Samo do 60 - ih godina prošloga stoljeća Terezijina djela objavljena su u više od 520 izdanja.

Ova Terezijina metoda, tako jednostavna i ostvariva, vodi jednom delikatnom i djelotvornom molitvenom životu, gdje su ljubav i sloboda glavna obilježja i nosivi stupovi čovjekova odnosa s Bogom.

U najtežem razdoblju Krležina života, u gluhim, smrtonosnim, okupacijskim godinama, kad je svaka noć posljednja i svaka je beskrajna vigilija, sva su Terezijina pretkazanja zli glasnici, ali su istodobno svjedočanstvo mudrosti starije od života samo jedne generacije.

Nakon četrdeset godina Terezijina literarnog života o njoj ne znamo mnogo više od onoga što je Krleža htio da saznamo: da je izuzetno mudra, da je čudesna kombinacija religioznosti i praznovjerja, da je voljela mađarsku kuhinju punu oštrih začina i da joj je kosa bila crna kao ebanovina.

Terezijina želja je da oduševi osobu za cilj te je ohrabri i uvjeri u mogućnost ostvarenja.

U čemu se sastoji Terezijina obnova, što je ona zapravo željela?

I što to znači da Terezijina " molitva " ne može biti izbrisana?

To proglašenje bilo je prvo službeno priznanje " ženine " učiteljske funkcije u Crkvi, ali to je ujedno bilo i službeno proglašenje eminentnosti Terezijina učenja i uzvišenosti njena svetoga života.

To je bila velika Terezijina obnova ženske grane Karmelskoga reda.

Nakon što je godinu dana iza njezine smrti tiskano prvih dvije tisuće primjeraka Povijesti jedne duše, Terezijina popularnost raste takvom brzinom da uskoro zahvaća cijelu Crkvu i svijet.

16. srpnja, proslavile smo svetkovinu Gospe Karmelske, pa smo i ove nedjelje pripremile tekstove o Sv. Tereziji i Blaženoj Djevici Mariji, odnosno kako je Terezijina pobožnost prema Djevici Mariji posebno naglašena u njezinim djelima.

Već je bilo govora da se Terezijina pisma koriste kao kritika Crkve kao institucije.

Deset godina nakon " božićne milosti ", 1896., došla je " uskrsna milost ", kojom započinje posljednje razdoblje Terezijina života, s početkom njezina muke u dubokom jedinstvu s Isusovom mukom; riječ je o tjelesnom trpljenju, s bolešću koja će je uz velike patnje odvesti u smrt, ali prije svega je riječ o duševnom trpljenju, s veoma bolnom kušnjom vjere (Ms C, 4 v-7v).

Terezijina skrb za buduće dobro njenih osnutaka činila ju je prodorno živom kod pridavanja važnosti da njezine vlastitie ideje budu izvedene.

Terezijina nepokolebiva privrženost njemu usprkos njegovog kasnijeg nepriznavanja nje i njezinih osnutaka jest najviše priznanje njezinoj nepokolebljivoj odanosti kad je jednom sklopila prijateljstvo.

Terezijina svjetovna prijateljica, dona Guiomar de Ulloa, jednako oduševljeno pristala na novu misao i razmišljala je o tome kako osigurati prinose nove kuće.

Posebno zanimljivima se čine Terezijina pisma koja otkrivaju njezinu genijalnost i prilagodbu osobama i prilikama, dosjetljivost, lukavost u postizanje cilja, jednako kao suosjećanje, toplinu, ljubaznost.

Izabela od Sv. Pavla (1547. - 1582.) Rođena je u Torrijasu (Toledo) 1547. od oca Franje de Cepeda i majke Marije de Ocampo, bila je također Terezijina rođakinja.

Ona istina je plod Terezijina iskustva, istina utemeljena na Svetom pismu, i ona je prisutna i od temeljne važnosti u svim njezinim spisima.

K tome još treba dodati i potrebe ljudi u novootkrivenim zemljama ondašnjih Indija (Američkog kontinenta), kao i Terezijina nemogućnost da kao žensko učini nešto više za Gospodina, Crkvu i ljude u društveniim okvirima svoga vremena.

Njeno osobno iskustvo Isusa Krista dovelo ju je potom do susreta s Isusom Kristom koji trpi u Crkvi koja je tijelo njegovo, rekao je predavač, naglasivši pri tom da se Terezijina duhovnost nije mogla zadovoljiti time da nasamo " uživa " Gospodina, nego da suosjeća s patnjama Crkve i ljudi vremena u kojem je živjela.

Papa Pavao VI, prigodom 100. obljetnice Terezijina rodenja u sijecnju 1973. upravio je biskupu Lisieuxa posebno pismo u kojem opet uzdiže Terezijine vrline, osobito njezin molitveni život i povezanost s Bogom.

I ova Terezijina uputa je vrlo konkretna i nadahnuta je njezinim iskustvom, a potvrđena je dugom tradicijom Crkve koja je već od ranih početaka počela upotrebljavati slike kao sredstva koja pomažu pristup Bogu.

Posebno je dojmljiva izvornost Terezijina duhovnog puta, kao i dubina i jednostavnost njezina jezika.

Iz toga razdoblja sežu također najvažnija Terezijina djela i prvi Ivanovi spisi.

Terezijina pisana djela o molitvi, najsavršenije i životom prepuno prikazivanje duhovnog života, predragocjena su ostavština, po kojoj njezin duh još i danas djeluje.

Biblija u službi Terezijina mističnog iskustva Da bi opisala svoje mističko sjedinjenje s Bogom, često upotrebljava biblijske tekstove, osobito one iz Pavlovih poslanica.

Teologija naših svetaca a na poseban način Terezijina je pripovjedačka teologija: govor i svjedočanstvo o onome što je Bog učinio u njihovom životu.

A koliko je Terezijina veličina i karizma privlačna i danas, potvrđuju i tri mlade Hrvatice, koje su stupile u karmelski samostan u Avili.

Terezijina je želja, dajući sestrama određene pouke o molitvi, da im to dade kroz komentar molitve Očenaša i Zdravo Marije.