Možda bi te zanimalo da jedan članak o zubima koji je na srpskome preurediš na hrvatski?

Zato su se i za komunističke Jugoslavije tekstovi sav eznih zakona kao autentični uvijek objavljivali na četiri jezika: hrvatskome, srpskome, makedonskome i slovenskome.

Nesporazumi oko te posebnosti proizlaze iz činjenice što on u srpskome jeziku ima bliskoga suradnika i što je u 19. i 20. stoljeću bilo nastojanja da se od ta dva jezika načini jedan, ali to se u stvarnosti nikada nije dogodilo.

Moram ukazati i na cinjenicu, da u onom djelu HSS-a koj je ostao vjeran Srpskome Kralju Karadordevicu do zadnjega (1945), i danas prevladavaju Anglo-Americka videnja na citavu situaciju nasega naroda i to je bitna cinjenica kad se zeli razumjeti Jeffrey T.

Očito zanima, jer su za to odabrali 15. siječanj Dan međunarodnoga priznanja RH - Dan poniženja za agresore od 1992. godine, a od 2013. Dan poniženja za Vukovar, Vukovarsko srijemsku županiju i Republiku Hrvatsku - dan kada je Vukovar sveden na srpsku autobusku stanicu kao što su one u srpskome istočnijemu gradu Novome Sadu.

Samo ću ponoviti ukratko: Pod dojmaom Ilirizma (Jugoslavenstva) Gaj je tada manjinski štokavski govor uzeo za standard i naš se jezik, a s njime i sve ostalo, dosta približilo Srpskome...

Neki su tu pojavu okarakterizirali i kao novi crni talas u srpskome filmu.

Zato sto su se velikosrpski i YU ratovi uvijek bodili na hrvatskome tlu i protiv hrvatske drzave,,,,,, a vrlo rijetko ili gotovo nikada na Srpskome tlu i protiv srpske drzave i njezinoga stanovnistva.

I idalje živu u srpskome stanu i sisaju proračun.

Prije svega, valja imati na umu da su krapinski i slični festivali, kao i njihove zvijezde u drugim kajkavskopjevačkim prigodama, čuvali autohtonost kajkavske riječi i u vremenu kad je ona bila proskribirana sama po sebi (već samo zbog toga jer je predstavljala čudesan argument samu apsurdnu, ali totalitarističkom, konceptu srpsko-hrvatskoga ili hrvatsko-srpskog jezika, jer što je to kajkavsko u srpskome jeziku i što je to srpsko u kajkavštini?), a ujedno, sustavno i dosljedno, zborila o zavičaju koji ne može biti drugo no hrvatski (jer Hrvatsko zagorje nikad nije moglo biti Hrvatsko-srpsko zagorje, što god naziv »jezika« želio protumačiti)

A Francuzi su svoju železnicu posvetili srpskome vladaru, svetome Lazaru, i njihova najveća železnička stanica zove se: La Gare Saint Lazare.

Štoviše, ponuditi Nikoliću priliku da dokaže onih nekoliko tankih proeuropskih uvjeravanja što su ih poslije zasjenile skandalozne velikosrpske izjave o " srpskome Vukovaru ", " nepostojanju " genocida u Srebrenici i istovjetnosti crnogorskog naroda sa srpskim.

I Zarko Puhovski sam zna da izjava Nazora nije upitna, vec je to upitno Puhovskog, relativizirajuci faktor koj srpskome politikanstvu sirom otvara vrata i zaista se onda jos i love za te sitne grane

Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a u obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:2,9. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome.

Karadžićem izvršio na predodžbe o hrvatskome, srpskome (i slovenskome) jeziku u slavistici 19. stoljeća.

Sonćanska župa pripada Apatinskome dekanatu, koji broji ukupno devet župa: dvije u Apatinu - Presvetog Srca Isusova i Uznesenja Marijina, sv. Ane u Kupusini, sv. Ivana Krstitelja u Prigrevici, sv. Ladislava kralja u Bogojevu, sv. Mirka u Doroslovu, sv. Stjepana kralja u Svilojevu, Uznesenja sv. Križa u Srpskome Miletiću i sv. Lovre u Sonti.

Naime, stigao bi do oznake prilično velikog sela u Bačkoj, ali čak s tri naziva: na srpskome, hrvatskom i mađarskom jeziku: COHTA, SONTA i SZOND i dva pisma: na ćirilici i latinici.

Živote su dali za slobodu, slobodu srpskome narodu.

Da je Dylan u svomu neznanju i zamijenio hrvatsko-srpsku ulogu i da je neka urednica na srpskome radiju njegove pjesme skinula s programa bila bi potpuno u pravu, jer niti su svi Hrvati kalali sve Srbe, niti su svi Srbi klali sve Hrvate.

Evo nas 11. srpnja 1995. godine u srpskoj Srebrenici uoči još jednoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad jer napokon je došao trenutak da se poslije bune protiv Dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru, rekao je Mladić nakon ulaska u Srebrenicu.

O prevladavanju ukorijenjenih uvjerenja i nesuglasica iz prošlosti govori estetična srbijansko-francusko-hrvatska koprodukcija Srđana Šarenca Selo bez žena, optimistično-vedra verzija ugovorenih brakova u srpskome mjestašcu sa osam stanovnika, redom muških, koji nevjeste moraju tražiti u susjednoj Albaniji sa suficitom žena.

S druge strane, čini mi se da se u srpskome piše sastavljeno sve što se sastaviti može (npr., razmišljaćemo).

U srpskome jeziku, naprotiv, u devetnaestome stoljeću nastaje nagli prekid sa stoljetnim nasljeđem.

Zagreb 1964), o dvoakcenatskome sustavu u hrvatskome i srpskome jeziku (Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, Novi Sad 1957) te o kanovačkome naglasku u Hrvatskoj (Filologija, 1957).

Detaljniji izvještaj o osvećenju ikonostasa možete čitati na srpskome jeziku.

Razloge koji su ga nagnali na izdavanje Rječnika naveo je u jednom odlomku, kojim se na neki način može protumačiti sav njegov rad: Ja sam iz ljubavi k srpskome jeziku i iz želje da bi mu se što brže pomoglo, prije nekolike godine napisao i izdao na svijet Pismenicu srpskoga jezika po govoru prostoga naroda napisana samo kao mali ugled kako Srblji sklanjaju imena i sprežu glagole.

Jer, u susjedstvu - pa i onome srpskome - Severina je već potvrđena komercijalna atrakcija koja bi, i bez posredovanja američkih klubova, kao od šale nekoliko puta uzastopce napunila Sava centar.

Uz njega su u govorima spominjani premijerka i predsjednik Republike Hrvatske, čije je srdačno pozivanje Tadića u Vukovar i bilo začetak najnovije hajke na hrvatske branitelje, jer Josipović ili ne razumije srpsku i srbijansku politiku ili radi u srpskome interesu.

A kad pišem na srpskome, napišem slovenački, jer Srbi kažu slovenački, jel tako.

Većinom su to bile tuđice, mnoge uobičajenije u srpskome književnome jeziku, a s njihovim olakim i nekritičnim preuzimanjem, što se također podudaralo s osobinama srpskoga književnoga jezika, hrvatski je bio potiskivan, a hrvatski jezični osjećaj prema tuđicama otupljen pa su tada vrata širom otvorena anglizmima.