Pad realnih plaća traje od ožujka 2012., a trend smanjenja je strmiji nego u 2009. godini, kada je gospodarstvo zabilježilo najveći pad navode o rujanskom padu plaća poslodavci u mjesečnoj publikaciji Hrvatske udruge poslodavaca.

Uspon počinje biti sve strmiji i dolazimo do puta gdje je lagana šumica sa mahovinom koja je nama, tek završenim školarcima, bila dobar primjer sjeverne strane.

Penje se ona, penje - kamen sve goliji i sve strmiji, pusta i strašna visina, kano da je u nebo uperila.

Put prema Dvorcu sada je dosta strmiji.

Detalji na karoseriji brižljivo su prikriveni, ali naslućuje se da će prednji kraj biti strmiji, a farovi i maska hladnjaka niže pozicionirani u odnosu na prethodnu generaciju.

Tako laganim hodom po dobro uređenoj stazi, uspon postaje sve strmiji i teži.

Prilaz jezeru je nešto strmiji makadam, stoga oprez

Posljednji dio puta je strmiji, te nakon toga dolazimo u Drenovac kraj djelomično obnovljene crkve.

Iznenadit ćete se, ali uspon je malo strmiji i garant ćete se zadihati.

Nu na mjestu gdje se gora dotiče Save bregovi su strmiji, divljiji, klanci uži, potoci manji, a šuma gušća.

U dalekoj prošlosti bile su napravljene od drva ili kamena, pokrivene slamom i to tako da su zabatni zidovi bili viši od slamnatog dijela krova, koji je bio strmiji no krovovi od kanalica.

Spust je bio strmiji nego uspon, no šuma je sa te strane nešto rjeđa, stradala su samo malo naša koljena i Perini štapovi.

Također da bi smanjili dužinu bicikla, kut vilice je nešto strmiji nego kod 26 inačica.

Strmiji kut vilice ima također i utjecaja na upravljivost bicikla, a sa time 29 er-i imaju problema opet zbog povećanih kotača.

Dakle kraći chainstay i strmiji kut vilice bi trebali približiti vozne osobine 26 biciklima, koji su izuzetno okretni.

No, strmiji kut vilice također ima za posljedicu i nervozniji bicikl pogotovo pri većim brzinama, što opet nije poželjno.

Sve što se više udaljavamo od doma put je strmiji i teži.

Potom slijedi nešto strmiji uspon šumskom vlakom.

Dok je prvi dio staze koja priječi strmu padinu bio još relativno položen, završni dio staze bio je strmiji i dosta nezgodan za svladavanje.

Penjali smo se u brijeg koji je postajao sve strmiji, ali tad još nisam shvaćala veličinu brojke 770. S bolovima u nogama i iscrpljenosti penjali smo se uz brijeg, sunce nas je malo manje pržilo jer smo bili u šumi.

Isprva je uspon bio lagan, no s vremenom je postajao sve strmiji i opasniji, pun visokih i skliskih litica, a i vremenske prilike su se mijenjale i dodatno usporavale njihovo kretanje.

Medvednički brežuljci su ovdje nešto strmiji i bliži savskoj zaravni nego u istočnom i središnjem dijelu grada tako da su i vidici s te strane impresivni i pokazuju grad u posve novom svjetlu.

Na Petehovcu ponad Delnica, staza je dulja za cca 100 m, gdje je na jednom dijelu prokrčena šuma pa je tako dobiven još jedan, malo strmiji i uži, prolaz prema vučnici, što će zasigurno razveseliti one kojima je staza prelagana.

Nakon što ste nastavili po ruti i skrenuli desno, dolazite na strmiji spust gdje je potreban oprez.

Civetta je više obiteljsko skijalište sa puno crvenih i ponešto plavih staza, ima dvije noćne staze crvena i crna, ali crna može slobodno proć kao crvena jedino je kraj staze malo strmiji, ali je zato bolje uređena.

Nakon spavanja od cca 12 sati, doruckovalo se i prema vrhu smo se uputili oko 8.30. Prvih sat i pol smo picili kroz zasnjezeni zlijeb koji je nesto strmiji od Turskog zlijeba (Daliboru bi se svidio), a 50 - ak metara prije izlaza iz zlijeba dosli smo na policu gdje smo opazili prvi stand, a malo povise i prvo medjuosiguranje.

Na 4.6 km udaljenosti od početka rute započinje kratak ali strmiji uspon koji nas dovodi do hrpta brežuljka u podnožju kapele Sv. Marije Magdalene i vidikovca na okolicu.

Rampe s nagibom do 10 % ne moraju imati odmorišta, a ako je nagib rampe iznad 10 %, ali ne strmiji od 17 %, maksimalna visina između odmorišta ne smije biti viša od 4 m.

Slijedi još jedna nizbrdica, mostić preko potoka Curek i konstantan, strmiji uspon do naselja Žitkovčica smještenog na hrptu brijega.

Sve gori i strmiji uspon, stalno misliš evo vrha, kad ono nova nakupina oštrog stijenja.. ja to nisam mogla vjerovati.. (Zapiši: kupi rukavice.) Nekako te tješe prljave stijene pa vidiš tu je netko već prije tebe prošao i uspio, možeš onda i ti..