. oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan. dobar je rekoh. i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram? ne hvala, oče još nešto sine moj? ništa više. onda pax vobiscum six pack, uzvratih ja. izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera. u atelijeru stvari počeše dobivati smisao. istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata...

ah, toliko mi se toga nadogađalo da zapravo blaženo čekam hladnu frontu ispod koje ću se, kao ispod popluna, sakriti, kenjuckati po malo i čekati proljeće. zadnji sam topli dan vikenda posvetila obilasku Maksimira, za koji ne znam kaj se čeka da ne postane lepi parking kak Bog i gradski oci zapovedaju. prošetah starom zelenjavom i sjedoh na klupu ispred ulaza u zvjerinjak. nedjelja je izmamila sve kaj imaju nekaj u kolicima i u trbuhima, jer takvu kolonu trudnica i malih beba ne vidjeh još od davnih vremena kad je životna opcija bila puno jednostavnija i svodila se na dnevnu: raditi i jesti i noćnu: ševiti i spavati. u ta vremena lijepa naša nije jaukala nad natalitetom, a nismo bogme ni toliko jaukali općenito kao danas. ono kaj me ošinulo na tom prastarom ulazu u zoo, ofarbanom valjda tridesetipetim slojem zelene uljane, jesu bila dva zaštitara s pištoljima oko škembih koji su se onak lepo isticali, tako da su dječica koja svladaše dar govora komentirala i prstićima starcima pokazivala iste. sad, pitanje je zakaj su se ta dva dečeca naslonjena na ogradu tak vidno oboružala, jel ' su se lavlje gitre spizdile od korozije ili su bili u nekoj sačekuši, uglavnom prizor nimalo lijep. istovremeno, isti se uklapao s apokaliptičnom prašinom koju su podizali planinski bicikli i njihovi vozači sveudilj parka. mislim nemam ja ništ protiv biciklih, eno ih tri mi doma sparkirana, al poslije sve te jurnjave imala sam osjećaj da sam hodajuća reklama za našicecement. na vidikovcu pak, gdje odlučih popiti kavu u miru, izložba pasa svih boja i veličina. i sad, naravno, nemam ja ništ protiv pesekov, doma mi tri čuvaju hižu, al popiti u miru kavu predstavljalo je iluziju kao što je iluzija da će nam poslije ikojih faking izbora biti bolje. jer, vučjak je režao na pudlicu, pudlica je režala na labradora, labrador je kezil zube na ovčara, ovčar je izgledal kaj da bi na mestu oderal irskog setera i od njega napravil ice il kak se već zovu te čizme u kojima i anoreksičarke izgledaju ko polarne medvedice. tjedan provodim čekajući jesen i promatrajući kako lokalne časne dižu bijele dvore, a još lokalniji novi župnik kresa posljedne zelene grane u kvartu. nema više zelenog, jebeš zeleno, sad je valjda na redu crveno kak veli teta koja se u posljednje vrijeme deklarira da je miš i da je mokra kao miš. a zapravo sam u tom čekanju htjela s nekoliko riječi, jer ionako su luzeri preplavili i novine i telku, popratiti i dinamo i repku i sve ove s loptom. ja se fakat ne sjećam kad smo se mi veselili gledajući te loptače. dok bilić nastupa na telki ko neki grčki mudrac koji samo kaj ne veli... sve teče... sve se... a ništ se ne mijenja. samo nogomet i nogomet, ostali sportovi ne postoje bemvamviziju. otvoriš novine i prestraši te jurčić, otvoriš telku i bilić obećava da drži galaksiju pod kontrolom i da smaka svijeta sutra ne bu. na nacionalnoj razini slavimo kelavu koji BRANI, a nismo u stanju zabiti gol. nu nu, sad kad je medijsko carstvo, poput prošvikanog betmena zakrilil blagoglagoljivko bogobojazni koji kakti voli plavo a djeluje kaj da je furt na bilom, sad bumo s još više žara i mara hvalili svaki poraz. jer svaki poraz je uvod u možebitnu pobjedu i taj uvod gledamo pokorno na svim medijima začinjen reklamama drugog velikana jada nam više ne naše u obliku carskog mesa na akciji i žabljezelenih pofutranih šlapa za najmlađe za cijenu pet litara " izvorske " vode istog velikana. jesen može početi, pametni ježurka je već ionako odavno emigriral.

Revan budi i obrati se 20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. " 21 " Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo. " 22 o ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama " II.

Uzeh pušku i telećak, oprtih se, pa pođoh u zadnje dvorište i sjedoh pred kućom, gdje se bješe smjestio sud naše brigade.

Sjedoh na divan i čekah kobnu ponoć.