Time se širom i otvaraju vrata staljinizmu, fašizmu, hitlerizmu, polpotizmu, titoismu i kastroizmu.

Naglasila je da se korijeni titoizma nalaze u staljinizmu, što se u današnje vrijeme gotovo zaboravlja, a što je vidljivo i po sovjetskom modelu represije protiv Crkve u međuratnom razdoblju.

" Jugoslavija je u svoje doba zaslužila međunarodno priznanje zahvaljujući borbi protiv fašizma, otporu staljinizmu, politici nesvrstanoga pokreta u kojem se okupilo više od milijarde stanovnika planete među kojima je ta naša bivša država imala doista značajno mjesto, važnije neko ikad u povijesti Južnih Slavena.

Povezano s tim navodimo i ova dva prividna paradoksa: prvi, koji se ogleda u tome što su Ujedinjeni narodi, kojih je članica bila i Jugoslavija, 10. prosinca 1948. g. proglasili Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a na Goli otok su već 1949. stigli prvi kažnjenici, dok je drugi paradoks u tome što se prema Stanku Lasiću, u Sukobu na kniževnoj ljevici, - jugoslavenska komunistička partija na čelu sa Titom uspješno oduprla staljinizmu koristeći se staljinističkim metodama.

U tomu leži konačni rascjep koji odvaja (ultrapolitički) nacizam od (metapolitičkog) staljinizma: u nacizmu Židov je u konačnici kriv jednostavno zato što je Židov, zbog svojih izravnih prirodnih svojstava, zbog onoga što on jest, dok čak i u najmračnijem staljinizmu pripadnik buržoazije ili aristokracije nije kriv per se, tj. izravno zbog svog društvenog statusa - ovdje je uvijek uključen minimum subjektivacije, sudjelovanje u klasnoj borbi počiva na subjektivnom aktu odluke.

Možemo govoriti o Lenjinizmu, Staljinizmu, Titoizmu, Maoizmu i sličnima, kiji su ukrali ideju komunizma da bi se doćepali vlasti

Ono što smo ovdje i kod nas imali od " socijalizma " bilo je ipak u njegovoj revolucionarnoj izvedbi blijeda sijena to jeste preostatak socijalističke ideje (preostatak onoga što je od socijalizma ostalo unatoč staljinizmu) kojemu su snagu više udahnule one mase naroda kojima se danas možemo čak i diviti zbog njihove klasne svijesti i historijske odgovornosti prema odbrani od fašizma) Danas u evropi pa ni u svijetu ne postoji bilo kakav socijalizam.

Te činjenice vrijedi spomenuti jer nas one vode do novog paradoksa: kako je otpor staljinizmu, ma kako bio marginalan i potiskivan, slijedio taj kulturalni trend.

Ljevica je zaglibila u prahistorijskom marxizmu ili cak staljinizmu zizekovskog tipa, a desnica cvili da smo ugrozeni od Srba sad kad je 99,9 % direktora javnih firmi i 90 % zastupnika u Saboru - Hrvata.

No nije potrebno cjepidlačiti; svejedno je govorimo li o staljinizmu i nacizmu ili komunizmu i ustašluku, jer radi se o zločinačkim pokretima iza kojih su ostale bezbrojne nevine žrtve.

Hrvatski antifašizam 2012. lokalni je, pseudomoralni pokret, s površnim istinama o totalitarizmima: fašizmu, nacizmu, komunizmu, staljinizmu i srpskom totalitarizmu 90 - ih godina prošlog stoljeća.

Čitave milijunske armije Smerdljakova u dvadesetom stoljeću prave zločine gore od bilo kojeg ratnog zločina, jer najgore vrijeme nije sam rat nego ona moralna praznina koja nastupa prije ili nakon rata kada Smerdljakovi u ime toga da je sve dopušteno ako nema Boga, dakle u fašizmu i staljinizmu, prave legalne zločine o kojima svjedoče primjerice sudbine pjesnika Mandeljštama i njegove suputnice Nadežde Mandeljštam, ali ne samo njih, naravno.

Drugi primjer oživljavanja i rehabilitacije komunizma još je opakiji, primjeren je staljinizmu.

Mislim da kritike boljševizmu, socijalizmu, komunizmu, titoizmu, staljinizmu, lenjinizmu ili kako god sve to želiš nazvati u Hrvatskoj redovito idu u potpuno pogrešnom smjeru.

Kao u nacizmu, kao u staljinizmu.

Uostalom, nevoljko ili ne, uprkos Titovim ambivalencijama, pa čak i uprkos Golom Otoku, Jugoslavija je u periodu od 1948. do 1956. nanijela historijski iznimno značajan poraz staljinizmu.

Nije li se marksizam mjestimice u staljinizmu promijenio, mogao promijeniti, sve do neprepoznatljivosti?

S još nekoliko komunista-disidenata koji su se usprotivili " staljinizmu " talijanske KP, on je 1971. sudjelovao u stvaranju " Il Manifesta ", koji je postao list intelektualaca talijanske ljevice.

Usred rata među ministarstvima i intriga na Möbiusovoj vrpci, život i smrt u staljinizmu ostali su nepronični, bez obzira na to odakle ih promatrate i koga poznajete.

Današnji filozofi su prihvatili demokraciju, ali se nisu suprotstavili nacionalizmu i tuđmanizmu, na način na koji su se praksisovci odupirali staljinizmu i titoizmu.

Svi se više-manje slažu da su korijeni titoizma u staljinizmu/boljševizmu, ali njegov je pravi datum rođenja " u 1948. godini, nakon Titova razlaza s dojučerašnjim uzorom i pokroviteljem Staljinom.

Kako su korijeni titoizma u staljinizmu, i kako se Tito politički formirao u Moskvi, nemoguće je razumjeti Tita i sve ono što je poslije uslijedilo bez potpunog poznavanja njegovih moskovskih godina.

Njegovom zamjenom sa nacionalnim predaje Oktobarsku revoluciju u ruke birokratskom Staljinizmu, koji ce redom do posljednjeg smaknuti sve boljsevike, po drugi puta posve omesti ponovnu sociajlisticku revoluciju Njemacke 1933. Godine, desetine milijuna ruskog ruralnog zivlja elimimisati u sibirskim gulazima, pakt Ribentrop - Molotov, Jezevljevi montirani procesi, klanje poljske elitne armije od 12. Ooo njenih oficira.

Sloboda i red u jednom nacizmu ili staljinizmu znače jedno, a u demokratskim sustavima sasvim drugo.

U fašizmu, čak i u nacističkoj Njemačkoj, mogli ste opstati, očuvati privid normalne svakodnevice, ukoliko se ne biste uključili u opozicijsku političku aktivnost (i, naravno, ukoliko niste bili židovskog porijekla); u staljinizmu kasnih 30 - ih pak nitko nije bio siguran, svakoga se moglo nenadano potkazati, uhititi i ubiti kao izdajnika.

Bezbožnost i sekularizam vode nacizmu, staljinizmu, masovnim ubojstvima i pobačaju, tvrdi australski biskup.

Današnji filozofi su prihvatili demokraciju, ali se nisu suprotstavili nacionalizmu i tuđmanizmu na način na koji su se praksisovci odupirali staljinizmu i titoizmu.

Odbacivši Hegelov duh i licemjerni građanski moral, marksizam je širom otvorio vrata staljinizmu, maoizmu, polpotizmu i ostalim užasima koji i danas traju u, primjerice, Sjevernoj Koreji.

Dvije osnovne kategorije ne znače, da se sve svodi na jednu grubu dihotomiju i jednostavne formule, kao u vulgarizacijama koje su u staljinizmu dostigle vrhunac. (Moramo također priznati, da sve dosadašnje teorije nisu bile dovoljne.

MOGUĆI PLUSOVI: l)« Drug Tito »je objedinio frakcijskim borbama razdiranu Komunističku partiju Jugoslavije i svojim je autoritetom organizirao toliko da je bila spremna preuzeti motornu ulogu u antifašističkom pokretu naroda i narodnosti ovog prostora, 2) Postavljen na čelo partizanskog pokreta (narodnoosolobodilačke borbe) organizirao je antifašistički otpor, okupivši u masovan pokret otpora Hitlerovu nacizmu i Mussolinijevu fašizmu velik broj pojedinaca i grupa koji su na kraju Drugog svjetskog rata brojali blizu 800 000 vojnika i simpatizera NOB-a, 3) Nakon velikih gubitaka u životima i razaranja u toku Drugog svjetskog rata organizirao je, zajedno s KPJ i širokim frontom građana, obnovu zemlje te u nekoliko desetljeća jednu od najnerazvijenijih, najzaostalijih država Europe, pretvorio u relativno bogatu i cijenjenu zemlju, s putovnicom kojom se moglo na sve strane svijeta, 4) Godine l948. svojim NE Staljinu i staljinizmu u međunarodni radnički pokret unio je opciju socijalizma s ljudskim likom, a pokušajem uvođenja samoupravljanja otvorio neke nove putove izgradnje socijalističkih društava, 5) Gradeći vanjsku politiku na ekvidistanci prema Istoku i Zapadu stekao je prijatelje u međunarodnoj zajednici da bi ga na kraju uvažavali zamalo jednako u Moskvi kao u Washingtonu, 6) Nikada do razdoblja njegove vladavine nije toliko masovno politizirano stanovništvo a priori nezadovoljno bilo kojom vrstom vladavine i vrstom vladara.