Slijediti Isusa Krista znači žrtvovati svoju oholost, samodostatnost i sebičnost te velikodušno ponuditi svoj život u službi spasenja našega bližnjega.

U teška vremena crkve su uvijek bile sigurna mjesta spasenja.

Uvijek je to ista pozornica povijesti spasenja.

U tom smislu radost koju u ljudskom srcu proizvodi Božić, tj. rođenje Sina Božjega u ljudskom obličju, a sve radi našeg vječnog spasenja, neizmjerno nadmašuje svaku drugu radost bez obzira koliko bila velika i uzvišena dobra koja ju prouzrokuju.

Preobražavajuća moć Duha Svetoga u liturgiji uskoruje dolazak Kraljevstva i dovršenje Otajstva spasenja.

Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja.

Tako možemo i moramo govoriti u funkcionalnom Trojstvu, dakle, o Bogu koji je jedan, a tri su božanske osobe, koji je tu radi nas, objavljuje nam se samo radi našega spasenja.

Pomirenje ima uvijek dvije strane: 1. pomirenje s Bogom, čiju ljubav i ponudu spasenja odbijamo grijehom; 2. pomirenje s braćom, koju grijehom oštećujemo i vrijeđamo (svi su ljudi povezani u dobru i u zlu).

Ljubavi je pripisana moć spasenja svijeta, iscjeljenja bolesti, zaustavljanja ratova i zala i sl.

U ovonedjeljnom 2. čitanju, iz Poslanice Filipljanima, uzet je odlomak, iz poglavlja 3, Pravi put spasenja. U Filipima Pavao se obračunava s judeokršćanima, obraćenicima sa židovstva koji su i nadalje ostali vjerni svojim tradicijama i Mojsijevu Zakonu.

Ti ljudi su ostavili kuće i materijalna dobra da slijede Gospodina u želji da budu poučeni u istinama spasenja.

Naprotiv, ukoliko priznaju da ih Zakon razgoljuje i čini grešnicima, te se otvore činjenici da ne mogu sami sebe spasiti, pa se otvore ponudi spasenja, tada su pred vratima novog rođenja.

1. Potvrda u Božjem naumu spasenja

I ja vrijedim, i ja sam neponovljiv u planu Božjeg spasenja za čovjeka.

Klanjat ćemo se križu, ali će nam i tada biti teško shvatiti da je križ put spasenja.

" Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom ".

Najvažnije je da otkrijemo kako i nas Bog zove kako bi svojim svjedočanstvom života potvrdili kako nije bilo uzaludno kada nas je Krist pozvao da izađemo iz svoje grešnosti te da se i po nama navješta Radosna vijest spasenja po čitavome svijetu, počevši od vlastitih obitelji, župa, biskupija, ovoga svijeta.

Bog, vjerni saveznik najavljuje da će u vremenu eshatonskog spasenja svima ožalošćenima obrisati svaku suzu s očiju; neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli.

A Crkva na zemlji je znak i sredstvo spasenja dostupnog u Kristu.

Kristovi naslovi Gospodin, Jaganjac, Sin Očev, Jedinorođeni koji izražavaju njegovo božanstvo i ulogu koju ima u povijesti spasenja.

Marijina osobna svetost i njezina služba u planu spasenja, nisu dvije stvari koje samo sticajem okolnosti stoje zajedno, one predstavljaju jednu nerazdvojivu cjelinu.

To njezino samoostvarenje i njezinu službu u ostvarenju općeg spasenja svijeta K.

Oni su odradili svoju ulogu u povijesti spasenja no vrhunac ne može biti djelo ruku čovječjih.

Ono čemu smjera povijest spasenja ostvarit će Bog, dakako, uz suradnju i slobodni pristanak čovjeka.

Smisao cijele povijesti spasenja jest susret Boga i čovjeka.

To čemu teži povijest spasenja svoj je vrhunac doživjelo u Isusu Kristu.

Bit Božića je otkrivanje toga najdubljega otajstva našega spasenja: Bog i čovjek u Isusu Kristu postaju jedna osoba.

Ipak tu riječ treba shvatiti u njezinu biblijskom značenju spomena (zakar), kao posadašnjenja djelâ koja je Bog učinio u povijesti spasenja.

Ti događaji ne pripadaju samo nekoj »prošlosti«; oni su također dio »sadašnjeg« spasenja.

Najprije je Marija rođena bezgrešno, zatim je uznesena na Nebo, ukazana joj je velika čast i postala je Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica [ 9 ], dakle, suspasiteljica u Božjem planu spasenja.