Lako je pojmiti, kako se je dojmila kralja Stjepana Tomaša tako strašna osuda.

Udovica Stjepana Tomaša Kotromanića, kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, uspjela je preko Kupresa i Dubrovnika pobjeći u Rim, gdje je i umrla 1478. godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu.

U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina (1458. - 1490), poznati su novci bosanskih kraljeva Stjepana Tomaša (1443. - 1461.) Stjepana II Tomaševića (1461. - 1463.) i Nikole Iločkog (1471. - 1477.).

Stjepan Tomašević Kotromanić je bio posljednji bosanski kralj i sin iz prvog braka kralja Stjepana Tomaša.

Iz tih odnosa se javila simpatija, zatim ljubav i na koncu brak njegove kćerke, Katarine Kosača i uglednog prijestolonasljednika Stjepana Tomaša Kotromanića.

U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića.

Slijedeće godine, 1448., nosio je titulu " hercega od svetog Save " jer se priklonio Osmanlijama i srpskomu despotu Đurdu Brankoviću u napadu na bosanskog kralja Stjepana Tomaša. [ 10 ] Time je iskazao svoju potpunu nezavisnost.

Kralja Stjepana Tomaša nasljedi spomenuti njegov sin, Stjepan Tomašević, poslednji kralj bosanski.

Vjerske razmjerice bile su se izrodile u strasti, koje su se pak toliko raspalile, da su se još za vlasti, Stjepana Tomaša, mnogi patereni pridružili Turcima, koje su prizivali upomoć protiv svoje inovjerske braće.

Portret Omer paše Latasa, započet u Travniku, dovršen u Sarajevu, izložen u Zagrebu 1852. i od suvremenika ocijenjen kao Karasovo najbolje djelo, nije sačuvan, kao ni litografije prema portretu izrađene u Beču, ni druga djela nastala u Bosni (Smrt bosanskog kralja Stjepana Tomaša, krajolici, nošnje, portreti nekih Turaka i Omer-pašine kćeri).

Ovo sveto mjesto, na koje se hodočastilo kroz stoljeća, među mnogima su i posjećivali pripadnici bosanske kraljevske obitelji o čemu svjedoči i grob u crkvi, koji pripada sinu bosanskog kralja Stjepana Tomaša.

Uz Jagodu Truhelku i Stjepana Tomaša Gardaš je najznačajniji osječki pisac za djecu i jedan od najčitanijih pisaca u Hrvatskoj.

Kao primjere s hrvatske strane uzela je Zvonimira Majdaka, Gorana Tribusona, Pavla Pavličića, Borbena Vladovića, Stjepana Tomaša, Dragu Kekanovića i Nedu Mirandu Blažević, a sa srpske Vidosava Stevanovića, Svetislava Basaru, Vasu Pavkovića, Vladimira Pištala i Vladimira Arsenijevića.

Njegov otac imao je i dva nezakonita sina, Radivoja i Stjepana Tomaša.

Kad je postala ženom Stjepana Tomaša i bosanskom kraljicom pratila je svog muža na njegovim putovanjima i boravištima: Bobovac, Kraljeva Sutjeska, Jajce...

Uz Jagodu Truhelku i Stjepana Tomaša Gardaš je najznačajniji osječki pisac za djecu i jedan od ponajbitnijih i najčitanijih suvremenih pisaca u Hrvatskoj, lektirski klasik literature namijenjene najmlađima i čitateljima tinejdžerskog uzrasta.

Posjeta staroj tvrđavi KOMOTIN ima veliko značenje u srednjem vijeku (povijesno i sam smještaj gradnja) za vrijeme vladavine Radivoja Ostojića Kotromanovića i Stjepana Tomaša iz 1461 g i propasti osvajanju osmanlija 1497 g.

Za novoga kralja Bosne 1461. je postavljen Stjepan Tomašević, sin kralja Stjepana Tomaša.

Podsjetio je na život tijek kraljice Katarine istaknuvši da je, udajom za bosanskog kralja Stjepana Tomaša, s njime pomirila svoga oca Herceg-Stjepana i tako postala mirotvorac među hercegovačkim i bosanskim plemstvom.

Po naredbi svog oca, kojeg često opisuju kao častohlepnog i bezobzirnog čovjeka, udaje se za Stjepana Tomaša.

Osim toga, dramska družina prikazala je i igrokaz Vukovar prije, Vukovar sad koji je nastao na temelju djela Mali ratni dnevnik Stjepana Tomaša.

Kao što su se u spletu političkih okolnosti pojavili na povijesnoj pozornici, isto tako u spletu političkih okolnosti bosanski krstjani su iščezli, i to voljom pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša, koji se, optužen na Zapadu za izdaju srpske prijestolnice Smedereva Turcima, sredinom 1459, odlučio na eliminaciju Crkve bosanske kupujući na taj način pred zapadnim javnim mnijenjem vrijeme za produžetak svoga političkog života.

Među mnogima otočić su posjećivali i pripadnici bosanske kraljevske obitelji o čemu svjedoći grob Stjepana Tomaša, sina bosanskog kralja.

Godine 1443. plemstvo postavlja na vlast kralja Stjepana Tomaša, izvanbračnog sina kralja Ostoje.

Stjepan Vukčić Kosača, najmoćniji plemić na jugoistočnom području kraljevstva odbija u početku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja što je rezultiralo unutarnjim sukobom koji je okončan 1446. bračnom vezom bosanskog vladara sa Katarinom Kosačom, kćeri moćnoga vojvode.

Institucionalno, katoličanstvo u Bosni nije zaživjelo sve do doba Stjepana Tomaša, koji pod pritiskom Pape i Ugara protjeruje i guši u krvi bosansku herezu.

O njezinu životu, povijesnim činjenicama iz tog doba vremena pada Bosne 1463., smrti kralja Stjepana Tomaša i okolnostima bijega kraljice Katarine i njezine djece Sigmunda i Katarine iz okupirane Bosne, predavanje je održala profesorica povijesti Dragica Šamija.

1. Stjepan Tomašević, sin kralja Stjepana Tomaša i majke Vojače iz Rame, okrunjen je u Crkvi sv. Marije u Jajcu 17. 11. 1461. godine.

Sin je kralja Stjepana Tomaša (1444. - 1461.) iz njegova prvog braka s Vojačom.

Hercegovina nije nastala od titule djeca Stjepana Tomaša već od Stjepana Vukčića Kosače, koji godine 1448. prvi uzima titulu hercega, po kojoj je Hercegovina i dobila ime.