Kraljica Elizabeta Kotromanić, žena kralja Ludovika Anžuvinca naručila je škrinju za tijelo Sv. Šime.

Anžuvinca, koji svojom rukom prepisuje misal, što u Europi čine pisari, pripadnici nižeg sloja.

Anžuvinca (1376.) uspijeva se nakratko osloboditi vlasti Zadra i stvoriti svoju samoupravu, koju mu je 1396. hrvatski Sabor u Ninu svečanom poveljom i priznao.

Anžuvinca (1301. - 1342.) i sudjelovao u borbama koje su dovele do pada bana Mladena. [ 1 ]

U svojoj osnovi to je konačni obračun zasigurno najvećeg hrvatsko-mađarskog vladara Ludovika Anžuvinca i najmoćnije pomorske sile Venecije koji se vodio oko Dalmacije. "

Anžuvinca od 4. studenog 1356. godine kojom Koprivnica na temelju pravnih povlastica pisanih po uzoru na zagrebački Gradec postaje slobodni i kraljevski grad.

Anžuvinca koji je nakon desetljetne borbe s Arpadovićima uspio postati kraljem u Mađarskoj.

U vrijeme borbi za prijestolje Ugarsko hrvatskog kraljevstva nakon smrti kralja Ludovika I Anžuvinca (14. st.) zbog ustanaka plemstva njegova udovica Elizabeta i kći Marija napadnute su prilikom putovanja i odvedene u Ivanić, potom u Gumnik (nekadašnja utvrda u današnjem Bosiljevu kod Čazme) te su zatim premještene u utvrdu Svibovec (u blizi današnjeg mjesta Narte).

Najznačajnije su naušnice s tri jagode kakvih je 20 - ak, brončano prstenje te novčići raznih mletačkih duždeva i nekoliko primjeraka novca Ludovika Anžuvinca.

Anžuvinca, počela je etapa potpune integracije hrvatskoga područja, ostvarena mirom u Zadru 1358. Od postignute integracije osobitu su korist imali dalmatinski gradovi, čija se povijest u 14. st. može podijeliti na bribirsko-mletačko razdoblje do Zadarskoga mira 1358. i razdoblje anžuvinske integracije (nakon 1358.), kada bilježe nagli gospodarski rast.

Anžuvinca (1382.), kao i ostali Bosanci pristao je uz Ladislava Napuljskoga.

Relativan mir i jačanje kraljevske vlasti tijekom duge vladavine Ludovika Anžuvinca (1342 - 1382) pogoduje razvoju obrta i trgovine što je u uzročno-posljedičnoj vezi s gradnjom novih tj. revitalizacijom starih cestovnih pravaca.

Po posjedu dobiva ime i moćna istočnoslavonska obitelj Horvata, od kojih su najpoznatiji Ivaniš, Pavao i Ladislav, pristaše Anžuvinca Karla Dračkog u borbi za hrvatsko-mađarsko prijestolje protiv Žigmunda Luksemburškog krajem 14. stoljeća.

Dio njih se još u 14. stoljeću naselio među Poljičane u službi tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca pa su ih zato domaći poljički didići i zvali Ugričići.

Od kraja XV st. nastavlja se utvrđivanje, 1386. u tvrđavi je bila zatočena hrvatsko - ugarska kraljica Marija i njezina majka Elizabeta, žena hrvatskog-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepa Kotromanića.

- hum (zahumlje) ima svog poznatog kneza još u prvoj polovici 10. st. - Mihajlo Višević-on nosi titulu priznatu od pape i od bizantskog cara - dux Chulmorum - Hum ima svoja upravna i sudbena tijela - Shod (skup uglednika koji su participirali u vlasti zajedno s knezom), Sudbeni stol humskog kneštva - Hum je tada poznati politički faktor na zapadnom Balkanu, Bosna se tek počinje formirati - znamo i za Mihajlove nasljednike, humske knezove, gotovo kroz cijelo 12. i 13. st., u 14. st. nakratko je u vlasti Šubića a onda dolazi pod upravu Stjepana Kotromanića, gdje ostaje nekih 20 - ak godina, kada dolazi u ruke Anžuvinca Ludovika, da bi od 1380 ih bio ponovno pod upravom bosanske krune.

Ovu obitelj osnovao je Henrik II, sin Gotfrida Lijepog Anžuvinca.

Izradio ju je, u Zadru, liječnik Guglielmo da Varignana po nalogu bana Hrvatske i Bosne kako bi spriječio pobačaj Beatrice, tadašnje mlade supruge Karla Roberta Anžuvinca, kasnije kralja Mađarske Karla I, te kćeri njemačkoga cara Henrika VII.

Anžuvinca i kćerka bosanskog bana Stjepana Kotromanića, a izradio ju je zlatar Francesco di Antonio da Sesti iz Milana od 1377. - 1380. godine, zajedno s Andrijom Markovim iz Zagreba, Petrom sinom Blaževim iz Rače te Stipanom Pribčevim i Mihovilom Damjanovim.

Ajmo nastavit ovo moje šetuckanje dok mi se da odat cek cek ovo triban litretat, stvarno mirita. ne samo zato šta je ovo crikva Sv. Šime koja je dobila to ime od dana odkad se u njon cuvaju moci tega sveca (ranije je bila crikva Sv. Stjepana).. triba napomenit onima ca su zaboravili (da nerecen ca nisu znali) da se u ton crkvi nalazi jedna puno lipa pozlacena srebrena škrinja u kojon je uz relikvije sveca i kruna hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete (cer Stjepana Kotromanića a žena Ludovika Anžuvinca).

Po narudžbi kraljice Elizabete Kotromanić, žene hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca, u periodu od 1377. do 1380., izrađuje je zlatar Franjo iz Milana sa suradnicima.

Upravo zbog gospodarske snage Koprivnica i dobiva pravnim privilegijama kralja Ludovika Anžuvinca 1356. godine status slobodnog i kraljevskog grada, koji su gradski oci platili sa sedam kilograma srebra, a koji je među ostalim regulirao i pravo svečanog trga svakog ponedjeljka, i danas tradicionalnog glavnog sajmenog dana u gradu.

Anžuvinca, pa bi onda ta ilirička tranzitna točka bila u Epiru; međutim, Lujo Margetić opovrgnuo je tu postavku i uputio na daljnje pretrage i prinose loretskoj historiografiji.

Teritorij zemlje je udvostručen, a svoj ugled potvrdio je 1353. godine udajom svoje kćerke Elizabete za ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca, jednog od najistaknutijih europskih vladara.

Iako prvi spomen grada Koprivnice seže u 1272. godinu, najveću važnost Koprivnica dobiva u 14. stoljeću kada je 4. studenog 1356. godine poveljom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca proglašena slobodnim kraljevskim gradom.

Mirom od 18. lI 1358. u Zadru mijenja se premoć u korist hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca (1342 - 1382.) sina Karla Roberta I, koji vlada od Kvarnera do Drača u Albaniji.

Njegov nasljednik Petar Matafari imenovan je za zadarskog nadbiskupa na želju kralja Ludovika Anžuvinca i Karla Dračkog te nije isključeno da je on kao prijatelj dinastije Anžuvinaca utjecao i na Ludovikovu ženu Jelisavetu Kotromanićku da je 1380. dala napraviti veliku škrinju od kucanoga pozlaćenog srebra, najveći gotički zlatarski rad na području Dalmacije, za tijelo sv. Šime.

Ništa bolje nije prošlo ni otkriće kraljevskog dvora Anžuvinca Ladislava Napuljskog u Dioklecijanovoj palači, obnova friza Dioklecijanova mauzoleja kaže Bužančić.

U ovoj tvrđavi bila je zatočena 1386 - 1387. Godine kraljica Elizabeta, žena hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika Anžuvinca i njihova kćer Marija, zaručnica Sigizmunda Luksemburškog.

Sama lubanja ukrašena je krunom s dragim kamenjem za koju se pretpostavlja da je dar rabljana svecu zaštitniku, ali po nekim izvorima kruna je dar bosanske kraljice Elizabeza Kotromanić - (Ona se kasnije udala kao druga njegova žena za kralja i cara Luja I Anžuvinca, Lajos Nagy, Mađarske, Hrvatske, Rusije, Poljske..)