Plutarh smatra da su Tebanci na stvaranje ove čete bili inspirisani Platonovom Gozbom [ 1 ].

Nakon tri mjeseca prvi su se počeli povlačiti Arkađani, a kako se Tebanci sami nisu osjećali dovoljno snažnima slijedili su njihov primjer.

Tebanci su po prvi put došli u neprijateljske odnose s Atenjanima koji su pomogli malom selu Plateji da zadrži svoju nezavisnost u trenutku kada su ga Tebanci htjeli podčiniti, i 506. pr.

Tebanci se najednom iz uloge nesumnjivog pobjednika premeću u gubitnike i napuštaju raspored u bijegu.

Povlačenje traje nekoliko kilometara kada Tebanci ponovno zauzimaju borbeni raspored i odbijaju progonitelje ubivši nekolicinu.

U Peloponeskom ratu Tebanci su, ogorčeni potporom koju je Atena dala manjem Beotskom gradu, posebno Plateji koju su oni uzaludno pokušali pokoriti 431. pr.

Nakon propasti Atene na kraju Peloponeskog rata Tebanci su prekinuli savez saznavši da je Sparta namjeravala zaštititi države koje je Teba željela pripojiti. 404. pr.

Ako su još u Željeznom dobu Olimpijadu shvaćali kao miroljubivu, nenasilnu priredbu, ako su stari Mirmidonci i Korinćani i Tebanci goloruki izlazili u arene, nije vjerojatno pretjerano očekivati da i hrvatski tukci, dvije tisuće i sedamsto godina kasnije, nauče što se priliči, a što ne.

Tako okupljeni Tebanci i njihovi saveznici došli su ispred samog grada i pokušali izmamiti Spartance.

Na posljetku bitke Tebanci su se predali, dok su se Spartanci i Tespijanci suočili se elitnom perzijskom jedinicom Besmrtnika protiv kojih su svi Grci izginuli.

Tada se sukobe sami Tebanci i Spartanci.

Tebanci su na svim dijelovima bojišta borili vrlo spretno i uspijevali su dobiti i inicijativu u pojedinim trenucima.

Sada ih napadaju s bokova i straga, no Tebanci se ne predaju već se povlače na obližnje brdo i tu se utvrđuju.

Ovime bitka završava, a Agesilaj je proglašava dobivenom nakon što su Tebanci od njega zatražili dopuštenje za prikupljanje svojih žrtava.

Tako su stradavali mnogi plemeniti Tebanci, dok se napokon nije pojavio jedan junak i točno riješio Sfinginu zagonetku.

Tebanci, Atenjani, Argivci i njihovi saveznici udružili su se kako bi spriječili daljnje širenje spartanske moći.

U znak priznanja i zahvalnosti, Tebanci proglasiše Edipa za kralja umjesto Laja, koga su, kako su oni smatrali, ubili razbojnici.

Kasnije im se pridružuju Mikenjani i Dorani (naseljeni uglavnom na grčkom kopnu), te Jonjani (samo na obali i otocima Egejskog mora), a kasnije i Spartanci, Tebanci, Atenjani, Korinćani itd.

Prema izvorima koje nudi Diodor na jednoj su strani Spartanci sa svojim saveznicima (Atenjani, Ahejci, Mantinejci kojima zapovijeda Agesilaj II., te broje oko 20 000 pješaka i 2000 konjanika), a na suprotnoj strani su Tebanci sa svojim saveznicima (Agrivljani, Mesenci, Tesalci kojima zapovijeda Epaminonda, te broje oko 30 000 pješaka i 3000 konjanika).

Tebanci su zauzeli bojni složaj na udaljenosti od oko 3 do 4 km koso od bojnog složaja protivnika.

Tebanci su u presložaju pokazivali kao da traže novo mjesto za bojni složaj, no, to je zapravo bila dobro smišljena varka na koju su Spartanci nasjeli poput početnika.

Naime, njihovi ratnici posjedali su u namjeri da se odmore do trenutka kada će Tebanci zauzeti novi bojni složaj.

Iznanada, Tebanci su se u trku presložili u duboke napadne kolone (50 vrsti) i krenuli u napad.

Tebanci štite svoje lijevo krilo konjaništvom (6 vrsti) i lakim pješaštvom.

Tebanci su pretrpjeli gubitke, a poginuo je i sam Epaminonda.

Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli.

Prema Diodoru na jednoj su strani Spartanci, Atenjani, Ahajci i Mantinejci, a na drugoj strani su Tebanci, Argivljani, Mesenci i Tesalci.

Spartanci i njihovi saveznici raspolagali su s oko 20 000 pješaka i oko 2000 konjanika, a vodi ih Agesilaj II, Tebanci i njihovi saveznici pak su prema tim istim izvorima imali oko 30 000 pješaka i oko 3000 konjanika, a vodi ih Epaminonda. (Athumanunh sumnja u tako velike brojke, a posebice u tako veliku brojnost konjanika, ali ako tako navode Diodor, Polibije, Tukidid i Ksenofont, neka onda tako i ostane) Epaminonda je svoje vojnike rasporedio i posložio sjeverno od Tegeje u uobičajenom složaju na 3 do 4 km od protivnika (složaj 1).

Grci (Atenjani, Tebanci i njihovi saveznici) svoj bojni složaj posložili su sukladno tadašnjim pravilima falange, a brojili su 39 000 ratnika.

Sam početak borbe bio je iztazito brutalan a kada szu se grčki brojevi prorijedili Grci su se povukli na obližnji brežuljak zajedno s Tespijancima dok su se Tebanci predali.