Tako će se, kad se Svetonije oslobodi uza materije, pobrinuti da ova nestane s lica Univerzuma kako ne bi kaljala njegov svijetao lik i djelo, a možda upravo i stoga da ne bi svjedočila ovom poslijednjem.

PISANI DOKAZI O POSTOJANJU OSOBE ISUSA KRISTA 1. KORNELIJE TACIT (55 - 117) poslije Krista 20. godina nakon Isusa, u dijelu ANNALES (anali) opisuje cara Nerona i događaj oko spaljivanja Rima. optužio kršćane sljedbenike Isusa Krista koji je osuđen od namjesnika Poncije Pilata u Palestini. 2. SVETONIJE CAIUS TRANGUILUS (65 - 135.. od cara Trajana dobio titulu tribuna za cara Hadrijana njegov osobni sekretar.

Ovdje nije toliko problematično njegovo postojanje, jer o njemu postoje pisani dokumenti (Biblija, ali i izvan Biblije, npr., Tacit, Svetonije, Josip Flavije, Plinije Mlađi).

Svetonije piše o neprestanim pobunama židova pod vodstvom Chrestusa, što se navodi kao dokaz, ali ne uzimajući u obzir da je Chrestus bilo često ime u Grčkoj i da se to može odnositi i na nekog drugog židovskog agitatora onog doba.

Sve moje tvrdnje i dalje stoje: - povijesni nekršćanski izvori: Tacit, Plinije Mlađi, Svetonije, Josip Flavije.... - ljudi koji su osobno poznavali Isusa ili njegove apostole iz prve ruke: apostoli (Petar, Matej evanđelist, Ivan), Marko (Petrov učenik), Luka (poznavao sve apostole i bio njihov suradnik)...

Svetonije, glavni tajnik cara Hadrijana, napisao je da je postojao čovjek zvan Hrestus (ili Krist) koji je živio tijekom prvoga stoljeća (Anali 15.44).

To su Herodot, Tukidid, Plutarh, Plinije, Svetonije i Tacit.

Svetonije bijaše bezgraničan, bezvremenski, sveznajući, superpametan, slobodan, sveprisutan

Sad, mislim si kako je bio sveznajući, On je to svakako morao znati no, batalimo takve sitnice. Htio bih, pomisli Riječ-Svetonije, iskusiti najgoru moguću tamnicu na svijetu.

Nije računao naš Svetonije da se zidovi njegove tamnice kvarkovi ne daju razdvojiti.

Od tada, na vjeke vjekova (amen) Svetonije slobodni, neograničeni, sveprisutni, svepametni (hm, s obzirom na ranije rečeno) muku muči da se riješi (h) apsa iz svoje kućne radinosti.

Ne može to podnijeti naš Svetonije da jedinka X (Servantes?) u kojoj je utamničen Svetonije, bude jednaka jedinki Y (N ' dugu?) u kojoj je utamničen Svetonije, a one da budu jednake jedinki Z (Chief?) u kojoj je - znate već.

S druge strane, kako bi mogao dozvoliti da XSvetonije bude različit (recimo, gluplji) od YSvetonija ta sve je to jedan te isti On: Riječ Bog Duh Svetonije.

Kako izaći na kraj sa spoznajom da je Svetonije = Svetonije a istovremeno Svetonije > Svetonije?

Grize se Svetonije - uobličen u jedinki X i jedinki Y i jedinki Z mučen paradoksima koji ga pritišću, ima taj osjećaj - jače i dublje od materije u koju je utamničen.

" Kornelije Tacit - poslije 100. godine spominje postojanje kršćanske zajednice (i ovo je vjerojatno lažirano jer je najstariji prijepis iz 8. stoljeća); Plinije Stariji - živio u vrijeme navodnog Krista - nikada ga spomenuo nije; Plinije Mlađi - oko 100. godine izvještava o postojanju ranokršćanske zajednice, Krista ni vidio ni čuo nije; Gaj Svetonije i Flavije - opet, spominju zajednicu kršćana, nema svjedočanstava o Isusu; " Koliko su tek idiotski gorenavedeni argumenti o nepostojanju Isusa?

Kako ni najzagriženiji zastupnici i promicatelji duha nisu načistu sa cijelom petljancijom, zvat ćemo ga jednostavno Svetonije.

Taj događaj spominju Svetonije i ostali i može se smjestiti u 49. godinu n. e. " (MacRay, str. 225 - 226).

Rimski povjesničar Svetonije bilježi ovakav redoslijed: " Kako su Hebreji neprestano učestvovali u pobunama poticani od Hrestusa, on ih je prognao iz Rima " (Život Klaudija, 25.4).

O tome govore četiri rimska izvora, među njima Svetonije kada govori o izvršavanju presude nad ustanicima u doba careva Kaligule i Domicijana. [ 4 ] Dion Kasije Kokejan također jedanput spominje taj običaj kod jednog raspeća. [ 5 ] Pričvrščivanje ploče iznad raspetoga spominje se međutim samo u Novom zavjetu.

Tako su o Isusu pisali najpoznatiji povjesničari onoga vremena: Tacit, Svetonije, Plinije Mlađi, Josip Flavije...

I izvori pišu da je Rim prije Nerona izgledao kaotično, Svetonije i Tacit spominju da su ulice prije bile uske i vijugave, a krovovi zgrada visoki.

Svetonije piše o Neronovim mjerama koje su bile usmjerene ka poboljšavanju građevinske situacije u Rimu, a što je jako zanimljivo, na svoj trošak i prije požara u Rimu.

Kr. ugušen ustanak koji je rimski povjesnik Svetonije Trankvil (o. 69. posl. 122.) nazvao najtežim od svih izvanjskih ratova poslije punskih.

Svetonije spominje kako je i objavio da će na svoj trošak ukloniti mrtvace i ruševine, iako dodaje kako je Neron to učinio da dođe do ostataka imovine.

Ovo se može objasniti time da ljudi nisu povezivali cara s požarom (barem ne odmah) ili su izbjegavali spomenuti njegovo ime zbog straha od odmazde (Svetonije piše na više mjesta kako je Neron bio osvetoljubiv i nije podnosio kritike).

Govori i o organizaciji dopreme hrane, budući da su izgorile brojne žitnice (među njima i one za koje Svetonije govori da ih je Neron rušio spravama) te carevom snižavanju cijene žita.

Svetonije (70 - 130 cca) piše samo da je negdje u prvom stoljeću živio neki Isus (Hrestos-Krist).

Bruce spominje da je Hrestus vjerojatno mogao biti neki Hebrejski podstrekač nemira, ali dodaje: " Vjerojatnije je da je on (Svetonije) imao na umu Osnivača kršćanstva, ali da je pišući nekih sedamdeset godina nakon tog događaja i ne baš posebno zainteresiran za porijeklo kršćanstva, pogledao neke zapise o bunama i pogrešno zamislio da je Hrestus, označen kao vođa jedne od spomenutih partija, bio zapravo u to vrijeme u Rimu, igrajući značajnu ulogu u sukobu.

Rado je čuo kako narod u amfiteatru na dan velike gozbe kliče: ' Živeo naš gospod i gospa/domino et dominae feliciter /.« (Svetonije: Domitianus, 13) Za razliku od Domitijana Avgust nije voleo da ga oslovljavao kao ' gospoda '.