Rafaela odabrala je i predstavila djeci tri aktivnosti za ovo druženje: upoznavanje s molitvom časoslova, susret s likom sv. Skolastike i radionicu izrade suvenira od kamenčića.

Ja sam gledao kako jednolične poze, iste fizionomije, izduljene ruke, uobljene obrve... kako forme ljudske ostaju u slikarstvu kroz stoljeća jednake i kako se ono malo pomalo oslobađa dogme, autoriteta i skolastike i - ruke postaju punije, prsti gibiviji, poze raznolikije, fizionomije bogatije: - kako u jednoj grupi Rubensovoj ima više heterogenosti, komplikacije, istine i individualizma, nego u starim raznim slikama raznih autora raznih stoljeća.

Misno slavlje na blagdan Sv. Skolastike, prve benediktinke i sestre svetog Benedikta u crkvi Sv. Marije u Zadru sinoć je predvodio nadbiskupov tajnik don Dario Tičić.

Pa taj kaos, ta tama koja se sterala nad bezdanom, ta suptilana teologija stvaraja, degeneracije i regeneracija ne samo da je prevediva i lako shvatiljiva, već u svom racionalnom ruhu ima čudovišne emfaze u teološkim sustavima skolastike, dočim je kao izvor nekakve mističke meditacije itkako bliska i poznata, recimo, jednom Ivanu od Križa.

U Rusiji je dva puta došlo do snažnog prodora zapadne filozofije, karjem 17. st. prihvačenjem katoličke skolastike i početkom 19. st. prihvaćanjem njemačkog idealizma.

Posljedica toga je da su prestali proučavati skolastike koji su do tada dominirali stoljećima.

Evo jednog jednostavnog misaonog eksperimenta: što bi za povijest bili Platon bez Akademije ili Aristotel bez Liceja, a obojica bez patristike i skolastike?

Način predavanja nekih nauka se vrlo razlikovao od načina koji je vladao u cvatu skolastike.

Najnovije konstitucije žele da se lektori nastoje držati svom dušom franjevačke škole, a druge skolastike, osobito sv. Tomu, neka uvelike cijene.

Glavni oltar mramorni sa slikom Propeća i carice Jelene i svetohranište; kraj oltara su dva mramorna anđela; drveni oltar prema puku; mramorni oltar s drvenim gotičkim kipom Pietà; mramorni oltar za relikvije; na ulazu velika kamena škropionica; drveni kipovi sv. Benedikta i sv. Skolastike.

Ovo mišljenje donekle zastupaju dva giganta skolastike sv. Toma Akvinski i sv. Bonaventura.

Benedikt se jednom prilikom za vrijeme velikog nevremena zadržao duže kod Skolastike, u duhovnim razgovorima " o radostima nebeskog života ".

Za skolastike (XI-XIII. st.) veliki teolozi (Anselmo Canterburyjski, Albert Veliki, Toma Akvinski, Bonaventura i Ivan Duns Skot) anstotelovskim će kategorijama nastojati izreći objavu i produbiti odnos razuma i vjere.

Iz toga proizlazi, kako dalje slijedi u tekstu, da svaka država ima pravo na obrambeni rat, kao što svaki čovjek ima pravo na samoobranu, što je prijeporni kriterij kasne skolastike o dopuštenosti ratovanja poznat jednostavno pod nazivom bellum - iustum (pravedeni rat).

Sveti Bernard (1090. - 1153.), opat iz Clairvauxa, teolog i filozof rane skolastike, redovnik-monah i mistik, svojom snažnom duhovnom pojavom i osobnošću rehabilitirao je ozloglašeni srednji vijek.

No jakom voljom i marljivošcu popunio je i tu rupu studirajuci skolastike i stoike.

Rekao bih da je takvo (popularno) shvaćanje filozofije nastalo još u vrijeme skolastike (kada su " filozofi " raspravljali koliko anđela može plesati na vrhu jedne igle) tj. kada se je ljubav prema mudrosti počela pretvarati u ljubav prema knjiškom znanju.

Stoga je razumijevanje aristotelovskih koncepata potencijalnosti i aktualnosti nužno za skolastike i kršćanske filozofe.

Averröes je svojim tumačenjima Aristotela i origilnim filozofskim radovima bitno utjecao na razvoj aristotelizma i skolastike uopće u kršćanskoj Europi, dok je u islamskoj svijetu zaboravljen.

Praksa modernih filozofa sve mi više sliči onoj iz srednjovjekovne skolastike.

Na kraju članka autor u kratkim crtama navodi utjecaj skolastike na druge slavenske narode, te zaključuje da je skolastičla filozofija imala jak utjecaj na kulturni život Hrvata i Slovenaca u 19. st., jer je jedino kod njih imala i stvarno značenje.

Kao što ne postoji niti jedan razlog da Tomislav Dragun ima bilo kakvu veće pravo da reprezentira Hrvate od Kangrge, tako ni Ladislav Ilčić, osim svoje glasne i bezobrazne skolastike, nema niti jedan argument u prilog tvrdnji da je upravo on, a ne ja, produktivniji zagovornik obitelji i nacije.

Hutten će se razviti u borbenog zastupnika humanizma i Lutherovog pristalicu. [ 40 ] Povod otvorenoj borbi protiv skolastike i izvanjske crkvenosti u Njemačkoj bio je spor oko Reuchelina.

Dvadesetih godina 20. st. biti će pokušaja sinteze skolastike i zasada moderne filozofije, jedni će pokušavati povezati tomističku filozofiju s Kantovom transcendentalnom filozofijom, dok će se u Francuskoj nastati tendencija dialogiziranja s filozofijom H.

Tako će neoskolastika postati novim oblikom skolastike.

Npr direktni nasljednici srednjevjekovne skolastike (de Vitorio, Las Casas) željeli su ograničiti vlast europskih vladara nad američkim domorocima, ističući da oni, iako nevjernici, imaju pravo na život, slobodu i vlasništvo-kao ljudska bića podložni su istom prirodnom zakonu kao i kršćani.Da su ih barem slušali, jel da? No, jedno je doktrina, a drugo praksa društvenog sustava Europe u 16 stoljeću.Okriviti samo doktrinu a izvaditi je iz povijesnog konteksta je-besmisleno.

Autor na početku članka daje pregled povijesnog razvoja skolastike kako bi pojasnio značenje termina skolastika i neoskolastika. Svoje povijesni pregled započinje značenjem te riječi u antičkoj grčkoj gdje se termin σχολή redovito prevodio kao mir, dokolica, odmor ili slobodno vrijeme. U srednjem vijeku javljaju se termini scholasticus koji znači časni naslov u društvu i schola kao zajednica ljudi koja teži za istim ciljem.

Nastavlja sa novovijekim shvaćanjem toga pojma kao oznake za teološko filozofske škole visokog i kasnog srednjeg vijeka, gdje počinje identificiranje skolastike sa srednjovjekovnom filozofijom i teologijom.

Drugi, pripremiti skolastike za svećeništvo, tj. pomoći im da razviju sentire cum Ecclesia s obzirom na sveopću i mjesnu Crkvu, da razviju pastoralnu osjetljivost za potrebe ljudi našeg vremena, te da steknu praktične pastoralne i liturgijske vještine koje svećeničko zvanje traži.

Za skolastike (XI-XIII. st.) prevladava aristotelovski utjecaj, posredovan preko Boetija i Averroesa.