Čekajući tako svoju " drugu glavu ", u kojoj je pospremljen veliki dio moje poslovne pameti, snalazim se nekako... poslovi koji mogu čekati, čekaju, a za one neophodne, koji se moraju obaviti, šetam i skitam od " škatule " do " škatule "... a ujedno koristim priliku za " generalku ", koju je u svakom poslu, isto kao i kod kuće, potrebno s vremena na vrijeme obaviti... kojom brzinom se kod nas mjenjaju upute, propisi, zakoni... mogli bi mi, po ovo još malo jedva živućih poduzeća, svako malo bacati, jer " stvari " tako brzo prestaju biti aktualne, tako im je došao kratak rok trajanja, i dok se još nismo kako treba ni ušaltali, njih je već pregazilo vrijeme...