Sve postojanje je kazalište tevhida, drama jedinstva.

Suština islama sastoji se iz dva osnovna i vječna elementa: TEVHIDA (MONOTEIZMA) kao prvog i POTPUNE, ISKRENE I BEZUSLOVNE PREDANOSTI I POKORNOSTI SVEMOGUĆEM BOGU kao drugog elementa.

obrnuto, ja sam rekao da su hedije za ucenje hatmi i tevhida jedna vrsta mita - nisam rekao da je mito hedija. a isto sam rekao da je ta hedija mito ato sto kad bismo prestali davati hodzama i sejhovima te hedije onda bi isti odbili uciti hatme i tevhide... hedija je poklon koji, u situaciji uskracivanja istog, ne mijenja postojece stanje ili relacije

Naravno, postoji cijeli svijet razlika izme? u tevhida arifa i op? eg poimanja ovog pojma: za arifa, tevhid je uzvišeni vrhunac ljudskosti i kona? an Cilj duhovnog putovanja, dok je za ljude, pa? ak i za filozofe, tevhid suštinsko Jedinstvo Neophodnog Bitka; za arifa, tevhid podrazumijeva da je ultimativna stvarnost samo Allah, Uzvišeni, a sve drugo osim Allaha je tek privid odnosno nestvarnost.

Međutim, ovdje treba ukazati na jednu nepravilnost pri održavanju ' ženskih tevhida ', a koja uzima sve više i više maha.

Da li je moguće biti sociolog, a razmišljati u odrednicama tevhida?

osim toga, ne mislis da i dzematlije mogu apstiniriati od tevhida, pogotovo sto mogu biti izuzetno dobri muslimani i bez toga.

Njegova briga treba da bude traženje iskrenog nijeta, njegova odluka traženje Ihlasa i Tevhida u svim njegovim djelima, rije? ima i halovima kada pristupi pokornosti, i kada napusti djela nepokornosti, dok mu se u? vrsti spoznaja nijeta, kao što mu se u? vrstila spoznaja djela.

nisam uzeo primjer tekije kao imune, vec hocu da kazem da kad pravis neki koncept moras objasniti logicnu garanciju opstanka istog. npr. ako kazes da se uce tevhidi i slicno po principu hedije bez uvjetovane naplate, cime garantujes opstanak usluge ako bi ljudi u vecem broju dolazili traziti ucenje bez da ista daju hedije - hoce li sejh i koliko dugo uciti bez ikakve hedije? ako nece (a teoretski ne moze stici), sta si napravio? onda odmah ukini ucenje tevhida i to je to, jer opet se u narodu podrazumijeva da bez " hedije " nema ucenja - time to i nije hedija. hedija je nesto bez cega bi ostala ista situacija, ovako nije to hedija vec mito i korupcija.

Ono što proistječe kao posljedica priznavanja tevhida tiče se poimanja Boga.

Ove različitosti u razumjevanju u okrilju tevhida ilustrirane su i u Poslanikovoj molitvi: O Bože, utječem se Tvojoj milosti od Tvog gnjeva, Tvom zadovoljstvu od Tvog nezadovoljstva; utječem se Tebi od Tebe

Veliki muslimanski mislioci vladali su mnogim disciplinama, no doimalo se tada kao da su sve one grane jednog stabla stabla tevhida.

Pri tom se zasigurno ne može raditi o Bogu tevhida, jer On je negacija bilo kakvih drugih božanstava; može jedino biti govora o očevidnoj imitaciji Boga tevhida, a takvo što javlja se naročito onda kad se religija neumjesno upusti u domen politike.

Ku ' ran nam kazuje kako je svaki poslanik dolazio s porukom tevhida i da je Bog svakoj zajednici slao poslanika.

Svaka zajednica u prošlosti imala je vlastitu verziju tevhida, premda bi ljudi, zbog svoje neukosti i zaboravnosti, odlutali u širk.

Činjenica je da mnogi razmišljaju o ovakvim putevima, ne shvaćajući apsurdnost svoje pozicije i gubeći pritom onu viziju tevhida koja je davala život islamskom mišljenju.

Oni koji su na pragu tevhida ili u tevhidu, ostavljaju sve stvari koje odvode od Gospodara pa makar to bio posao, škola i nasljedstvo.

Uprkos tome arifi su uvjereni da kako postoji samo jedan Bog, a tako postoji samo jedan tevhid, te da ostala poimanja tevhida odnosno njegove razli? ite varijante i definicije nisu oslobo? ene širka.

Za arife dosezanje idealnog tevhida nije funkcija uma odnosno promišljanje, nego srca, truda to jest (pr) o? iš? enja i samodiscipliniranja.

Možemo naučiti dočekati s dobrodošlicom tuđu negativnost, prisjećajući se uvijek da je sve postojanje kazalište tevhida, drama jedinstva.

Za vrijeme učenja tevhida uče se sure iz Kur ' ana (najčešće već spomenute tri sure), ašere, kao i određeni ajeti-šerifi.

Neki učenjak pitao je našega pira, sveta bila Tajna njegova: Šta je zbilja riječi tevhida?, pa mu je naš hazreti pir odgovorio: Ta da izgovarajući riječi tevhida posve porekneš sve ono što te ne vodi ka Allahu Svevišnjem. Ako smatraš da nešto ne priliči činiti među ljudima, onda to ne čini niti kad si sam.

Do tajne tevhida nje odveć teško stići, ali do tajne marifeta (spoznaje) teško se stiže.

Nasupot tome, moderni profeti zagovaraju odbacivanje tevhida i prihvatanje teksira.

Ne mislim da džemaat može apstinirat od tevhida.

Učenjak Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, govoreći o Utbanovom hadisu kaže: Nosiocima čistog tevhida (ispovijedanja Allahove jednoće) koji ga nisu pomiješali sa primjesama širka, bit će oprošteno ono što drugima neće biti oprošteno.

Ono sto je najvise trebalo muslimanima opcenito - a Nedzdu i Arapskom poluotoku posebno - poslije tevhida i vjerskih duznosti (fardova) bila je bezbijdnost i sistem vlasti.

Tevhid je ono na cemu Islam najvise insistira, jer iz shvatanja tevhida (Bozijeg jedinstva) izvodi se sve ostalo u Islamu.Shvatanje Tevhida se odnosi i na shvatanje Bozanske providnosti i postojanosti kako inace tako i u moralnom smislu: ljudi trebaju da prosudjuju o drugima na osnovu djela a ne na osnovu posrednika, ili pripadnosti nekom narodu (naciji)

ARTETUREN1, pogledaj malo: tvoji postovi vidno dokazuju ovom moje zapazanje.U ovome lezi i najvecim dijelom nerazumjevanje medju nama.Islam gleda ocima tevhida i obuhvata oba obzira, tako da ja nicim ne zelim negirati onu ' tvoju ' jednu dimenziju koju usvajas kao istinitu.Sekularisti (koji podvajaju Zbilju) pak u Islamu vide uvjek ' suprotnost ' sebi, iako ne shvataju da Islam obuhvata i onu dimenziju koju oni u sebi usvajaju kao istinitu

Kao što vidimo, jako puno riječi, ali opet se ne može opisati taj put, jer svako ima svoj put, a ima i onih kada bi im dao upustva tačna, oni nebi znali tj. nebi mogli doći do tevhida.