Nekoliko sam trenutaka gledala u ekran, sutjela u nevjerici.. gotovo sam mogla osjetiti kako me proslost dotice i sva sam se najezila.. obuzela me ogromna tuga.. otvorih mail.. prvi u nizu.. prvi medju gomilom foldera punih razvrstanih mailova.. i sjetila sam se kako smo ih oboje cuvali.. kako smo se zezali da cemo knjigu objaviti.. da takvi razgovori ne zasluzuju nista manje od tvrdih korica.. raznjezilo me to bas kao i tada davno prije, no tuga nije popustala.. uvijek si govorio da ne smijemo zivjeti u proslosti niti stalno planirati buducnost, nego da ponekad jednostavno treba zivjeti i uzivati u sadasnjosti..

ovisi koga vise volis... stavi se u njenu kozu, bi li voljela da ona tebi kaze? ali evo, mozes recimo s njim popricati, i reci mu da nije fer prema njoj, i ucjeni ga da joj sam kaze ili ces joj ti reci.. jer jadnu curu pravi budalom, a i ti ces na kraju ispasti zlobna kada ona sazna da si sve znala a sutjela si joj

I na kraju sve dok i dalje javnost bude trpjela, sutjela i stahovala bit ce nam isto sa istima.

Uvijek je bila iskrena i ako joj je nesto smetalo nikad ne bi sutjela, sve bi mi rekla...

Zadnjih deset godina je sutjela, valjda je tako mislila ove udobrovoljiti, ali je izdala vjernicki narod.

ova zena nista dobro za djecu nije napravila. kontaktirala sam je prosle godine da reagira i zastiti djecu od izvjesnog novinara iz jednog naseg medija, koji javno razvlaci i izruguje se djeci od 9, 10, 11 godina, pise vrlo uvredljivo i neprimjereno i djeca od njega imaju veliku stetu, psiholosku i kakvu god hocete. vrijedja i djecu i roditelje, svi u tom sportu znaju sve o toj osobi. a ova zena je sutjela i nije reagirala. a covjek je lijeceni alkoholicar, radi djeci veliku stetu a maticna kuca ga stiti i cuva, umjesto da je davno dobio otkaz. prepoznat ce se. i sto uciniti?

Najradije bih sutjela, nemam sto pametno za reci.

Progutala sam sva omalovazavanja, sutjela na neprestana zadirkivanja i neukusne sale u vezi moje vjere, cak sam joj i bez pogovora objasnjavala nesto sto nije znala iako je dvije stepenice iznad mene, ja sam tamo bila nitko i nista, dno dna jedne piramide.. no ovo je bio kraj.

Kad me pitao za odgovor sutjela sam, nisam znala kako oblikovati recenicu.« I ti si meni jako drag, i znas da te jako cijenim.. ali vidim te samo kao frenda.. znas da sam zaljubljena u drugog. », jedva sam natipkala.

jednom davno zivio je mladi postolar. nije imao roditelja vec je zivio kod jednog starca koji ga je nasao u sumi. starac je za njega bio kao otac. hranio ga, obuvao, poducavao. mladi postolar je imao prijateljicu, curu iz sela, koja je bila kci mjesnog pekara. postolar i cura su se sprijateljili kad ga je cula kako pjeva. naime cura je voljela pjevati ali nije imala decka koji bi joj bio partner u tome. tako ga je ona cula i pocela pjevati s njim. otada su dvoje mladih bili nerazdvojni. sve je bilo u redu do trenutka kada je starac umro. mladi postolar nije vise imao prihoda pa je odlucio otputovati u " svijet ". mlada cura mu je predlozila da ostane u njenoj kuci jer ima dovoljno za svih. ali postolar je bio preponosan i nije si to mogao dopustiti... obecao joj je da ce joj uvijek pisati a ona je obecala da ce se molit za njega. tako je mladi postolar otputovao a mlada cura ostala sama... kako je i obecao postolar je poslao prvih 10 pisama u roku od 2 tjedna... ali kako to obicno bude pisma su se prorijedila ali mlada cura nije zaboravljala moliti se za njega. sve do trenutka kada se curin otac razbolio i ona je morala ici po lijek. krenula je na dugi put jer je bolest bila teska a i lijek rijedak. u prvom gradu nije imala gdje odspavati pa je spavala pod tendom jedne trgovine, u drugom gradu nije imala sto jesti jer su je opljackali i uzeli joj ono malo novca. stoga se odlucila vratiti svojoj kuci. no izbio je rat i njeno mjesto je bilo spaljeno i svi seljaci pobijeni. nije znala sto joj je ciniti. bila je sama, gladna, promrzla i bez krova nad glavom... no i dalje se sjetila moliti za mladog postolara. nekako duboko u sebi se nadala da ce ga negdje sresti. i da ce opet setati poljima zajedno... tu noc je odlucila uzeti stvar u svoje ruke. zaposlila se u maloj trgovini gdje je imala jelo i smjestaj no nista novca. mislila je da ce tako uspjeti prezivjeti zimu pa na ljeto u potragu za postolarom. sve do jednog trenutka. izbila je kradja u trgovini i mlada cura je morala isplatiti sve ukradeno. posto nije imala novca izbacili su je iz trgovine i opet je bila sama. odlucila je otici iz grada. dosla je do velikih vrata gdje su bili vojnici. radili su joj svakakve pretrage za oruzjem. posto nisu nista nasli usla je slobodna. ono sto je tamo vidjela nije bilo stvarno. svugdje su bile sarene tende, djeca su trckarala, ljudi su se smijali. bila je to jedna velika obitelj. upoznala se s jednom curom i ona joj je ustupila jedan krevet u svojoj sobi. objasnila joj je da je ovdje jer nema gdje i da zeli naci jednog starog prijatelja. cura joj je objasnila da je u sredistu cijeloga kraljevstva i ako je taj postolar ovdje da ce ga biti tesko naci. mlada cura nije gubila nadu vec je puna entuzijazma odlucila prosetati gradom. upoznala je jos par dobrih ljudi, zaposlila se na jednom standu i to sve u jednom danu. sutradan je otisla na prikazivanje okrunjena nove kraljice cija je mama umrla nedavno. govorilo se da se kraljica trebala udati za mladog lijepog decka. nakon okrunjenja mlada cura je ugledala prepoznato lice. za stolicom je sjedio mladi postolar. djelovao je sretno no kao da ima neki mali problem. mlada cura se morala brzo vratiti na svoj stand. tada je kraljica odlucila obici standove sa svojim deckom. kada su dosli do cure postolar je problijedio i postao jako nemiran. mlada cura je mislila da ce joj postolar pohrliti u zagrljaj i reci kako mu je nedostajala. no samo je dobila nestrpljivost i ignoriranje. mlada cura je sve ispricala kroz suze svojoj prijateljici. ona joj nije vjerovala da je njen prijatelj kraljicin decko.mlada cura je odlucila popricati sa postolarem. jednu noc je upala u kraljevski dvor i preplasila postolara. sjedio je na kamenu i nesto pisao. on se sav izbezumio i poceo mucati. cura je sutjela i tuznim pogledom ga pratila. bilo mu je neugodno. rekao joj je da ju nije zaboravio ali da on ima novi zivot sada i da joj i danas pise pisma. cura nije razumjela sto govori jer je mislila da je njihovo prijateljstvo jako. tada je dosla kraljica i pocela vikati i tuci mladu curu. cura je bila i ovako bijesna tako da ju je dobro izlemala. dosli su strazari i izbacili je iz grada. mlada cura je ostala sama i tuzna a postolar je unatoc svemu bio do kraja zivota nesretan. iako je mlada cura bila tuzna ostatak zivota je provela u stanju u kojem su postojali samo ona, postolar, polja, sunce i njihova djecacka hihotanja...

ljesnjak - cokolino natopljen u mlakon mliku, ooooh Christ i dusu bi svoju prodala za to. sjecam se kako sam se jednom prilikom krisom posluzila s cokolinom mojeg malog brata, i kad su nas sve pitali: " Tko je ovo ispraznio citavu vrecicuuuu? " ja sam mudro sutjela: rolleyes: i osjecala sam griznju savjesti ali da se taj dan opet vrati ja bi pocinila isti grijeh jer nema sladjeg od onoga ukradenog: cerek:

U teskoj sam financijskoj situaciji, kada su rekli da nema vise stimulacije, sutjela sam.

Jutros kad si dolazio po mene i kad sam te cekala na kisi zeljela sam te zagrliti, primit za ruku i reci da te volim.. no to bi te valjda ubilo... sutjela sma i usla u auto, a ti si pricao... Nisam te mogla pogledati u oci, samo sam gledala u pod i vrtjela prsten na ruci 3 sata.. jer gledati te kako ti je tesko to me slama, jer znam da sam ja jedini krivac za to...

postovani... neizmjerno sam Vam zahvalna na ovim rijecima podrske.. procitala sam tekst ne znam ni sama koliko puta i hvala Vam jer mi daje sve vise hrabrosti... da se osvrnem na postavljena pitanja: - nikada nisam ostavljala sina samoga s njima jer ja znam u cemu je " problem ", ostali ne znaju,, jednom je suprug rekao da ga ostavimo da ga on malo cuva (ujak) ali sam rekla nikako, ne dolazi u obzir.. tako da moram s njim podijelit svoju proslost kako bi me razumio i shvatio zasto sam protiv i da pazi kome povjerava nase dijete.. - hm... nemam neki pretjerano cest hobi ali volim setat, popit kavu sa prijateljicama.. imam ih mnogo ali samo u jednu imam toliko povjerenja kojoj bi mogla povjerit sto sam dozivjela.. to je ujedno i moja kuma.. - ali prije svega bi zeljela porazgovarat sa svojim suprugom.. zaista je predivan suprug.. ima razumijevanja i mislim da cu imat veliku podrsku njegovu ali uvijek postoji ono ALI.. nadam se da grijesim.. suprug je trenutno u m. misiji i za par dana dolazi kuci.. mozda i ta razdvojenost (6.5 mj) je " prevagnila " u mojim odlukama.. tako bi htjela da mogu to bolno iskustvo podijelit sa svojom majkom jer, je da je psihicki malo unistena kroz ne bas tako lijep zivot, ali je uvijek ama bas uvijek imala razumijevanja za sve moje probleme i nevolje, najvise sam se mogla s njom ispricat ali kada bi joj rekla za svoju zalosnu proslost bojim se da bi ju to unistilo.. jer to je njen brat, jedini brat kojeg ona doslovce obozava.. ponekad kad ih gledam kada ga brani ili u nekim stvarima stane na njegovu stranu samo pomislim: eh majko moja da samo znas koga branis.. da samo znas istinu.. znam da bi mi pomogla da prebrodimo zajedno sve ali nemam povjerenja u nju da bi sutjela tj. sigurno bi ga napala i rekla mu a ja to ne zelim.. bojim se kako bi sve to moglo zavrsiti..

Crkva je SUTJELA, don Ivan je SUTIO.

I tad je crkva sutjela ko zalivena, jer su znali da su ti divljaci njihovi, direktno potpaljeni crkvenom mrziteljskom filozofijom.

U ovom je sazeto svo licemjerje katolicke Crkve, koja je 20 godina zatvarala oci i sutjela, dok je adeze sustavno pljackao drzavu i masno placao Crkvi tu presucujucu podrsku

Od nekolicine njih dopirao je priguseni zamor, dok je vecina samo sjedila i sutjela.

Ne bi se slozio da je moderno pljuvat crkvu, to je kvaziargument u obrani crkve na cinjenicu da nista nije ucinila u lopovskoj privatizaciji koja se provodila devedesetih, nego je sutjela i uzimala svoju proviziju.

Po mom osobnom mislejnju, mislim da ne bih trebal nista reci.... vjerovatno ona i sama to zna, ali joj je iz nekog razloga mozda glupo tebi reci..... na tvom mjestu ja bih sutjela, tjesila ju ukoliko i koliko god mogu, a sve ce doci na svoje... nista ne traje vjecno... pa ce vjerovatno i ona jednog dana progledati i rjesiti kako ona misli da je najbolje.... u suprotnom..... mozes ostati bez prijateljice i ispasti za sve kriva... pozz

Sutjela je i hodala prema tamnica.

kad sam pocela dolaziti kod njih, ja sam poprilicno sutjela iako inace bas i nisam takva. bilo mi je glupo proturijeciti zeni u njezinoj kuci, a i nije mi mjesto da se u neke stvari mijesam. ne znam jesam li tu pogrijesila, ali sad to izgleda tako da od njegove mame ja jedva dolazim do rijeci. prvi put kad me dovela u neugodnu situaciju je bilo kad smo ostale nasamo, a ona je potegnula pitanje naseg vjencanja. (ja sam inace, priznajem, prilicno zatvorena po tom pitanju i dogovarala bi se o tome samo sa svojim deckom, i nije mi bilo ugodno voditi takav razgovor bez njegove prisutnosti.) malo sam se iznenadila jer to nije bio razgovor nego njezin monolog. rekla mi je da bi se on trebao zeniti, da ne trebamo imati veliku svadbu, da je njemu vrijeme da se zeni a i njoj je vrijeme da dobije unuke, da bi trebali dizati kat iako to ne treba biti jako veliko jer kod nje ima mjesta za djecu. pokusala sam joj objasniti da ja jos ne radim i da ne mogu planirati tako nesto bez svoje kakve-takve sigurnosti. medjutim, nije se dala smesti i potanko mi je objasnila sto ona zeli da njezin sin napravi. o mojim zeljama i planovima nije me pitala ni rijeci. to je bilo prije par mjeseci. nedavno mi je odrzala monolog preko telefona u kojem mi je rekla, izmedju ostalog, da bih ja njega trebala polako poceti tjerati na svadbu.: confused: svom sinu se ne usudi ni spomenuti takve teme jer joj on ne dozvoljava reci nista.

pitam se, kako bih se trebala postaviti? razmisljam o tome od tog razgovora, decku nisam jos nista rekla ali hocu, jer me to jako muci. svjesna sam da sam do sada sutjela jer ne moram to slusati svaki dan. svjesna sam da nisam laka osoba, ne volim kada me se na nesto sili. dobro sam o tome razmislila, i ne zelim provesti zivot boreci se, iz dana u dan, protiv nekoga tko me zeli kontrolirati. to nije nikakav zivot ni za mene ni za nju. onaj neki glasic iznutra mi vristi da tu nema srece, a ipak se pitam, pretjerujem li. kako da to objasnim svome decku da necu zivjeti kod njega, a da ne ispadne da napadam njegovu mamu?

Od kako zna za sebe mrzi je.Od kako zna za sebe stidi se nje.Majka mu je radila kao kuharic u jednoj skoli blizu njegove kako bi prehranila svoje dijete.Kada je dosao iz skole zamolio ju je da nikada ne dolazi mu skolu jer bi njegovi drugovi pocelia ga izazivati.Majka je sutjela, bila je uvrjedjena.Narednog dana krenuvsi se sa posla majka je vidjela da je njen sin zaboravio pernicu i otisla je u skolu.. Kada su opazili zenu sa jednim okom djeca se pocese smijati.Majka je trazila svoje dijete koje se sakrilo.Dala je pernicu jednoj ljubaznoj zeni koja joj je prisla i sakrila je od te djece.Vratila se kuci i cekala svoje dijete... Dosao je kuci i izderao se na nju, rekao joj rijeci koje ce njegova majka a i on pamtiti do kraja zivota, a to je volio bi da umres da te nema.. Majka je sutjela, plakala.. Nije ga bilo briga za njena osjecanja.. Samo je zelio da ode od nje.Marljivo je ucio i tako i bi.Otisao je u Singapur, tamo je napravio kucu, ozenio se, dobio djecu i napokon bio zadovoljan svojim zivotom.Sve dok jednog dana majka mu nije dosla pred kucu.Njegova djeca pocese vristati, a on joj rece zbog cega je dolazila i neka odmah ode.Majka kao i svaki put je sutjela.... Godine su prolazile i jednog dana provjeravajuci postu ugledao je pismo na kojem ga pozivaju an porodicni skup.Rekao je svojoj zeni da ode na poslovno putovanje.. Konacno je dosao u svoj rodni kraj i iz ciste radoznalosti udje u kucu.Kada tamo na stolu pismo majke u kojem pise IZVINI STO SAM TI IKADA NANIJELA ZLO, IZVINI STO SAM TE OSRAMOTILA PRED DRUGOVIMA, IZVINI STO SAM TI PREPALA DJECU... JA SAM BOLESNA, LEZIM U KREVETU IZ KOJEG NAJVJEROVATNIJE NECU SE NIKADA NI DICI.... ALI AKO NE ZNAS KAO MALI DOZIVIO SI SAOBRACAJNU NESRECU... OSTAO SI BEZ OKA.NISAM MOGLA DA GLEDAM SVOJE DIJETE KAKO ODRASTA BEZ OKA, DA MU SE SMIJU KAO STO SU SE MENI SMIJALI... DAROVALA SAM TI SVOJE OKO JER BI MI BILO DRAGO DA POSMATRAS SVIJET MOJIM OKOM... IZVINI JOS JEDNOM

Tu ona otpovrne kako je temelj svega postovanje, privrzenost i strpljenje i da je ona uvijek SUTJELA u problematicnim trenucima ne zeleci dizati tenziju.

Crkva je sutjela kad se pljackalo, blagoslovila je razbojnike.

Sutjela sam i nisam mogla uzvratiti nista na njegovo " Nemoj me gledat tuzno, sto god ti rekli ja ne umirem.

Dorotea je pricala, ja sam sutjela.

Ne, upravo obratno, ja ju previse volim a da bih sutjela i govorila kako je sve u redu KAD NIJE U REDU

Od prvog dana kada sam te vidjela ti si mi zapeo u oku.Neznam zasto me mrzis.Mozda zato sto ti je jedan tip rekao nesto o meni.cuj... taj tip nema pojma.Kada me vidio trcao je zamnom.Jedva sam ga se rijesila.kasnije za kojih mjesec, dva meni je bilo dosadno.odlucila sam nekoga zezati.i bas sam odabrala tog tipa.slala sam mu poruke, schprdala sam se.kada je saznao da ga to ja zezam, poslao me u TPM.ok.skuzila sam.covjeka sam nazivcirala pa sam prestala.svaki puta kada me vidio dobacivao mi je neka sranja.pricao je okolo da sam glupa i sta ja znam sta jos.te rijeci su sigurno dospjele i u tvoje usi.jednog dana mi je puko film i odlucila sam poslati mu poruku.otprilike sam mu napisala da mi je dosta tih njegovih sranja.da me iduci puta nemora ni pozdraviti.da se pravi kao da ga nema.i naravno ispricala sam mu se.poslje te poruke tip mi se stvarno ne obraca i drago mi je.ti me sigurno zbog njega mrzis.znam, osjecam to.kada te vidim neopisivo se osjecam.kao da mi se noge odsjeku.ti osjecaji su se povecali od one noci kada si me poljubio.tocno se sjecam.kao da je bilo jucer.sjedila sam sama u mracnom parku razmisljajuci o svemu i svacemu.tiho su mi pjesme svirale na mobitelu.tada sam cula da netko dolazi.brzo sam ugasila pjesme.mobitel sam pokrila rukom da se nevidi svjetlo, ali bilo je kasno.uocili su me.kada su dosli do mene vidjela sam ko je tamo.ti i tvojih 6 - 7 frendova.zezali smo se, a ti si me cudno gledao.prisla sam ti i pitala zasto me mrzis.ti si odgovorio da me ne mrzis.znam da si me mrzio, ali nisi imao snage reci MRZIM TE zasto? znam da me mrzis i sada.vidim ti to u ocima kad god te pogledam.vrijeme je letilo a ja sam jos uvijek bila sama medu deckima.meni je bilo super.zezali smo se.nisam ni znala da je ponoc prosla.sve je utihnulo, samo smo se mi culi.odjedamput sam osjetila strah.decki su se poceli cudno ponasati.jedan me htio na silu poljubiti.odmaknula sam se.jedan decko me branio a ti si samo gledao.kada je vec postalo nemoguce s njima primjetio si da se bojim.dosao si kod mene i svima si rekao da me puste na miru.ZASTO? zasto si to ucinio? znam da ti nije stalo do mene.pitao si dali me treba otpratiti kuci.ja sam rekla naravno zbog toga jer sam se bojala.uhvatio si me za ruku i krenuli smo.osjecala sam leptirice u trbuhu dok smo hodali.sva sam drhtala.gledala sam te.lijep si kao andeo.odjedamput si stao na pola puta.privukao k sebi i poljubio me.tvoji poljupci su me ispunjavali.davali su mi snage za zivot.ti poljupci su bili kao jedina hrana koju sam silno zeljela.cinilo se kao da me iskreno ljubis.prevarila sam se.iduci dan me nisi ni pozdravilo.sve je opet islo po starom.ma... neznam, neznam... zasto me mrzis? ZASTO? zbog onog tipa sto ti je nasrao svakakve gluposti o meni? ne rezumijem... i sam si rekao kada smo bili zajedno da si bio glup sto si toliko cekao da me poljubis.stalno si to govorio.ZASTO? ja sam samo sutjela i zagrlila sam te uvjeravajuci da nisi.nams pojma kako se osjecam.neznam kako da ti dokazem da nisam " mala plava glupaca ". neznam dali ti osjecas ipak nesto prema meni.svaki puta kada prodes sam pored mene sutis i gledas me ravno u oci.kada prolazis sa frendovima samo mi se smjeskas, ali taj smjesak izgleda tak prkosno.ma neznam sto zapravo zelis time reci.ne zelim vise pisati, a i nemogu.nemam vise snage.samo jedno zelim da znas-TVOJE IME UREZANO JE U MOM SRCU