Nebo se na zapadu bilo razvedrilo i plavilo se kroz grane drveća, a ja stajah na izbrežku i gledah odaljenu gorsku zapadnu kosu i pomišljah na svoje bajno more, što se je veselo iskrilo u onaj čas, tamo daleko iza onih planina.

Isus reče: Stajah usred svijeta i očitovah im se u tijelu.

Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.

Ja bjeh onaj tkoji cijel život na raskrsnicam stajah, razmišljah, oklijevah.

u času jednom, kad je vrijeme na trenutak stalo, u meni i oko mene, shvatih da smo zapravo svi sami, dok eto tada stajah tako u toj tišini i tami, pitanje se odnekud javi, što zapravo znači ovaj moj mali život, tko li je uopće opazio da mi srce kuca, i da smo u riječi života jedna kapljica, i ja i moja duša...

Na mostu maločas u smeđoj stajah noći.

Jedini kamen koji čuvam je kamen koji me skoro ubiše - komad fasade cibone koji otpade na mjesto gdje stajah nekoliko sekundi ranije.

Stajah danas pred Crkvom na Trsatu i promatram svo to mnoštvo.

Skuzih tek dok stajah u redu da je Serena kandidat za parlamentarne izbore, a ne ove moje seljacko-lokalne.

Tu stajah ja, a ondje on.

Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.

Pisar sjedne k svomu stolu, a ja stajah dugo vremena uz vrata.

Dulje vremena stajah na uglu u Ilici, kuda se ide u Mesničku ulicu, pa u Tuškanac.

Sjetih se sna, sjetih se stida i stid mi je umah dozvao u pamet one momente, kad stajah u masi i kad se umišljah golim na dohvatu muških pesnica i ženskih pogleda...

A onda pomislih na sve ono, što je bilo nazad dva sata, kad stajah faktično gol pred živom ženom u živoj boli na živome mesu bez strasti, stida, u svijesti.

Obučen za seljaka Gregorijančeva stajah i u istom dvoru.

Samo sat i pol stajah na svojoj vlastitoj pocetnoj stanici.

No, nije pomoglo, i dalje se osjecah duboko smrznuto, ocajno, naljuceno, te i dalje stajah ko smrznuta mila gera koja samo sto proplakala ko zora od muke nije (kompletno sa drhtajucom donjom usnicom).

Ne stajah li u burno doba čelo jedne ove kraljevine i krstom i žezlom.

Stajah unutra s Katom i Jurom... bijaše i nešto turista... pa sam zapjevala, vođena prethodnom informacijom o posebnoj akustici ove male građevine... (pjevam - to sam ja... a tko sam ja?... jedna čudakinja... pjevam samotako u crkvi... unatoč ovom i onom... turistima koji su se libili ući čuvši moj pjev... i onima koji su baš zbog toga ušli... i slušali s osmijehom... ja bahata do daske... ustvari radim što mi se radi... bolimeđon za lokalne običaje)... akustika je savršena... taj osjećaj da mogu proizvesti prekrasan plemenit zvuk, ja krajnje prosječna pjevačica, potakao me da otpjevam jednu sevdalinku cijelu (s produžecima)... žao mi je što nisam jača pjevačica...

Dvije staze tu u šumu skreću, I žaleć što objema ići neću, Ja ostadoh jedan putnik, dugo stajah, Promatrajući sve do kraja, Gdje nestaje u trave što je spleću;

Gdi ja stajah prije, ondi te nastani, u škrinjicu, gdi je biser moj, sahrani.

Nekoliko je momaka ležalo na čistini do petdeset koraka iza mene, a ja stajah u nizkom šikarju, osloniv se na pušku.

Miriam se okrene prema ogledalu i uzme posljednji, ljubičasti kamen... ja stajah kraj nje u polusvijesti, već pomalo klonule glave od neispavanosti i ne mareći ako sada budem morala voditi bitku sa ZMAJEM ' w. t. f... jedan više, manje-navikoh se... ' No, ona se samo približi i pruži mi kamen... Bio je savršeno oblikovan u kvadratnom srebrenom okviru tvoreći prsten... sa malim simbolima sa svake od 4 strane...

Prorok Jeremija krivo optužen vapi Gospodinu, kao da ga podsjeća: Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. " Kako dobro pristaju ove riječi liku dobroga pastira zagrebačkog blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, koji je prešao s ovog svijeta nebeskom Ocu na današnji dan, 11. ožujka prije točno sedam godina.

Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah, razmisljah, oklijevah.Bjeh onaj tkoji se pitah: kak to da nebo ne stari, a iz njeg se stalno razdaju nova i nova godisnja doba.

Bijeli kamen ' Još malo.. ' Manijakalno zurih u prizor staklenog dvorca, izrezbarenog nekim, meni nepoznatim, ornamentima s mnoštvom lukova, arkada i kula stršeićih čipkasto u vis... i zaraslog u.... bršljan... prizor iz bajke... ' Kakva ironija.. '... cijelo zdanje kao da je odisalo prizvukom dobrodošlice, ali one varljive, na prvi pogled nevine i čiste... spretno nađosmo prolaz i opkolismo ga.. u trenu se nađosmo na stepenicama, s obaju strana uokvirenim spiralnom ogradom bršljana čiji je svaki, pojedini listić blještao jarkom svjetlošću odraza od stakla, svaka žilica je bubrila pod, do sada neviđenim, naletima biljnih sokova... mogla sam čuti zvuk toka mom oku nedostupnog prizora... ' Šteta ', pomislih... Na prvoj stepenici stajala je školjka s gornjim bijelim i donjim crnim poklopcem, otvorena... u njoj bijeli kamenčić, okrugao, savršen... i prije nego promislih zaustiti pitanje svojoj suputnici, ona se primakne bliže i rekne da uzmem kamen... instinktivno pružim ruku kada me njezin trzaj i meki, baršunasti hvat oko zgloba ruke spriječe pri spomenutoj namjeri... ' Ne, ne, ne... nije to baš tako lako.. '.. ' Pa nisi li rekla da...? '... ' jesam, rekla sam i čekala da vidim kako češ to odigrati, mislila sam da ćeš biti opreznija... odmakni se i gledaj '... okrenuh se na prstima i udaljih par koraka... Miriam je stajala onako jako sićušna pred ovim monumentalnim uratkom... krila su joj lepršala kao sa svih strana nošena nekakvim povjetarcima i obavijena u zelenkastu izmaglicu, a kosa se viorila i svaka kovrča imala je mnoštvo dugih i kratkih niti koje su plesale u različitim ritmovima... najedanput ona podigne ruke i riječi se prospu u smjeru pogleda uperenog u školjku... ona se zavrti i pretvori u dvostruko prijestolje... na jednom je sjedala bijela, na drugom crna kraljica... obje u dugim plaštevima što su se u slojevima naslagali do poda... bijela je izgledala na prvi pogled slična mojoj vili, ali bezizražjna i prazna pogleda dok je crna nalikovala sablasnoj sjenovitoj pojavi koju sam probola mačem, samo malo materijaliziranija... s oštro crno uokvirenim kapcima očiju i crvenim, otrovnim ustima s iskešenim tamnim zubima u nekakvi posprdni izraz... iz svakog rukava izlazile su joj crne guje, a plašt su grizli veliki bijeli crvi.. zurile su obje stakleno u mene, ne mičući se... ' Tvoj red ', Miriam se veselo okrenula i uputila mi ohrabrujući pogled... stajah ukipljena pred prizorom bića koja ničim nisu odavala da su živa, mi treptajem, ni glasom... ' Moram birati... baš me to veseli... da vidimo... '... zamislih se i stadoh pročavati one dvije što su se prezentirale nasuprot mene... sjetih se jednog tamnog muškarca koji je bio čest gost mojih snova... sjetih se kukuljice na njegovoj glavi s virećim licem s ožiljcima iz nje... sjetih se i poruke ispisane krvlju na bijelom papiru... da, ali i onoga anđela koji bi se svaku put kada bi se približila crnoj prilici pojavio i otrgnuo me prije nego sam uspjela skinuti kukuljicu.. a zatim bi nestajala sve dublje i dublje u ponoru u kojemu bi se ugušila od grcanja u vlastitim suzama... uvijek me zbunjivao taj san.. a uvijek me ispunjavao takvim užasima da sam imala dojam kako se sve stvarno dogodilo, samo u nekom drugom svijetu, nekom drugom životu, prilici... pomno razmotrih sličnost sadašnje situacije - ' Crno ili bijelo, trećega nema... '... instinktivno se uputih prema crnome... crno je uvijek bilo tu, uz mene, možda mi je bilo i poznatije, prisnije... zagledah se u tamne oči s vertikalnim prorezima po sredini, oči one crne kraljice... kao da se zagledah u kugle koje su vrtjele meni neke poznate prizore... iz nih samo što nije gorjela vatra... Miriam je cijelo vrijeme šutjela... ali nekako sam je osjećala kraj sebe, iako se bila udaljila malo više... i odlučila ne odigrati veliku ulogu u mom izboru... nisam točno znala što trebam napraviti, ali odlučno dodirnuh crni plašt, naslonih se na tvrdu pojavu ispod, nimalo živu... sjedoh joj u krilo... ona ostane neko vrijeme zuriti pred sebe, a zatim se okrene i rekne da mi čestita na hrabrosti... i pruži svoju ruku u kojoj je bliještio bijeli okrugli kamenčić... ja ga zahvalno uzmem i okrenem se ogledavajući se oko sebe, u to se otvorio prolaz stepenica... a moja me prijateljica zovne s nekog drugog kraja... pogledam visoko poviše i ugledah kako mi majušna silueta maše... uđoh u dvorac...

Ja stajah k ' o Isus na mukama.

Sam - samcat stajah u božjem svijetu.

Sto se zastite na radu tice, bivsi profesori OTP-a (osnove tehnicke proizvodnje, za one mladje koji ne znaju da se taj predmet u srednjoj skoli predavo) dobivali bi srcane udare jer: podosta lablino stajah na jednoj nozi na ljestvama i protezah se koliko i lastik u gacama.