Čitali smo Kunderu, Solženjicina..., vjerovali da se sve to događa u Rusiji, Čehoslovačkoj, Poljskoj, da je Havel na nekom drugom planetu dok su u Hrvatskoj mnogi imali zabranu govora poput Vlade Gotovca, a o piscima i pjesnicima poput Čižeka ni danas ne znamo ništa.

Ruski premijer Vladimir Putin pozdravio je u utorak objavljivanje školske verzije slavnog romana " Arhipelaga gulaga " sovjetskog disidenta Aleksandra Solženjicina, ocijenivši da je riječ o knjizi koju svaki učenik treba pročitati.

RUSIJA Gotovo č etrdeset godina od objavljivanja antistaljinisti č ki Arhipelag Gulag nobelovca Aleksandra Solženjicina (1918 2008) ušao je u rusku školsku lektiru.

A što je s onim mislima i stavovima Solženjicina koje samo na početku citirali?

Ja, prema tome, nisam inakomysljaščij u smislu Amalrika, Saharova ili Solženjicina, ali se kao književnik osjećam disidentom u odnosu na tradiciju, to jest socrealističku normu.

Opširna, dvosveščana knjiga Židovi i Rusi dva stoljeća zajedno ruskoga pisca Aleksandra Solženjicina pisana je, kako tvrdi sam autor, s namjerom da nepristrano i objektivno prikaže svu složenost i višeznačnost židovsko-ruskih odnosa.

Zanimanje za CHAGU u svijetu je naglo poraslo poslije romana ruskog nobelovca Solženjicina, RAK WARD, gdje pisao objašnjava kako se je izliječio od zločudnog karcinoma sa CHAGA gljivom, nakon neuspješnog liječenja u poznatim svjetskim Klinikama.

Herberta, Brodskoga, Solženjicina... istinske pisce u progonstvu.

- Znate, ja čitam samo zaslužne umove, nobelovce, sve sam pročitao, i Czesława, i Fauknera, i Elfridu, i Bellowa, i Brodskog, i Pamuka, i Šingjiana, i Guntera, i Marqueza, i Becketta, i Solženjicina, i Nerudu, i Pasternaka, i Camusa, i Hemingwaya, i Naguziba, i Hessea, i O ' Neilla, i Steinbecka... čak i onog iz južne Afrike, kako se zvao...

Nije slučajno što se Aleksandra Solženjicina prvo prevodi u Francuskoj, a tek puno kasnije u Njemačkoj.

U Palestini vlada nacionalna žalost zbog smrti pjesnika Mahmouda Darwisha, a oprostili smo se i od disidenta, pisca i nobelovca Aleksandra Solženjicina, te dramatičara Simona Graya.

Dobro se je podsjetiti, pa makar to i ponavljali, velikog Solženjicina koji se kao i brojni najveći umjetnici ne stidi svoje vjere, zagledanosti u vječno.

ANALIZA SLIKE ŽIDOVA U DJELU ALEKSANDRA SOLŽENJICINA

I čita sve na tu temu, Štajnera, Šalamova, Solženjicina i druge, ali motivacija je uvijek egzistencijalna: Pišem zato što dovodim u pitanje čitav svoj život.

Jer prema divnim riječima Aleksandra Solženjicina: Nacije su bogatstvo čovječanstva, njegova poopćena osobnost.

Kada mi je bilo najteže, kada me hvatala depresija, kada se nisam mogao orijentirati u novom životu, sjetio sam se Solženjicina, koji je opisivao život robijaša s kojima je robijao kada bi nakon toliko godina zatvora izišli van.

Da mu je zaglumit patnika kojega proganjaju crvene aždaje, hrvatskog Solženjicina, pa da udre jedne memoare " Kako sam tražio crnu nit "

Čižek nije komunističke progone opisivao kao povijesne objave (poput Solženjicina) niti ih je stilizirao emotivno i refleksivno, kao Vlado Gotovac, nego je svoj slučaj pretočio u čitljivu, kratku ispovijest u kojoj su s mjerom zastupljeni i dokumentarnost i literarnost, koja ostaje nepretenciozno osobno svjedočanstvo.

Scenska vizija romana, ili možda ipak novele Aleksandra Solženjicina o relativno sretnu danu sibirskog logoraša, za Zholdaka je bila prilika za takvo radikalno dopisivanje.

A kada se piše o umjetnosti, čak je i Rusija, na čijem čelu je KGB-ovac, dovoljno lukava da prihvati Solženjicina koji je i nedavno iznenadio čitatelje novom knjigom antologijskog značenja »Dva stoljeća zajedno« opisavši povijest Rusije i utjecaj Židova na tu povijest.

Sličan je motiv gonio i Aleksandra Solženjicina.

Za Solženjicina, Havela i druge kritičare režima postojale su samo dvije mogućnosti: oružani otpor bez izgleda protiv moći Sovjerstkog Saveza osigurane atomskim oružjem ili ustrajanje u vjeri da će istina preživjeti unatoč propagandi, lažima i teroru.

Na jačanje savjesti ruskih književnika Dostojevskog i Solženjicina utjecalo je sibirsko progonstvo.

Sjetila sam se onog Solženjicina i one njegove knjige " Odjel za rak "....

Neminovno je u ovom kontekstu još jednom spomenuti Aleksandra Isajevića Solženjicina, koji je ovih dana sahranjen.

Sibirska čaga postala je vrlo popularna kada je spomenuta u knjizi " Odjel za rak nobelovca Aleksandra Solženjicina.

Međutim, ako je netko urušio komunizam, onda je velika zasluga Solženjicina, jer njegove blistave stranice opisa Gulaga ostale su nenadmašive.

Mnogi u tom kontekstu spominju Solženjicina.

Inverzijom svega iz Solženjicina, taj drugi dio predstave ujedno je i sustavno provedena negacija: bakanalije u odijelima umjesto gladovanja u rubaškama, djeca kao odlučni faktor umjesto nasilno od majke otrgnutih beba... i tako dalje, sve do ćelave flatulentne primadone i kamenovanja tisućama jaja.

Heroji ljevice ostaju tek prašnjave knjige na polici: nakon Remyjeve smrti u njegov se stan useljava izliječena narkomanka Nathalie, koja s kratkotrajnim zanimanjem promatra korice Ciorana, Levija i Solženjicina, nakon čega slijedi strastveni i kratki poljubac sa Sebastianom.