Vjerojatno se svi slažu da je opću financijsku krizu koja je dobro protresla i realni sektor, a prelila se (kao tsunami) i u naše dvorište, uzrokovao lom na tržištu subprime kredita. Subprime klijenti su oni za koje se s pretpostavlja da bi mogli imati problema s povratom kredita pa su kamate (odnosno zarade financijskih institucija) na takve kredite veće.

To je »subprime mortgage crises«, odnosno kriza tržišta drugorazrednih hipotekarnih kredita.

Riječ koja se 2007. lagano uvukla u vokabular investitora bila je " subprime ", a svako njeno spominjanje izazivalo je podrhtavanje na tržištima kapitala.

Na sličan su se način financirale i hipoteke slabije kvalitete (subprime mortgages).

Proglašenje stečaja dvaju hedge fondova koje vodi Bear Stearns te objave nekoliko najprominentnijih investicijskih banaka da su i njihovi fondovi ozbiljno pogođeni krizom izazvanom kolapsom tržišta duga rizičnih hipotekarnih kredita (eng. subprime mortgages), podsjetila je na propast Long Term Capital Management fonda krajem 90 - tih godina prošlog stoljeća koji je četiri godine ostvarivao prinose od oko 40 % godišnje da bi sve to izgubio u roku od nekoliko mjeseci.

Od â žVelike depresijeâ œ 1929. godine pa sve do tzv. â žKreditne krizeâ œ (subprime mortgage crisis) koja je počela u drugoj polovici 2007. godine.

Upravo to se krajem 2007 desilo kada je urušavanje krenulo iz subprime hipotekarnih kredita.

Obama je dobro opisao problem: Subprime krediti su započeli kao dobra ideja pomažući Amerikancima, koji si to prije nisu mogli priuštiti, da kupe vlastiti dom.

Republikanci su isto tako tvrdili da su 2003. kroz nastojanja Bushove administracije i 2005. kroz nadležne odbore senata pokušavali uvesti reda u ove dvije od države sponzorirane institucije i ograničiti rast njihovih plasmana: ipak, riječ je o pokušaju ograničavanja rasta plasmana ovih agencija a ne o sprečavanju enormne ekspanzije subprime kredita.

Europske banke uključujući velike sistemski važne temeljito skrivaju koliko u svojim bilancama imaju egzotičnih financijskih instrumenata poput CDO.CDS, pa čak i subprime paketa preuzetih još prije pada Lehmana od strane USA banaka koje su se pametno riješavale tog smeća.

Da ne zaboravim napomenuti, u vrijeme kolapsa tržišta nekretnina, cajas banke su primarno posuđivale novac " subprime " tržištu (osobe ili subjekti za koje se smatra da će imati poteškoća u vraćanju kredita).

Pisali smo o utjecaju financijske krize uzrokovane lomom na tržištu subprime kredita na tijek i ishod predsjedničke kampanje u SAD.

No, nije li to isti onaj Bernanke koji je izjavio " We see no serious broad spillover to banks or thrift institutions from the problems in the subprime market. " (svibanj 2007), ili npr " The Federal Reserve is not currently forecasting a recession. " (siječanj 2008., mjesec dana nakon početka recesije), a tek " Currently, we don ' t think will get to 10 % (stopa nezaposlenosti). " (svibanj 2009, 6 mjeseci prije nego je stopa dosegnula 10,2 %).

Zapravo mogu; kada su se loši (tzv. subprime) krediti u SAD-u prepakirali u izvedenice (CDO), od trulih kredita financijskom alkemijom nastale su izvedenice izvrsnog rejtinga.

Kompanija je, o čemu se naveliko govorilo, sanirana sredstvima poreznih obveznika usred subprime hipotekarnog kraha.

Ako je taj postotak velik, onda je to ozbiljan društveni problem.Sjetimo se da je masovno podizanje " subprime " kredita u SAD, i špekulacije s vrijednosnicama na bazi tih kredita pokrenulo svjetsku krizu kojoj se još ne nazire kraj.

No Lehman nije bio te sreće, a za njegovu je propast odgovorna subprime kriza, jer je većinu prihoda ostvarivao izdavanjem vrijednosnica deriviranih iz hipotekarnih kredita.

Osim Facebooka, u novo izdanje rječnika uključene su još dvije nove riječi, subprime i green collar.

Kao pridjev, subprime se odnosi na ' kredit izdan stranci slabe kreditne sposobnosti s visokom stopom kamata ', dok se green collar odnosi na ' određene radnike koji se bave zaštitom okoliša ili su zaposleni u tvrtkama koje imaju posebne odjele zadužene za zaštitu okoliša '.

Procjene gubitaka zbog subprime krize poprimile su nevjerojatan raspon između 150 milijardi i 2 bilijuna dolara.

Osim što se niti jedna banka iz Austrije i Italije do sada nije pojavljivala na listama banaka s preko milijardu eura gubitaka uslijed subprime krize, banke iz ovih zemalja, uz banke iz Grčke, imaju najviše omjere kapitalizacije u Europi.

Dovoljno je prisjetiti se kako je ekonomska kriza započela u SAD-u na tržištu nekretnina, pri čemu su drugorazredni hipotekarni krediti ili subprime krediti imali funkciju okidača sloma američkog financijskog sustava.

U prvim se mjesecima medijsko praćenje krize usredotočilo na posebnu skupinu tzv. subprime dužnika.

Problem zajmova bit će negdje drugdje, možda čak izvan naše zemlje 5. Usprkos stanju stvari na terenu, veoma brzo je stvorena mitologija o subprime dužnicima koja je uključivala pripovijesti o neodgovornim pojedincima koji su se upustili u pohlepne avanture kupovanja imovine za koju nisu mogli jamčiti odgovarajućim prihodima.

Pa ipak, oznaka subprime je veoma brzo prerasla u kvazi-sociološku kategoriju koja je navodno ukazivala na loše životne navike i iracionalno ponašanje pojedinih kućanstava.

Problem, dakako, ne leži isključivo u previdu heterogenosti skupine subprime dužnika, već prije svega u izmicanju temelja za racionalnu analizu.

Pažnja posvećena jednog kategoriji dužnika onemogućuje razabiranje strukturnih aspekata krize povezanih s procesom financijalizacije, dakle s novim financijskim praksama, proizvodima i insititucijama koje imaju ključnu ulogu u trenutnom režimu akumulacije.... i o dužnicima u švicarskom franku Uzimajući to u obzir, nije teško vidjeti poučnu analogiju između medijske reprezentacije subprime dužnika u SAD-u i dijela stanovništva u Hrvatskoj zaduženog u švicarskom franku.

Društvene klase bez privilegija jesu same agregatni učinak pogrešnih izbora, dokaz nekompetentonosti izbora njezinih članova.9 S obzirom na sasvim jasno prisutne interese nema sumnje da konstrukcija subprime dužnika na hrvatski način neće nestati iz medijskog polja.

Rekordno niske kamatne stope kojima je FED u Americi (privremeno) gasio recesiju iz 2002. (i time posijao sjeme današnjih problema na subprime credit marketu a koji se prelijevaju i dalje) su omogućile hrvatski rast od 5 % GDPa u proteklom razdoblju.

Kako spustas kamatu, tako sve losiji klijenti pocinju dizati krediti (vidi npr. subprime u USA).