Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom) Marćela Kušara i danas je višestruko zanimljiva.

To su primjeri tzv. »dalikanja« i »sakanja«, koji su inače značajke srpskoga jezika.

Budući da se ovdje ne radi o biološkoj majci, očekujem, uz poštovanje srpskog naroda kao naroda, od srpskih autora internetskog teksta da, nakon svoga autentičnoga predstavljanja, iznesu sve zločine koje su doista učinili pripadnici srpskoga naroda.

Samo je Ivo Andrić prihvatio ponuđenu diplomatsku karijeru i od hrvatskoga se pjesnika preobrazio u srpskoga prozaika.

Ona je bila vođena idejom hrvatsko-srpskoga političkog saveza, koja je u početku označavala borbu za bolji ustavni položaj Hrvata i Srba u Monarhiji, da bi poslije njezino vodstvo, u kojoj su vrlo snažan utjecaj imali srpski političari Svetozar Pribićević i Dušan Popović, vodilo oportunističku politiku.

U ovome će tekstu biti kratko prikazan povijesni razvoj srpskoga jezika, dok je gramatički opis modernoga standardnoga jezika izostavljen.

Prijevodi sa srpskoga sada mu čine više od trećine posla, a godinama je u Zadru poznat kao vrsni sudski tumač za turiste i prevoditelj dokumenata naših radnika koji rade u inozemstvu.

U prvoj borbi protivnik mu nije došao, drugu je dobio protiv Slovenca Roka Starlea 12:0, a u finalu predstavnika srpskoga nacionalnog tima Marka Đuričića 14:2. Ovakav nastup je odličan ulazak u novu sezonu i pokazuje ozbiljan pristup pripremama te želju za napredovanjem, a u ovoj sportskoj godini slijede velika natjecanja.

Puste kilometre vožnje u našemu kamperu do Portugala, da nan vrime brže prođe i da zbacimo sa sebe tešku sjenu ženskoga roda koja ka niki kamen pritišće muško srce, naglas smo citirali riči iz knjige Planeta žena znamenitoga srpskoga mislioca doktora Jove Taševskog.

Zajedno sa osumnjičenim, optuženim i osuđenim pripadnicima srpskoga naroda smo iscrpili sve zakonske procedure da zaustavimo ne fer i nepravedan rad Suda BiH, pa smo čak u prošloj 2007. godini dva puta štrajkali glađu do iznemoglosti kao bi nešto promijenili ali se naša prava i dalje krše i nemamo pravo na fer i pošteno suđenje.

Jezikoslovno, glede opisa identiteta hrvatskoga jezika, najvrjednija od sviju studija publiciranih u međuraću djelo je lingvista, stilista i kasnije eksperimentalnoga fonetičara dr. Petra Guberine i psihologa, lingvista i enciklopedista dr. Krune Krstića: Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, 1940. Za razliku od mladogramatičarske filologije, tada dominantne u Jugoslaviji, a i u pristupu svjetske slavistike problemu hrvatskoga i srpskoga, auktori su upotrijebili metodološki instrumentarij desaussureovske lingvistike i Ballyjeve stilistike u raščlani odnosa među tim dvama jezicima koje tretiraju kao dva zasebna književna (u sadašnjoj terminologiji standardna) jezika.

Naglašena je tronarječna dimenzija u postanku hrvatskoga književnog jezika, kao oprjeka monodijalekatskoj osnovici srpskoga, te odbačena dosjetka po kojoj hrvatske i srpske istoznačnice tobože " obogaćuju " jezik, jer književni jezik nema sinonima te vrste, a idući logikom " obogaćivanja " moglo bi se isto tako usvojiti u jezik mnoštvo istoznačnih riječi iz drugih jezika, slavenskih, romanskih, općenito indoeuropskih, bilo kakvih.

Koristeći prijašnje rasprave Krune Krstića o nastanku i Marijana Stojkovića o imenu hrvatskoga jezika i davši prijegled nastanka hrvatskoga književnoga jezika u kojem se jasno odbačena velikosrpska teza o Vuku Karadžiću kao tobožnjem " ocu " hrvatskoga književnoga jezika i Karadžićeva uloga kratko i realistički ocijenjena i svedena na pravu mjeru, Guberina je potom dao popis razlika između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika, po disciplinama teorijske lingvistike: navedene su glasovne razlike, morfološke, sintaktičke i stilističke: iz svakoga područja po nekoliko desetaka strukturnih razlika.

Na Nacertanije se nastavlja projekt Srbi svi i svuda Vuka Stefanovica Karadzica, a slijede programi Djordja Nikolajevica, zagrebackog lista Srbobran i clanak Nikole Stojanovica Srbi i Hrvati iz 1902., zatim Memorandum Ljubomira Stojanovica i Aleksandra Belica Savremeno srpsko nacionalno pitanje, pa program Srpskog kulturnog kluba i Srpskog glasa, Moljevicev Elaborat o homogenoj Srbiji i Elaborat Cetnicke Dinarske divizije te na kraju Memorandum SANU-a.Nijedan od tih programa ne odstupa od temelja koje je udario Garasanin ni od Karadzicevog Srbi svi i svuda, koji je 1849. u Becu tiskan kao prvi dio knjige Kovcezic za istoriju, jezik i obicaje Srba sva tri zakona u kojem pise da Hrvati zive samo na ostrvima gdje se govori jezikom malo drugacijim od srpskoga. Doista Karadzic neobicno shvaca identitet: on drzi da Srbi mogu biti i oni koji se tako NE ZELE ZVATI, koji su DRUGE VJERE kao vazne razlikovne cinjenice te oni koji jos i ` mrze ` Srbe, pise Antic.

Ali opet, za druge potrebe, srpski ideolozi razvijali su kod srpskoga naroda uvjerenje da su u srpsko-hrvatskom sporu Hrvati, ne samo izazvali sukob, nego da je krivnja Hrvata stoljetna, te da je njihovo pokajanje za grijehe obveza ako se zeli sloga.

Za vrijeme srpskoga kralja Milutina prokopan je kanal kojim se Nerodimku spojilo s jezerom Sazlija, iz kojega istječe rijeka Sitnica, koja se ulijeva u Ibar i tako pripada crnomorskom slivu.

O istome tom događaju čitala sam i u knjizi srpskoga povjesničara Vladimira Dedijera u kojoj stoji kako su ustaše pobili 750 Srba, što znači da je broj utrostručen

da, imali su neum i hercegovinu, ali to je bilo u doba kad su bili na vrhuncu... počeci dubrovačke republike sežu u 13 stoljeće, a počeci njenog širenja su vezani za kupnju stona i poluotoka pelješaca, koji su kupljeni od bosanskog bana stjepana kotromanića i srpskoga kralja stjepana dušana...

U tekstovima se bavi onim jezičnim i jezikoslovnim pitanjima koja su istovremeno i politička ili nekako politički obilježena: jezičnopolitička (standardizacijska), pravopisna te pitanja o odnosu hrvatskoga i srpskoga jezika.

Zapravo, otvoreno govoreći, politika, političke preokupacije i politički planovi, sve tamo od buđenja nacionalne svijesti, onemogućavali su normalne odnose između hrvatskoga i srpskoga naroda, a posljedično i normalne odnose između Katoličke Crkve utjelovljene u hrvatskom narodu i nacionalne Srpske pravoslavne Crkve.

golozlo, ne pravi se tošo kao mate kapović. kad pišem o približavanju hrvatskoga i srpskoga jezika jasno da mislim na približavanja standardnog hrvatskoga i standardnoga srpskoga jezika a ne na lokalne govore koji jesu slobodni. standard je, međutim, uvijek nešto što se propisuje i na čemu treba raditi. on i postoji npr. zato da ja ne bih na ispitu odgovarao onako kako me mater naučila ili da spiker može pročitati dnevnik za sve hrvatske državljane. ti i mate kapović bi i standard destandardizirali. kao nestručnjaku trebalo bi mi vremena da ti odgovorim na pitanje u čemu su hrvatski i srpski ' veštački ' približavani (iako i sam i idućoj rečenici priznaješ izjednačavanje u nekim segmentima). ja se vele čudim tvome pitanju kad znam da svoj jezik za vrijeme svog školovanja nisam smio niti zvati njegovim imenom nego hrvatskosrpskim (uz obvezno ' ili srpskohrvatski ' da se ne bi ne daj Bože učinilo da mi je uvik hrvatsko na prvom mistu). sarkastično mi to izgleda.

Ako ban Tvrtko kratko iza smrti svoga strica Stjepana II. ide mirno u posjete Zahumlju, i ako zahumski velikaši prisustvuju bosanskom državnom sastanku u Milima godine 1354. za živa cara Dušana Silnoga (20. prosinca 1355.), to govori, da nejaki ban Tvrtko nije oteo Zahumlje moćnomu caru Dušanu, nego da je tu zemlju naslijedio od svoga strica, koji je morao prije svoje smrti Zahumlje osloboditi od srpskoga zaposjednuća. [ 6 ]

BEOGRAD, 5. kolovoza (Hina/HABENA) - " U slucaju bombardiranja bilo kojega srpskoga grada u republici srpskoj ili republici srpskoj krajini zbog solidarnosti sa srpskom bracom grnatirat cemo centar Dubrovnika ", izjavio je danas samozvani predsjednik ratnoga predsjednistva Trebinja Bozidar Vucurovic za danasnje beogradske " Vecernje novosti ", javila je agencija Onasa, a prenijela HABENA.

" O bitnim obilježjima, posebnostima hrvatskoga jezika, a u svezi s njime i srpskoga, napisano je na stotine članaka, a ipak je nakon svega teško doći do dobroga suda o hrvatskome književnome jeziku.

Markač odgovorni za prekomjerno, odnosno neselektivno, p ačak i nezakonito (ma što god to značilo) granatiranje Knina i etničko čišćenje, odnosno protjerivanje srpskoga stanovništva iz Hrvatske.

Spomenik prvenstveno koljacima iz redova srpskoga naroda; srpski narod koji je ujedno remetilacki faktor i glavna opozicija svakoj hrvatskoj drzavi.

ZAGREB, 24. srpnja 2012. (Hina) - Srpski demokratski forum (SDF) pozvao je danas hrvatsku vladu da prekine s netransparentnim i nelegalnim financiranjem Srpskoga narodnog vijeća (SNV) te da provjeri na što ono i kako troši novac koji se za razvoj i rad srpskih organizacija i institucija izdvaja iz državnog proračuna.

Pod upravom Billa Clintona učinila je, međutim, i mnogo dobroga, zaustavljajući rat u Bosni, omogućujući Hrvatskoj da oslobodi svoj teritorij i intervenirajući protiv srpskoga fašizma.

Možemo reći da Ivo Josipović zna kome je Oluja pasala, jer je ove godine na proslavu pozvao Veljka Džakulu, jednog od vođa srpskoga četničkog divljanja u zapadnoj Slavoniji

Trajalo je tako razdoblje nesigurnosti i u njem je škola hrvatskih sljed-benika Vuka Stefanovića Karadžića, velikoga i uspješnog re-formatora srpskoga književnog jezika, uz snažnu potporu po-litičkih čimbenika onoga vremena, pod pritiskom u tome su-kladnih interesa Beča i Pešte, dobila odlučan utjecaj u hrvat-skoj jezičnoj politici i dovršila standardizaciju hrvatskoga jezi-ka u smislu isključivog novoštokavskoga purizma.