Dva vlaka sudarila su oko 18.30 po lokalnom vremenu, između postaja Sloterdijk i Amsterdam Central, a uzroci sudara nisu poznati.

Jedan kut usana znalački se izvija prema gore, tako da drugi nedragovoljno pada prezrivo prema dolje. (Peter Sloterdijk, Kritika ciničkog uma, poglavlje ' ' Prilog psihosomatici duha vremena ' ', podnaslov ' ' Usta, zlobno nasmiješena, iskrivljena ' '.)

Čovjek u suvremenom kapitalizmu ne gubi slobodu, kao što to tvrdi Sloterdijk, već biva okovan novim lancima.

Dakle, kao što je i Sloterdijk dobro primijetio kod Huga Bälla, koji je uspoređivao poeziju s tetoviranjem, i ovdje imamo sliku tetoviranja kao predstavu nužnosti poezije.

Fabre i filozofi Dietmar Kamper te Peter Sloterdijk u polju guraju ispred sebe svaki svoju kuglu i raspravljaju o svojim ulogama, o ljudskoj sudbini, o sudbini umjetnika.

U tom kontekstu, depolitizacija građana sportom danas, i depolitizacija rimskog plebsa (koji je bio parazitska masa, za razliku od suvremenog građanstva koje je najamna radna snaga i kao takva kapitalističko roblje) gladijatorskim spektaklima, o čemu piše Sloterdijk, ima različitu prirodu.

SLOTERDIJK: Pozornica za nastup i grimase seksualnog cinizma stvorena je idealističkom ideologijom ljubavi, koja tijelu, u odnosu prema ' ' višim čuvstvima ' ', pripisuje manje vrijednu ulogu.

SLOTERDIJK: Rugali smo se Brodovom Čarobnom kraljevstvu ljubavi.

Cinik je, kaže Sloterdijk, danas masovna pojava, dominantan tip, zombi razočaran u sve idealizme i metanaracije.

Prevodi s njemačkog i engleskog (između ostalog, Norbert Elias, Slavoj Žižek, Peter Sloterdijk, itd.).

Dobro je rekao Sloterdijk: nakon što su propali fašizmi, nacionalsocijalizmi i komunizmi, čini se kako ponovno trebamo preispitati vlastite stavove i prihvatiti se čitanja Humea, Milla, Tocquevillea, Fureta i mnogih drugih koji nam o nama samima pričaju ponešto drugačiju priču od danas usvojene, obljubljene i neprekidno branjene. 29.12.2012

Sloterdijk, na ta vrata partije prosvjetiteljstva nije usao, nije ih znao naci, nije htio, ili nije mu bilo moguce, kao ni mnogim sjajnim umovima Starog kontinenta, koji su se, pred samim otvorenim ulazom tih vratiju, tek okliznuli u prostranstva daljnjeg vakumsko gradjanskog filozofiranaja; dok se iza tih otvorenih vratiju odvijala jedinstvena povijesna revolucijonarna akcija proteklih 120 godina do danas.

Sloterdijk je Nijemac, Nedim Gürsel Turčin, a g.

Kako je i Sloterdijk rekao: to je ideologija.

Među devetnaest potpisnika izjave su, osim nobelovca Grassa te Walsera, Volker Braun, Ingo Schulze, filozof Peter Sloterdijk, predsjednik PEN-a Johano Strasser, predsjednik Njemačkog saveza pisaca Fred Breinersdorfer.

Građaninu je, veli Peter Sloterdijk, veoma stalo do toga da svoje ' ' vrijednosti drži visoko ' ', a da zbog toga ne zaboravi kako se stvari odvijaju ' ' dolje u zbiljnosti ' '.

Kad Sloterdijk kuca na otvorena vrata partije prosvjetiteljstva, partije vlastitog misljenja, s pravom se pita: Tko bi tu bio dostatno slobodan/uci /, taj bi jamacno bio i dostatno slobodan dati za pravo anti partijskom impulsu anarhizma, koji napada sve partije kao surogate drzave, te im stavlja na teret da su mehanizmi zaglupljivanja i rekvizicijski aparat za glasacko krdo.

Neiskvarenoj guzici posebno ne imponira razlika između nekog prijestolja i kuhinjske klupice, stolice za šankom i Svete Stolice... " Sloterdijk Povratak korijenima, tako sam pisao prije nešto manje od dvijeipoltisuća postova.

Ova bakljada duha, kako je Sloterdijk okarakterizirao filozofiju, počinje s Platonom, gdje se kao osobito važni prethodnici navode Parmenid i Heraklit.

Skandal bogaćenja na račun drugih, što je uključen u produkciju viška vrijednosti evocira Sloterdijk Marxa, pregnantno označava termin iskorištavanja.

Ali, Russell je čitan, pa su ovi njegovi kolege možda bili izjedani ljubomorom (tako je danas pljuckan Sloterdijk jer piše pitke filozofske bestselere dočim mišljenje mišljenja mora biti gusto kao katran), to je pisac sveska koji bi trebao krasiti biblioteke, jer je poticajan, a i jer je pokvaren na zdrav način.

I onda Sloterdijk pusta u revijalnom stilu pojedina " razoblicenja " te vrste modernisticke svijesti.

Sloterdijk pise u svom djelu " Kritik der zynischen Vernunft " = " Kritika cinicnog razuma ", da on zeli analizirati sve duhovne i drustvene probleme i fenomene, koji se kriju pod ovim " Leitmotivom ".

Nešto slično kazuje i Peter Sloterdijk u svom predavanju " Poetika rađanja " koja se dotiče postmodernističkih prosedea.

Jedini način da se ta ista epidemija propagira u velikom broju građanskih domaćinstva je prodiranje u intimnost svakog domaćinstva putem kablova i mreža koje integriraju pučanstvo u tu svjetsku videosferu koju filozof Peter Sloterdijk naziva tematokracijom.

Tako je u poznatoj emisiji ZDF-a Filozofski kvartet (koja je odmijenila Literarni kvartet, što kod nas nije na vidiku) Peter Sloterdijk filozofirao o nogometu kao ni više ni manje nego formi tu-bivstvovanja.

Sloterdijk piše krajnje zavodljivim stilom, gotovo da je moguće osjetiti ironiju jednog Thomasa Manna, kombiniranu s promišljenošću Theodora Adorna, a upakiranu komunikativno poput spisa antimodernista Evole ili Guenona: sve je otišlo k vragu, osim mišljenja, koje još uvijek ljeska nešto prvotnog sjaja one prve baklje koju je po Maloj Aziji pronio Heraklit Mračni.

Pri tome se susreće s paradoksom o kojem filozof Peter Sloterdijk govori u djelu Doći na svijet, dospjeti u jezik: ključnog događaja našeg života, rođenja, nitko se ne sjeća.

Stoga po Marxu, formulira Sloterdijk, novac u kapitalizmu nikada ne prestaje smrdjeti po radničkoj bijedi.

Peter Sloterdijk u ovom djelu slika filozofske temperamente od antike do dvadesetoga stoljeća (riječ je o Platonu, Aristotelu, Augustinu, Brunu, Descartesu, Pascalu, Leibnizu, Kantu, Fichteu, Hegelu, Schellingu, Schopenhaueru, Kierkegaardu, Marxu, Nietzscheu, Husserlu, Wittgensteinu, Sartreu i Foucaultu), otvarajući time novi pristup majstorima mišljenja na Zapadu.