kaj da ti pametno kazem neg da nisi normalna.......... jebote kotacici ti skripe opasno, sta se tek desava u zavojima, po kisi i po mraku.....

Azra - Mon ami kakav je slučaj biti rođen na istoku ne znam ali osjećam se upravo tako kakav je slučaj biti rupa na palubi ne znam moj osjećaj je beskrajna samoća kakav je osjećaj biti obojena slika izložena na saint germain des pres slučaj mon ami sjedeći dugo na obali tražio sam vezu s tobom i kako to da povorke ljudi čudnih sudbina nikad poražene nečim što nije strah ljubav ili bijes (ili možda ljepotom naslaganih godina) mirno plove između klošara živeći u prošlosti iza osvijetljenih lađa i kako to da drveni podovi tako obično skripe dok se neko sprema na odlazak po kiši i kako to da su suze stvarne i tihe i uporne i mazne i ljepljive bas kao i žena poslije rastanka kad ostane sama slučaj mon ami sve su to naslagane godine iza osvijetljenih lađa

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

Zamalo sam se ustvari i ubio, kad sam naglo zakocio pred tramvajem, pred kojeg me je naglo odvela kombinacija neodlucne ceste, celavih i polupraznih guma, mokrih ulica, i skripe kocnica.

Ako jest, onda nije imao drugu misao dok nije dosao tamo, vec se misao " Idem sad tamo idem sad tamo idem sad tamo idem sad tamo " razvukla cijelim putem od istrcavanja iz kuce, preko sjedanja u auto i brze voznje, do skripe kocnica na Hooters parkiralistu i ulaska u " restoran ".

Ici cemo u srijedu da vidimo sta ce biti i da li skripe pluca ili je ok.

Iz tih misli prenuo me zvuk skripe vrata na ulazu u sobu.

Nema nikakve skripe i cvrcaka, cak ni na tracnicama

Mane, za sad (kupljen je 4/2003): original pakne od Pezoa su shit, i stalno skripe, makar sad imam nove, promjenjene.

Ima tu skripe i u Cicinoj momcadi, al je bar svatko tam di mu je mjesto, i decki su dobili vjeru u sebe.

Par puta smo trcali van nakon skripe kocnica da bi nasli malce na sred ceste i jako, jako ljutog vozaca koji ih je skoro puknuo.

Skripe tracnice dok se naginjemo, osjecam se kao u luna parku mozda povratim al steta nema nikog do mene

Veljaca je pakleno pocela, nisam znao di mi je glava a di rep, ne znam vise datume, ali ono, krenulo je da je u cetvrtak mislim da je to bio 1.2. jedna cura imala 18 rodjendan, pa smo otisli na tu festu u rollerskate park, uredjen ono ala 80 - te disko rasvjeta i to, rošule i sve to, bilo je dobro, dan poslije isao sam na izlet sa mojom automehanicarskom radionicom, nas 40, isli smo u skolu sigurne voznje, nisam ja imao pojma sta ce to biti, ali sta me briga ne idem u skolu dosli mi tamo a ono, mi cemo zapravo stvarno ucit kako sigurno vozit, prvo smo vozili ford mustang, drama potpuna, mustang je imao kao pomocne kotacice na zadnjoj osovini tako da je tezina auta bila prabacena na te ajmo reci balinjere, znaci, svako skretanje zadnji kraj auta bi poceo plesat i zanosti, to je ubiti bila simulacija voznje na ledu, kako je to bilo dobro oko cunjeva, pa pocne nosit motaj kontru, ma ludino, onda smo imali jos dvije vjezbe, pun gas pa oko cunjeva, skripe gume zanosi zadnji kraj, ludnica (to sam vozio mazdu 6, bez kotacica), nisam nikome rekao da ja nemam vozacku i bas sam jako dobro odvozio to sve.

Ako propustis, nikada vise nece naici, ostatak zivota provesces, vozeci se obicnim transportnim taljigama, rasklimanih stranica, nepodmazanih tockova koji skripe i cvile

Kako samo voze, ulijecu u zavoje, privrcu se, skripe gumama.... onaj ko nije vidija uzivo, neka ode pogledat.

One polikarbonatne (transparentne) nisu za " teskase " - pod jacim teretom skripe (a kad nesto skripi, sigurno ce s vremenom i puknuti).

I mene koljena rasturaju i skripe dok hodam jer su ostale mrvice ligamenata polomljenih.. he he.

Ima duhova koji glame (razbijaju skripe cak i teski namjestaj premjestaju) i ima onih koji premjestaju stvari..

Auto je star, i to je istina.Dakle, niti ce svaki zazor biti na svom mjestu, niti ce sve plastike unutra bit bez ikakve skripe, i po svoj prilici ima i neku kilometrazu, koja ce trazit promjenju dosta toga (amortizeri, lamela, itd, itb), ali auto ima 50:50 raspored mase, ima nazad multilink, naprijed neovisni McPherson... i slazem se da je to daleko od najmodernijeg, ali gorespomenuti Punto nema nista od toga..

Cijelo vrijeme kocnice skripe i cvile

Brzo se unistavaju, tvrde su, skripe, a nikako ne podnose teskase

Bio sam nedavno na optici i lik mi spusta auto nazazad na tlo.. i malo skripnu amortizeri.. i govori mi ovaj lik sto radi optiku.. kao.. skripe ti amortizeri.. bla bla... ko.. mogo si stavit plinske.. bla bla.. vidio bi sto je prava stvar... kaze.. ako ne na sva 4 onda barem naprijed..

Po ljeti niti posebno skripe niti bjeze po ljetnim kisama kao npr SAVA S3

Vozim se ja po Aveniji Dubrovnik u skroz desnoj traci (tamo malo nakon benzinske nasuprot Trnskog) i odjednom auti ispred mene naglo koce i zaustavljam se a auto iza mene jedva koci, auto iza njega vec jako skripe gume i treci pogađa drugog i drugi prvog.

Na Crosuzuki forumu se ljudi zale da im skripe sicevi

Opcenito, problem je (ne samo kod tvog 207) nego i gro drugih autiju sto su plocice radjene od pretvrdoga materijala.... (" nove " norme zabranjuju upotrebu azbesta u njima), pa ti kao rezultat skripe, i to kako kazes na manjim brzinama..

Na kraju krajeva, zar ti duhovi nemaju pametnijeg posla nego da skripe ljudima po tavanima

Jedino je zvuk montiran, nema sanse da na nekim mjestima onako skripe gume i uopce se ne cuje šum vjetra

I tu sam citao da neki pisu kako im parketi neobjasnjivo skripe,: zubo:, jedna osoba je napisala kako je uvjerena da joj je majcin duh u sobi itd

Dali i tebi skripe tenisice na onim plocicama kada se rotiras u mjesto